Legislator Case Law & Legislation
Rev-1322/1991-2 AI generated

Rev-1322/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1322/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. Ž. iz S. B., koga zastupa L. I., odvjetnik u O., protiv tuženika V.

Legislator headnote

AI generated

Rev-1322/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: S obzirom na istaknute razloge, te nepostojanja povreda postupka i prava trebalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP-a).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1322/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. Ž. iz S. B., koga zastupa L. I., odvjetnik u O., protiv tuženika V.

I. iz O., koga zastupa S. P., odvjetnik u O., radi raskida ugovora, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 24. siječnja 1991, br. Gž-151/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 10. rujna 1990. br. P-1682/90-6, u sjednici održanoj dana 29. listopada 1991,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom odlukom potvrđena je prvostepena presuda kojom je utvrđeno da je ugovor koji su stranke zaključile 28. ožujka 1990. god. a prema kojem je tuženik prodao tužitelju motor tipa "OM Lupeta" broj 0M-003-20-008289 raskinut i tuženik je obvezan da tužitelju na ime primljene kupovnine isplati novčani iznos sa kamatama pobliže naznačen u toj oznaci te parnični trošak u iznosu od 3.268,40 dinara u roku od 15 dana, dok je dio zahtjeva tužbe iznad dosuđenog iznosa odbijen.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke preinače, ili pak ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tuženik u reviziji ponavlja tvrdnje, da ie tužitelja upozorio da je motor star 20 godina i da već 10 godina nije bio u upotrebi i da te prilike tužitelju nije dao garanciju, da bi motor imao uobičajena ili ugovorena svojstva, ili možda da se garancija odnosi na samu funkciju motora, na popravak, ili na skrivene mane, o čemu razloga u pobijanoj odluci nema. Tuženiku nije bilo omogućeno da učestvuje u postupku vještačenja, jer bi inače zahtijevao objašnjenje zbog čega su dvije karike motora pukle i nije li baš to uzrokovalo pojačanu potrošnju ulja. Uzrok tome može biti i u činjenicama da motor nije bio dobro pripremljen za eksploataciju, ili da ulje nije bilo zamijenjeno što je moglo dovesti do pucanja karika i pojačane potrošnje ulja. Trebalo je saslušati svjedoka A. Z. koji bi potvrdio okolnost da reklamacija po tužitelju nije izvršena u roku, ni da plati popravak motora i konačno tuženiku nije data mogućnost da se izjasni o uklanjanju nedostataka, već je odmah zatražio raskid ugovora.

Sporni motor isproban je u prisutnosti tužitelja kao kupca, tuženika kao prodavaoca te svjedoka D. D. (automehaničar) i P.

V. što medu strankama i nije sporno. Te prilike motor je bez vode i na zemlji radio nekoliko minuta. Prema utvrđenjima sudova tuženik je u tom času kupcu garantirao da motor previše ne troši ulja i da će još sa tim istim motorom moći prijeći najmanje 100.000 kilometara. Dakle, kupac se u potpunosti uvjerio da je motor ispravan. Dva tjedna kasnije tužitelj je dao ugraditi taj motor u kamion i odmah je uočeno da motor troši značajne količine ulja. Taj skriveni nedostatak stvari, kako to pravilno ističu sudovi, svim prisutnim osobama koji su promatrali već spomenutu probu rada motora ostao je nepoznat. Tužitelj je odmah nakon uočenog nedostatka o tome obavijestio tuženika, dakle pravovremeno, sa zahtjevom da tuženik motor popravi što je ovaj otklonio (vidi iskaz tuženika, list 8) i nije pristao kako to sudovi utvrđuju na raskid ugovornog odnosa, čime su na strani kupca ostvarene pretpostavke propisane u odredbama čl. 488. i 490. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima, "NN", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu ZOO.

Očito su sudovi na valjano utvrđene važne činjenice za zakonito rješenje konkretnog spora pravilno primijenili propise materijalnog prava kad zahtjev tužbe prihvaćaju, jer tako utvrđene činjenice ukazuju da je taj nedostatak (prekomjerna potrošnja ulja) takove prirode da motor i nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu, niti se taj nedostatak mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (čl. 482. st. 1. ZOO). S druge strane, stranke u ovom sporu nisu isključile odgovornost prodavaoca u smislu čl. 486. st. 1. ZOO, dakle da stvar nije kupljena takova kakova je od strane kupca viđena, ili da prodavalac ne odgovara za nedostatke koji se na stvari mogu pojaviti. Kraj takovog činjeničnog stanja, koje tuženik faktički revizijom i pobija, što nije dopušten revizijski razlog (čl. 385. st. 3. ZPP-a koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakona Republike Hrvatske, "NN", br. 53/91 u daljnjem tekstu: ZPP) sudovi su pravilno primijenili propise materijalnog prava prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Na ročištu od 10.IX.1990. godine (6-9) vještvo provedeno u postupku osiguranja dokaza, R1-206/90, je obnovljeno, a na tako provedene radnje, stranke nisu imale nikakove primjedbe, pa dosljedno tome i nema povreda postupka na koju je tuženik ukazivao u reviziji (onemogućavanje izjašnjavanja na nalaz vještaka).

S obzirom na istaknute razloge, te nepostojanja povreda postupka i prava trebalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 29. listopada 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović; v.r.