Rev-2552/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2552/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženice I. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5374/08 od 30. studenoga 2010., kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5028/06 od 31. listopada 2007. te odbačena dopuna žalbe protiv iste presude, u sjednici održanoj 13. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija protiv pobijane presude odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija protiv pobijanog rješenja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„ I. Utvrđuje se nevaljanom uknjižba prava vlasništva na osnovi rješenja Općinskog suda u Zagrebu, Komisije za ispravak zemljišnih knjiga, broj Z-13986/91 od 19. studenoga 1991. godine kojim je zabilježeno da je u z.k.ul. 23171 k.o. G. Z. na 31/1401,3 dijela čl. br. 4948/1 izgrađena zgrada u Z., …, koja je upisana kao zk. tijelo A2, te je u uknjiženo pravo vlasništva u A2 za korist tuženica.

II. Utvrđuje se da je tužitelj T. R. d.d. iz Z. vlasnik nekretnine upisane u z.k.ul. br. 24880 k.o. G. Z., zk.č.br. 4948/5, zgrada u Z., ulica …, površine 31,4 čhv ili 113 m2, što su I. tužena A. B. i II. tužena I. B. iz Z. dužne priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, koju će ispravu u suprotnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

III. Naloženo je I. tuženoj A. B. i II. tuženoj I. B. naknaditi tužitelju T. R. d.d. iz Z. parbeni trošak u svoti od 5.307,00 kn, u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„Odbija se žalba I. i II. tuženica od 21.studenog 2007. godine kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5028/06 od 31. listopada 2007. godine.

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Dopuna žalbe I. i II. tuženica podnesena protiv navedene presude dana 18. ožujka 2008. godine odbacuje se kao nepravovremena.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.“

Protiv drugostupanjske presude i rješenja u dijelu kojim je odbačena dopuna žalbe protiv prvostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica I. B. (u odnosu na tuženicu A. B. postupak je prekinut jer je ista umrla) navodeći da su „pobijana presuda i rješenje doneseni prema odredbama čl. 373.a Zakona o parničnom postupka, odnosno iz razloga što odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a o tom pitanju revizijski sud je već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem“, te predlaže da se pobijana odluka preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija protiv presude nije dopuštena, a revizija protiv rješenja nije osnovana.

U odnosu na reviziju protiv drugostupanjske presude:

Iz sadržaja revizije proizlazi da je ista podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koji se Zakon u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08).

Suprotno paušalnim navodima revidentice, u konkretnom slučaju drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, već na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a što je jasno vidljivo iz cjelokupnog sadržaja drugostupanjske presude. Naime, osim pozivanja na potonju zakonsku odredbu, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude izrijekom naveo da prihvaća ocjenu izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda (čl. 8. ZPP-a) i slijedom toga, dakle, činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, iz čega je razvidno da je svoju odluku o neosnovanosti podnesene žalbe utemeljio upravo na činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

Stoga, a obzirom da vrijednost predmeta spora (naznačena u tužbi - čl. 40. st. 2. ZPP- a) iznosi 20.000,00 kn, dakle ne prelazi iznos od 100.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a), te kako ovdje nije riječ o radnom sporu (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), u konkretnom slučaju nema mjesta podnošenju revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, a time niti odlučivanja po toj reviziji. Zato je ovaj sud razmatrao samo reviziju podnesenu na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a je propisano da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (riječ je o pretpostavkama koje moraju biti kumulativno ispunjene).

Dakle, da bi revizijski sud mogao odlučivati o reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, revident prvenstveno mora određeno postaviti pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju. To tim više, što je odredbom čl. 392a. st. 2. ZPP-a propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

U predmetnoj reviziji tuženica (osim što se sadržajno pozvala na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a) uopće nije navela pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, već se revizija ustvari svodi na obrazlaganje počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Slijedom izloženog, revizija tuženice nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod I. ovog rješenja.

U odnosu na reviziju protiv rješenja:

Odredbom čl. 400. st. 2. ZPP-a propisano je da je revizija uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije.

Dakako, citirana odredba odnosi se i na rješenje drugostupanjskog suda o odbacivanju dopune žalbe – što je konkretno slučaj.

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti (čl. 392.a st. 1. ZPP-a) ovaj sud nije našao da bi u drugostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a navedeno rješenje doneseno je pravilnom primjenom odredbe čl. 367. ZPP-a.

Naime, prema utvrđenju drugostupanjskog suda (koje se u reviziji niti ne osporava) punomoćnik tuženica primio je prijepis prvostupanjske presude 7. studenoga 2007., iz čega slijedi da je dopuna žalbe od 18. ožujka 2008. doista podnesena izvan zakonom propisanog roka od 15 dana propisanog odredbom čl. 348. st. 1. ZPP-a.

Stoga je na temelju čl. 393. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod II. ovog rješenja.

Zagreb, 13. listopada 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.