Legislator Case Law & Legislation
I Kž-1054/2003-3 AI generated

I Kž-1054/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-1054/2003-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. D., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika D. D. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2003. godine, br. K-152/98, u sjednici održanoj 17. svibnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-1054/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženik D. D. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, pa je primjenom čl. 56. i 57. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Po čl. 63. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 08. travnja do 29. travnja 1998. godine.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1054/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. D., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika D. D. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2003. godine, br. K-152/98, u sjednici održanoj 17. svibnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba optuženika D. D. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženik D. D. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, pa je primjenom čl. 56. i 57. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Po čl. 63. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 08. travnja do 29. travnja 1998. godine.

Temeljem čl. 75. KZ optuženiku D. D. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog vještačenja.

Temeljem čl. 76. KZ optuženiku D. D. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

Po čl. 353. toč. 3. ZKP protiv optuženika M. M. odbijena je optužba zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ.

I Kž 1054/03-3

Protiv ove presude u njenom osuđujućem dijelu podnio je žalbu optuženik D. D. zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku odredi primjena sigurnosnih mjera umjesto kazne zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju i usmeno na sjednici vijeća zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja valjano je i vrlo temeljito cijenio sve olakotne okolnosti vezane uz osobu optuženika, zbog čega je unatoč težini djela i njegovoj društvenoj opasnosti, posebno zbog raširenosti pojave, primijenio odredbe o ublažavanju kazne. Stoga se ocjenom svih navedenih okolnosti izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine ukazuje primjerenom težini djela i svim, u prvostupanjskoj presudi navedenim olakotnim okolnostima, zbog čega je i sud drugog stupnja stajališta, da je ovako izrečenom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe.

Opravdano je sud prvog stupnja optuženiku izrekao sigurnosne mjere iz čl. 75. i čl. 76. KZ, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra proizlazi da se radi o osobi koja boluje od kroničnog PTSP, a struktura osobnosti je ireverzibilno promijenjena, s tim da se kod optuženika sekundarno razvila klinička slika ovisnosti o više opojnih droga, zbog čega je po vještaku tempore criminis bio bitnije smanjeno ubrojiv. S obzirom na okolnost da je počinjenje kaznenog djela u izravnoj vezi s navedenim psihičkim oboljenjem optuženika i njegovom ovisnošću o opojnim drogama, to je sud prvog stupnja opravdano prihvatio prijedlog vještaka neuropsihijatra da se optuženiku izreknu sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, kako bi se otklonila opasnost od opetovanja činjenja kaznenih djela vezanih za bolest.

Stoga je žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

Kako sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 384. st. 1. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 17. svibnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.