Rev-1047/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1047/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matanić Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S. B., protiv tuženika J. K. iz S. B., kojega zastupa punomoćnica T. P. N., odvjetnica u S. B., radi iseljenja, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 27. srpnja 1995. godine, br. Gž-607/95., kojom je žalba tuženika odbijena kao neosnova i potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. travnja 1995. godine, br. P-67/95., u sjednici održanoj dana 22. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. travnja 1995. godine, br. P-67/95. suđeno je:

"Tuženik J.K. iz S.B., …, sa svojom suprugom i dvoje mldb. djece dužni su se iseliti iz stambene zgrade vlasništvo tužitelja I.M. iz S.B., koja se nalazi u S.B., …, te tužitelju predati kuću slobodnu od osoba i stvari te mu naknaditi parnični trošak prouzrokovan ovom parnicom u iznosu od 117,00 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Županijskog suda u Požegi od 27. srpnja 1995. godine, br. Gž-607/95. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda prvog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom predmetu ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju tuženika, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po sužbenoj dužnosti.

Revident neosnovano smatra da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu time što su tuženiku naložili iseljenje i predaju stambene zgrade tužitelju slobodne od osoba iako tužba nije proširena na tuženikovu suprugu i dvoje malodobne djece.

Ovo iz razloga što navedne osobe nisu s tuženikom jedinstveni i nužni suparničari u smislu čl. 201. ZPP, pa nije bilo potrebno ni ispravljati ni proširivati tužbu i na suprugu i djecu. Ovo tim više što u ovoj pravnoj stvari te osobe ne stanuju u kući temeljem nekog posebnog pravnog osnova već dijele pravnu sudbinu tuženika.

Neosnovano revident tvrdi da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o protutužbenom zahtjevu tuženika kad ovaj sud ne nalazi da takav protutužbeni zahtjev postoji kako je to pravilno utvrdio i sud drugog stupnja u pobijanoj presudi pa će revident zahtjev za naknadu štete moći ostvarivati u posebnoj parnici.

Odbijanje provođenja dokaza uvidom u zemljišne knjige u situaciji kada tuženik i u reviziji neosporava da je tužitelj sada vlasnik te kuće ne predstavlja bitnu povredu jer sud primjenom čl. 220. st. 1. ZPP dokazuje činjenice koje su sporne i važne za donošenje odluke s time da u smislu čl. 221. st. 1. ZPP ne treba dokazivati činjenice koje je stranka tjekom parnice priznala. Kako tuženik priznaje da je tužitelj u vrijeme presuđenja po sudu prvog stupnja vlasnik sporne kuće (što proizlazi i iz izvatka zk list 4 predmeta) tada nje odlučno tko je bio vlasnik te kuće u vrijeme useljenja tuženika u spornu kuću.

Zbog navedenih se razloga nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pravilno su nižestupanjski sudovi primjenili materijalno pravo kad su ocjenili da tuženik nema valjanu pravnu osnovu za korištenje kuće i to zato što je isteklo vrijeme korištenja kuće po tuženiku temeljem odluka o odobrenju korištenja kuće koje je tužitelj pribavio od sekretarijata zaštite okoliša....... u S.B.

Odobrenje za korištenje kuće od strane ranijeg vlasnika kao osnov za korištenje kuće vrijedi do opoziva, a podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari zamjenjuje taj opoziv.

Kako tuženik nema valjani pravni naslov za korištenje kuće to je pravilno po ocjeni ovoga suda primjenom čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima naloženo iseljenje tuženika i predaju kuće slobodne od stvari i osoba tužitelja kao vlasnika.

Zbog navedenih je razloga primjenom čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 22. rujna 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.