Legislator Case Law & Legislation
Rev-2484/2010-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to state legal grounds under Civil Procedure Act.

Case Number Rev-2484/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment regarding a property dispute and double restitution claim. The court ruled that while the appeal was partially admissible under the monetary threshold, the portion challenging the counterclaim was rejected because the appellant failed to specify the legal question requiring extraordinary review. Consequently, the appeal was declared inadmissible under Article 392 of the Civil Procedure Act, and the appellant was not awarded costs.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 382. st. 3. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to clearly state the specific legal question and demonstrate its importance for the uniform application of law and equal treatment of citizens.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal inadmissible appeal uniform application of law equal treatment of citizens Civil Procedure Act monetary threshold counterclaim review

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 2484/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, člana vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. J. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. & p. u Z., protiv tuženice-protutužiteljice M. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-441/10 od 30. kolovoza 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-964/08 od 17. rujna 2009., u sjednici održanoj 31. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice-protutužiteljice odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-441/10 od 30. kolovoza 2010., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-964/08 od 17. rujna 2009. pod točkom I. i IV. izreke.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice-protutužiteljice odbacuje se kao nedopuštena u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-441/10 od 30. kolovoza 2010., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-964/08 od 17. rujna 2009. pod točkom III. izreke.

Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I.- Nalaže se tuženoj M. P. iz Z., … (JMBG: …) da tužitelju M. J. iz Z., … (JMBG: …) isplati iznos od 20.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednost prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, te iznos od 2.500,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi od 14% godišnje teče na iznos od 20.000 EUR-a od 27. veljače 2008. godine, a na iznos od 2.500,00 kuna od 15. siječnja 2008. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.- Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa, odbija se kao neosnovan.

III.- Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništav predugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 18. listopada 2007. godine između P. M. kao prodavateljice s jedne strane i J. M., kao kupca s druge strane.

2. Umanjuje se novčana obveza tuženice-protutužiteljice s osnova povrata dvostruke kapare na novčani iznos od 10.000,00 EUR-a.“

IV.- Nalaže se tuženici-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 25.865,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

V.- Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška u zatraženom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa, odbija se kao neosnovan.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbijaju se žalbe tužitelja-protutuženika M. J. i tuženice-protutužiteljice M. P. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-964/08 od 17. rujna 2009. godine u dijelu pod toč. I., II., III. i IV.“

Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I., III., i IV. izreke reviziju je podnijela tuženica-protutužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, odbiti tužbeni zahtjev i prihvatiti protutužbeni zahtjev ili reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj-protutuženik je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužitelju-protutuženiku dosuditi trošak odgovora na reviziju.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

Revizija tuženice-protutužiteljice je u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. i IV. izreke dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. ZPP jer vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna. Naime, protuvrijednost iznosa od 20.000,00 EUR na dan utuženja 31. ožujka 2008., računajući po tečaju 1 EUR = 7,256652 kuna, iznosila je 145.133,04 kune. Međutim, revizija tuženice-protutužiteljice u tom dijelu nije osnovana.

Drugostupanjska presuda je u pobijanom dijelu kojim se potvrđuje prvostupanjska presuda pod točkom I. i IV. izreke ispitana na temelju odredbe čl. 392.a ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ZPP.

Suprotno tvrdnji revidentice, u postupku pred sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 točka 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana drugostupanjska presuda, kao niti prvostupanjska presuda, nije nerazumljiva niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju tuženica-protutužiteljica također ističe u reviziji, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve one žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje.

Revidentica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka dijelom iznesenih navoda prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i preocjenjuje ga na svoj način. Međutim, kako prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to navodi tuženice-protutužiteljice kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Budući da tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužitelj-protutuženik je tužbenim zahtjevom u ovom postupku zahtijevao da mu tuženica po osnovi kapare kao odustatnine zbog odustanka od zaključenja kupoprodajnog ugovora isplati dvostruki iznos kapare tj. iznos od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

Protutužbenim zahtjevom tuženica-protutužiteljica zahtijevala je utvrđenje ništavosti predugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 18. listopada 2007., dok je eventualno kumuliranim zahtjevom u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, zahtijevala umanjenje novčane obveze tuženice-protutužiteljice s osnova povrata dvostruke kapare na iznos od 10.000,00 EUR.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da su tužitelj-protutuženik, kao kupac i tuženica-protutužiteljica kao prodavateljica, 18. listopada 2007. sklopile predugovor o prodaji nekretnine, kojim se prodavateljica obvezala prodati i predati, a kupac kupiti i preuzeti u posjed nekretninu oznake čest. zem. 2088/31 k.o. C. površine 1890 m , uz ugovorenu prodajnu cijenu od 65.000,00 EUR plativo u kunama,

- da je navedenim predugovorom ugovorena kapara-odustatnina u iznosu od 10.000,00 EUR, obveza kupca da podnese zahtjev za kredit po sklapanju predugovora i obveza prodavateljice da do dana sklapanja glavnog ugovora ishodi zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu bez upisane zabilježbe da je građevina na predmetnoj nekretnini izgrađena bez priložene uporabne i građevinske dozvole;

- da je tuženica-protutužiteljica na ime kapare kao odustatnine od tužitelja- protutuženika primila iznos od 10.000,00 EUR;

- da je tuženica-protutužiteljica od tužitelja-protutuženika 15. siječnja 2008. primila iznos od 2.500,00 kuna na ime dijela kupoprodajne cijene;

- da je tuženica-protutužiteljica predmetnu nekretninu prodala trećoj osobi, koja se u zemljišnoj knjizi uknjižila kao vlasnik 21. veljače 2008.;

sudovi su ocijenili da predugovor kojeg su stranke sklopile 18. listopada 2007. sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora u smislu odredbe čl. 268. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) pa su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju odredbe čl. 307. st. 2. ZOO tuženici-protutužiteljici naložili da tužitelju- protutuženiku plati dvostruki iznos kapare, odnosno kaparu kao odustatninu u iznosu od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, sudovi su tuženici-protutužiteljici naložili da tužitelju-protutuženiku isplati i iznos od 2.500,00 kuna koji je primila po osnovi dijela ugovorene kupoprodajne cijene.

