Rev-2642/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2642/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D.M. iz Z., koju zastupa punomoćnik dr. D.U., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Bo.M. iz N.Č., kojeg zastupa punomoćnik A.V., odvjetnik iz D.S., radi utvrđivanja bračne tečevine i dr., rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnoga suda u Zagrebu od 18. svibnja 1993. broj Gž-6500/92, kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Velikoj Gorici od 26. rujna 1991. broj P-511/90, u sjednici održanoj dana 28. travnja 1994.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, kojom je utvrđeno da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka stranaka doprinijela za stjecanje prijepornih nekretnina, pobliže opisanih u izreci te presude, više od 1/5 do 2/5 dijela, što da je tuženik dužan priznati, kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici u omjeru 2/5 dijela izda tabularnu ispravu i preda tužiteljici te nekretnine u suposjed.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj Vrhovni sud uvaži reviziju te ukine obje navedene presude i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

Premda u vrijeme podnošenja tužbe (11.6.1990.) mjerodavne odredbe iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ br. 20/90) sada ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) - dalje ZPP, revizija nije bila dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 8.000 dinara.

U smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu,

kao

što je to u ovom slučaju u kojem postoji zahtjev i za predaju u suposjed navedenog dijela prijepornih nekretnina, mjerodavna je ona vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Tužiteljica je postupajući upravo u smislu navedene odredbe ZPP u tužbi naznačila vrijednost predmeta ovoga spora sa 10.000 dinara.

Budući da pobijani dio pravomoćne drugostupanjske presude nije više 1/2 dijela prijepornih nekretnina nego samo 1/5 dijela pa stoga proizlazi da vrijednost predmeta spornog pobijanog dijela pravomoćne presude nije 10.000 dinara već 4.000 dinara.

S obzirom da prema navedenom vrijednost predmeta spornog pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 8.000 dinara proizlazi da revizija nije dopuštena, pa je stoga valjalo riješiti kao u izreci temeljem čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 28. travnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)