Rev-1759/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1759/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. i. d.o.o., O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku V. P., odvjetniku u O., protiv prvotuženika D. M. , OIB: ... i drugotuženice D. M. , OIB: ..., oboje iz O., zastupanih po punomoćnici D. P., odvjetnici u O., radi raskida predugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3188/2013- 2 od 27. ožujka 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P- 896/2011-24 od 3. svibnja 2013., u sjednici održanoj 8. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija prvotuženika D. M. i drugotuženice D. M. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I ODBIJA SE tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1/ Raskida se Predugovor o kupoprodaji nekretnine, ovjeren u Javnobilježničkom uredu M. B., broj ... od 16. srpnja 2008. godine, kojim su tuženi obvezali sklopiti sa tužiteljem ugovor o kupoprodaji nekretnine – kuća i dvorište, ul. .... i oranica izgrađene na kč.br. 7930/1 i 7931/1, k.o. O., zk.ul. 2550 Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku.

2/ Tuženi su dužni vratiti i platiti Tužitelju iznosa od 15.000,00 EUR- u kunskoj protuvrijednosti na dan donošenja presude na ime kapare – odustatnine sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate.

3/ Tuženi su dužni Tužitejlu isplatiti: 1) na ime uplaćenih rata kredita iznos 21.680,57 kn te 2) ime naknade štete platiti iznos od 60.174,50 kn, sveukupno 81.855,07 kn sa kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena od podnošenja tužbe do isplate.

4/ Tuženi su dužni naknaditi Tužitelju parnični trošak u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.“

kao n e o s n o v a n i m u cijelosti.

II Nalaže se tužitelju K. I. d.o.o. O., ...., OIB: ..., nadoknaditi tuženicima D. M.1 iz O., ..., OIB: ..., i D. M.2 iz O., ..., OIB: ..., na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 24.687,50 kn, sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koje teku od 03. svibnja 2013. godine do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a pod prijetnjom prinudne ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku broj:P-896/2011-24 od 3. svibnja 2013. i sudi:

1/ Raskida se Predugovor o kupoprodaji nekretnine, ovjeren u javnobilježničkom uredu M. B., broj: .... od 16. srpnja 2008. kojim su se tuženi obvezali sklopiti s tužiteljem ugovor o kupoprodaji nekretnine – kuća i dvorište, ul. ...., i oranica izgrađene na kč. br. 7930/1 i 7931/1, k.o.O., zk. ul. 2550 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku.

2/ Tuženi su dužni platiti tužitelju iznos od 15.000,00 EUR-u u kunskoj protuvrijednosti na dan donošenja presude na ime kapare-odustatnine sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate.

3/ Tuženi su dužni tužitelju isplatiti na ime uplaćenih rata kredita iznos od 21.680,57 Kn, te na ime naknade štete platiti iznos od 60.174,50 Kn, sveukupno 81.855,07 Kn sa kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena od podnošenja tužbe do isplate.

4/ Tuženi su dužni naknaditi tužitelju parnični trošak i trošak žalbe u ukupnom iznosu od 27.737,50 Kn, u roku 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka (tzv. redovna revizija) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji iz stavka 2. tog članka (tzv. izvanredna revizija) stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženici su naznačili slijedeća pitanja:

„1. Postupovnopravno pitanje se odnosi na činjenicu da drugostupanjski sud, kad je preinačio prvostupanjsku presudu, postupao u skladu ovlastima suda drugog stupnja iz čl. 373. Zakona o parničnom postupku. Nije li drugostupanjski sud prekoračio svoje ovlasti kada je preinačio prvostupanjsku presudu?

2. Materijalnopravno pitanje se odnosi na činjenicu da li je tužitelj stekao mogućnost isticanja nastupanja izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, kad je i sam odgovoran zbog odugovlačenja ispunjenja obveza iz predugovora.

3. Materijalnopravno pitanje kako u konkretnom slučaju tumačiti Predugovor stranaka.“

Što se tiče razloga važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP glede procesnopravnog pitanja tuženici navode da nije bilo mjesta preinačenju prvostupanjske presude jer su bitne činjenice među strankama sporne, da je takvim postupanjem suda povrijeđeno načelo ravnopravnosti građana jer nema jedinstvene primjene prava budući je o tome procesnopravnom pitanju revizijski sud zauzeo drugačije stajalište i da je drugostupanjski sud svojom presudom doveo u pitanje pravnu sigurnost tuženika. Pritom tuženici ističu da je pri donošenju presude sud drugog stupnja, u više navrata, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka ulazeći u kontradikciju.

Glede prvog materijalnopravnog pitanja tuženici nisu izložili razloge važnosti istog, dok u odnosu na drugo pitanje tuženici navode da je drugostupanjski sud ugovor između stranaka tumačio doslovno onako kako su ga stranke nazvale zanemarujući njegov sadržaj, pa da je takav pravni stav suprotan stajalištima uobičajene sudske prakse izražene u mnogobrojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pritom se pozivaju na odluku ovog suda broj Rev 1076/1999 od 3. srpnja 2002., te na odluku „okr. Šibenik Gž 86/72 od 29. veljače 1972. – Arhiva sentenci.“

Iz sadržaja prvog pitanja, kako su ga tuženici naznačili u reviziji, proizlazi da takvim pitanjem tuženici ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a ZPP (tuženici očitom omaškom u pitanju navode čl. 373. ZPP), koja da je učinjena pred drugostupanjskim sudom, a to svakako nije razlog za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st.

2. ZPP.

Iz sadržaja drugog pitanja proizlazi da se isto odnosi isključivo na okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu tuženici polaze od vlastite (proizvoljne) tvrdnje da je „sam tužitelj odgovoran zbog odugovlačenja ispunjenja obveza iz predugovora“. Stoga nije riječ o pitanju koje ima na umu odredba čl. 382. st. 2. ZPP. Iako već obzirom na izloženo nije odlučno, valja napomenuti, da u pitanju nisu određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, te nisu izloženi razlozi zbog kojih tuženici smatraju da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U svakom slučaju, niti u odnosu na drugo pitanje nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije podnesene pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP.

Treće pitanje koje su tuženici naznačili u reviziji nije pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, pitanjem „kako u konkretnom slučaju tumačiti Predugovor stranaka“, tuženici zapravo izražavaju nezadovoljstvo pobijanom presudom, a to svakako nije razlog za dopuštenost tzv. izvanredne revizije. U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje tuženika na odluku ovog suda broj Rev 1076/1999-2 od 3. srpnja 2002., te odluku tadašnjeg Okružnog suda u Šibeniku broj Gž-86/72 od 29. veljače 1972. (Arhiva sentenci).

Slijedom navedenog, podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, a koje moraju biti kumulativno ispunjene, kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 8. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.