Sudovi su pozivom na odredbu čl. 322. st. 1. ZOO odbili kao neosnovan protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora kojeg su stranke sklopile 18. listopada 2007. (nazvavši ga predugovor) ocijenivši da taj ugovor nema u sebi elemenata zelenaškog ugovora. Odbijen je i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za umanjenje novčane obveze tuženice po osnovi povrata dvostruke kapare jer su stranke predmetnim ugovorom ugovorile kaparu kao odustatninu iz čl. 307. ZOO, zbog čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 304. ZOO, kojim je propisano da sud može na zahtjev stranke smanjiti pretjerano veliku kaparu.

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revidentica je samo navela da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka utjecale na donošenje nezakonite i nepravilne odluke, što je nužno imalo za posljedicu i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Odlučujući o osnovanosti dijela revizije tuženice-protutužiteljice kojom se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu ovaj sud ocjenjuje da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, ocijenili da predugovor kojeg su stranke sklopile 18. listopada 2007., sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora u smislu odredbe čl. 376. st. 1. ZOO, prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju odredbe čl. 307. st. 2. ZOO tuženici-protutužiteljici naložili da tužitelju-protutuženiku plati dvostruki iznos kapare, odnosno kaparu kao odustatninu u iznosu od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

Također su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO kada su tuženici-protutužiteljici naložili da tužitelju-protutuženiku isplati iznos od 2.500,00 kuna koji je nesporno primila po osnovi dijela ugovorene kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu na temelju sklopljenog ugovora, koji ugovor je kasnije otpao kao osnov stjecanja.

Nadalje, pravilno su nižestupanjski sudovi postupili kada su odlučujući o troškovima postupka, vodeći računa o uspjehu stranaka u postupku, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP naložili tuženici-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 25.865,00 kuna. Odluka o troškovima postupka zakonita je po osnovi i visini dosuđenih parničnih troškova.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženice-protužiteljice odbijena kao neosnovana u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

Revizija tuženice-protutužiteljice nije dopuštena u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu.

Protutužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženica-protutužiteljica zahtijevala utvrđenje ništetnosti, odnosno ništavosti predugovora o kupoprodaji nekretnine ne odnosi se na novčanu svotu. Stoga je za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u odnosu na taj dio protutužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora naznačena u protutužbi, koja je po svom procesnom karakteru samostalna tužba.

U konkretnom slučaju iz spisa proizlazi da tuženica-protutužiteljica u protutužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora u smislu čl. 40. st. 2. ZPP, a prvostupanjski sud u odnosu na protutužbeni zahtjev nije utvrdio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave u smislu čl. 40. st. 4. ZPP.

Odredbom čl. 40. st. 5. ZPP propisano je da će se, ako sud u slučaju iz čl. 40. st. 4. ZPP ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrati da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.

Kako se, u smislu citirane odredbe čl. 40. st. 5. ZPP smatra da vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje ništetnosti odnosno ništavosti predugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. listopada 2007. iznosi 50.000,00 kuna to revizija tuženice-protutužiteljice u tom dijelu nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Nadalje revizija tuženice-protutužiteljice nije dopuštena niti u odnosu na dio protutužbenog zahtjeva kojim je tuženica-protutužiteljica zahtijevala umanjenje novčane obveze s osnova povrata dvostruke kapare na iznos od 10.000,00 EUR (eventualno kumulirani zahtjev).

Konačno postavljeni eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za umanjenje novčane obveze tuženice-protutužiteljice s osnova povrata dvostruke kapare na iznos od 10.000,00 EUR postavljen je u stranoj valuti pa se kao vrijednost predmeta spora, koja ujedno predstavlja i revizijom pobijani dio presude, uzima protuvrijednost strane valute na dan podnošenja protutužbenog zahtjeva. Protuvrijednost iznosa od 10.000,00 EUR na dan podnošenja eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva 14. svibnja 2009., računajući po tečaju 1 EUR = 7,352814 kuna, iznosila je 73.528,14 kuna. Stoga revizija tuženice- protutužiteljice niti u odnosu na drugostupanjsku presudu kojom je odlučeno o tom dijelu protutužbenog zahtjeva nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Tuženica-protutužiteljica je u reviziji istakla da reviziju podnosi i stoga što je pobijanom drugostupanjskom presudom teško povrijeđena ravnopravnost tuženice- protutužiteljice, čime je povrijeđena jedinstvena primjena zakona. Takvi navodi tuženice- protutužiteljice izneseni u reviziji imaju značaj izvanredne revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP izvanredna revizija može se podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti redovnu reviziju prema odredbi st. 1. istog članka i to ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Zbog toga je o reviziji tuženice-protutužiteljice podnesene protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu trebalo odlučivati i kao o reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2 ZPP.

U reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

U podnesenoj reviziji, revidentica nije određeno naznačila odnosno postavila pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP. Prema tome, predmetna revizija podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

Zbog navedenog je revizija tuženice-protutužiteljice u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu (točka III. izreke prvostupanjske presude), na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odbačena kao nedopuštena.

Tužitelju-protutuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 31. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.