Rev-362/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj. Rev 362/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Vesne Milošević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ.K. iz K., koga zastupa A.D., protiv tuženice "C. -o. " d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 22. rujna 1992. br. Gž-396/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 19. svibnja 1992. br. P-283/92- 7, u sjednici održanoj dana 21. prosinca 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženica temeljem ugovora o dobrovoljnom osiguranju isplati iznos od 33,500.000 hrvatskih dinara zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stuponja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji tužitelja u reviziji sud prvog stupnja je utvrdio uzrok štete nastale na osiguranom objektu, a takvo utvrđenje je prihvatio i sud drugog stupnja. Stoga nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka time, što je po tužiteljevoj tvrdnji sud drugog stupnja utvrdio navedenu činjenicu, koju po isto tako njegovoj tvrdnji, nije utvrdio sud prvoga stupnja.

Nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao osiguranik a tuženica kao osiguravatelj zaključile 15. svibnja 1991. godine ugovor o osiguranju imovine konkretno tužiteljeve kuće zajedno s ugostiteljskim inventarom, te predmetima kućanstva u stanu, od opasnosti požara, da se ta kuća nalazi na dijelu Republike Hrvatske koji je sada pod okupacijom, pa da je pristup na to područje onemogućen. Sud prvog stupnja utvrdio je da je kuća izgorjela u požaru 22. veljače 1992. godine.

Tužitelj u ovoj parnici traži naknadu nastale štete temeljem prije spomenutog ugovora.

Sud prvog stupnja je dalje utvrdio, što među strankama također nije sporno, da je tužiteljeva kuća na prvoj crti bojišnice u Tušilovečkom Cerovcu, da su u neposrednoj blizini kuće rovovi iz kojih se puca prema položajima hrvatske vojske, te da su susjedi tužitelja nosili iz kuće pojedine predmete nakon čega je kuća planula.

Po odredbi čl. 931. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske i to u st. 1. propisano je da osiguratelj nije dužan naknaditi štete uzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osim ako je drugačije ugovoreno. U st. 2. toga članka propisuje se da je osiguratelj dužan dokazati da je šteta uzrokovana nekim od navedenih događaja.

U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj zbog ratnih operacija koje su se vodile u Tušilovečkom Cerovcu, a koje su imale za posljedicu okupoaciju tog područja morao to područje napustiti, da je njegova kuća upravo zbog tih događaja ostala bez nadzora i bila dostupna svakome, te da je u takvoj situaciji u njoj izbio požar.

Stoga je pravilno stajalište sudova nižega stupnja da je nastala šteta posljedica ratnih operacija, kao što predviđa prije navedena zakonska odredba.

Zato su sudovi nižega stupnja zauzeli pravilno stajalište da je do štete došlo iz razloga zbog kojih je odgovornost tuženice kao osiguratelja isključena, pa su stoga pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 21. prosinca 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.