Rev-2993/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2993/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. R. iz V., koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik iz V., protiv tuženika G. R. iz O., koga zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz N., radi razvoda braka, povjeravanja djeteta i uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. svibnja 1998. br. Gž 1037/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 6. ožujka 1998. br. P 239/96-15 i rješenje Općinskog suda u Valpovu od 21. travnja 1998. br. P 239/96-18, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 1999.,

presudio i riješio je:

Odbija se revizija kao neosnovana izjavljena protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 28. svibnja 1998. br. Gž 1037/98-2.

Odbacuje se revizija kao nedopuštena izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. svibnja 1998. br. Gž 1037/98-2.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja razveden je brak između parničnih stranaka temeljem odredbe čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima, zaključen dana 3. travnja 1996. godine u B., zajedničko dijete stranaka mldb. Ž.R., rođeno 1996. godine povjereno na čuvanje i odgoj majci Ž.R., određeno je vrijeme održavanja osobnih odnosa oca sa djetetom na način da otac može posjetiti dijete svake subote od 13,00 do 16,00 sati, te je naloženo tuženiku da plaća za uzdržavanje djeteta mjesečno iznos od 453,00 kn počevši od 2. 12. 1996. do 13. 1. 1998., a u buduće 50% od minimalne plaće u Republici Hrvatskoj mjesečno dok za to postoje zakonski uvjeti. Ujedno je tuženik obvezan da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.189,50 kn.

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tuženika za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na žalbu izjavljenu protiv prvostupanjske presude.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kojim je određeno vrijeme održavanja osobnih odnosa oca sa kćerkom Ž.R. i uzdržavanja iste, kao i odluci o parničnom trošku.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.

Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija u odnosu na drugosutpanjsku presudu nije osnovana, a u odnosu na drugostupanjsko rješenje nije dopuštena.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer odluke sudova nižeg stupnja sadrže razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, jer je ocjenio žalbene navode od odlučnog značenja za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

Pravilna je odluka o održavanju osobnih odnosa tuženika sa djetetom jer je donesena u interesu djeteta (čl. 83.s t. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine", broj 51/89 i 59/90).

Nadalje je pravilna odluka sudova nižeg stupnja o doprinosu tuženika za uzdržavanje mldb. djeteta s obzirom na utvrđene potrebe djeteta i materijalne prilike roditelja. Naime, utvrđeno je, da se tužiteljica sa djetetom nalazi u kući svojih roditelja i nema imovine, dok tuženik nema zaposlenja, ali se bavi prodajom automobila.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primjenili odredbe čl. 260., 261., 262. i 269. Zakona o braku i porodičnim odnosima kada su obvezali tuženika da doprinosi za uzdržavanje mldb. djeteta mjesečni iznos od 453,00 kn kroz period od 2. 12. 1996. do 13. 1. 1998., te u buduće 50% od minimalne plaće mjesečno u Republici Hrvatskoj. Pri tome su uzeli u obzir doprinos tužitelja za uzdržavanje još jednog mldb. djeteta.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Iz navedenih razloga valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu u odnosu na pobijanu presudu suda drugog stupnja primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U odnosu na pobijano rješenje suda drugog stupnja valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. ZPP, jer se ne radi o konačnom rješenju u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, tj. rješenju kojim je postupak pravomoćno završen.

U Zagrebu, 28. siječnja 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.