Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-211/2016-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal for property return and unjust enrichment claim against land use.

Case Number Rev-x-211/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the lower courts' rejection of a property return and unjust enrichment claim. The appellant argued for the return of land and compensation for its use, but the lower courts found the disputed portion was unused and not beneficial to the appellant. The court held that since the appellant did not utilize the land for their benefit, no unjust enrichment occurred, and the appeal regarding procedural errors was rejected for lack of specificity.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 385. st. 1.; Zakon o obveznim odnosima čl. 219.; A party cannot claim unjust enrichment if they did not utilize the other party's property to their benefit.

Keywords

AI generated
unjust enrichment property return land use civil appeal benefit derived

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 1. ZPP
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
čl. 385. st. 1. ZPP
No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
čl. 386. ZPP
Stoga taj revizijski razlog tužitelja nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).
čl. 219. ZOO
Kada tuženik nije koristio sporni dio predmetne nekretnine od 196 m2, odnosno kada taj dio predmetne nekretnine tuženik nije upotrijebio u svoju korist, to onda nije niti osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu prije navedenog novčanog iznosa i to s osnova neosnovanog bogaćenja (čl. 219. ZOO).
čl. 1653. st. 1. ZOO
čl. 393. ZPP
S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 211/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja A. M. pok. I. iz M., OIB: … , zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u S., protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., OIB: … , zastupanog po punomoćnici M. Ž., zaposlenici tuženika, radi povrata nekretnine i radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž-2045/15 od 9. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, posl. broj Pst-10/15 od 2. lipnja 2015., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-2045/15 od 9. prosinca 2015., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj Pst-10/15 od 2. lipnja 2015., kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za nalaganje tuženiku predati mu u posjed nekretninu u k.o. M. označene kao čest. zem. 1023/8, u naravi pošta 75 m2, i dvor 397 m2 i gdje je obvezan tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak od 5.980,00 kuna, odbacuje se kao nedopuštena.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-2045/15 od 9. prosinca 2015., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj Pst-10/15 od 2. lipnja 2015., kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 284.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za nalaganje tuženiku da mu u posjed preda nekretninu u k.o. M. označenu kao čest. zem. 1023/08, u naravi pošta 75m2, i dvor 397 m2. Nadalje, tom presudom odbijen je i eventualno akumulirani tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 284.200,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, a što da predstavlja protuvrijednost bez pravne osnove prisvojene tužiteljeve zemljišne površine od 196 m2 koju je izdvojio iz matične čest. zem. 1023/2 i uključio i uključio u novoformiranu čest. zem. 1023/8 na kojoj je izgradio zgradu pošte i uredio dvor koje za cijelo vrijeme koristi i za koji iznos se neosnovano obogatio. Konačno, prvostupanjskom presudom obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak od 5.980,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine u k.o. M. čest. zem. 1023/8, nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju Ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa odnosno kako ta presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine ispitana prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno.

Ovo stoga što je tužitelj u tužbi glede navedenog tužbenog zahtjeva naznačio vrijednost predmeta spora od 20.000,00 kn (čl. 40. st. 2. ZPP). Dakle, vrijednost predmeta spora glede toga tužbenog zahtjeva ne prelazi 200.000,00 kuna.

Stoga, revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine, podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje, zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetna revizija tužitelja nema sadržaj revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan čl. 382. st. 3. istog Zakona.

Ovo stoga što tužitelj u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio, a niti je, posljedično tome, izložio razloge zbog kojih bi smatrao da bi određeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

S obzirom da revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je odbijen tužbeni zahtjev za predaju u posjed predmetne nekretnine, podnesene u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, te s obzirom da ta revizija nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, to je reviziju tužitelja u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 2. ZPP.

Niti revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je obvezan tužitelj nadoknaditi tužitelju parnični trošak nije dopuštena.

Reviziju tužitelja u tom dijelu valja razmotriti u svijetlu:

- odredbe čl. 129. st. 5. ZPP, prema kojoj: "Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem",

- odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, prema kojoj: "Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.)."

Sukladno tim odredbama ZPP, revizija bi bila dopuštena protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku ako bi to rješenje imalo značaj rješenja iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP kojim je postupak pravomoćno završen.

Međutim, obzirom da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispendencija i identitet spora (tako da je, primjerice, samo glede njega dopuštena i objektivna preinaka zahtjeva), to je za zaključiti:

- da je pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet (meritum) spora, odnosno (time) da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede spora,

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), oni o kojima se odlučuje "u presudi ili rješenju kojim se završava postupak" (čl. 164. st. 4. ZPP), ali odluka o njima (upravo i prema smislu te odredbe čl. 164. st. 4. ZPP) nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o parničnom trošku prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. i glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

Stoga je reviziju tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kom je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je obvezan tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP.

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 284.200,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate, je dopuštena.

Ovo stoga što vrijednost predmeta spora glede tog tužbenog zahtjeva tužitelja (eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva), prelazi 200.000,00 kn.

Revizija tužitelja u tom dijelu nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja niti u postupku pred prvostupanjskim sudom, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima tih presuda.

S obzirom na revizijski navod tužitelja da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP za ukazati je na slijedeće. Tužitelj taj revizijski razlog nije određeno naveo, a niti obrazložio. Tako je ostalo nejasno iz kojih razloga tužitelj smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, odnosno nije jasno koju bi to konkretnu odredbu ZPP-a nižestupanjski sudovi propustili primijeniti ili bi ju nepravilno primijenili. Stoga taj revizijski razlog tužitelja nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

U povodu tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu 284.200,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate, a što da predstavlja protuvrijednost bez pravne osnove prisvojene tužiteljeve zemljišne površine od 196 m2 koju da je tuženik izdvojio iz čest. zem. 1023/2 i uključio u novoformiranu čest. zem. 1023/8 na kojoj je izgradio zgradu pošte te je uredio dvor koji da za cijelo vrijeme koristi i za koji iznos se neosnovano obogatio, nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

- da je novoformirana zemljišnoknjižna čestica broj 1023/8 k.o. M., u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo prednika tužitelja,

- da tuženik sporni dio te nekretnine od 196 m2 ne drži u posjedu, a niti je koristi, te - da taj sporni dio predmetne nekretnine predstavlja kamenjar i neobrađena površina s djelomično nabacanim otpadom građevinskog materijala.

Revizijski navodi tužitelja kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova u postojanju pravno odlučnih činjenica, predstavljaju pokušaj pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili prije navedeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, tj. zahtjev za isplatu 284.200,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate.

Prema odredbi čl. 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), a koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1653. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

Kada tuženik nije koristio sporni dio predmetne nekretnine od 196 m2, odnosno kada taj dio predmetne nekretnine tuženik nije upotrijebio u svoju korist, to onda nije niti osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu prije navedenog novčanog iznosa i to s osnova neosnovanog bogaćenja (čl. 219. ZOO).

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP. reviziju tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kom je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 284.200,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 8. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.