Croatian Supreme Court allows extradition appeal, quashing lower court ruling for missing legal grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal against a lower court's extradition ruling and quashed that decision. The appellant argued the lower court failed to specify whether extradition was for prosecution or sentence execution and omitted specific Latvian criminal charges. The court ruled that the lower court committed a significant procedural error by not clearly distinguishing between these two legal bases in its decision, rendering it incomplete and unreviewable.
Legislator headnote
AI generatedZakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZOMPO); Kazneni zakon (ZKP); Izreka rješenja o izručenju mora precizno odrediti radi kojeg kaznenog djela se izručenje dopušta i razlikovati između vođenja kaznenog postupka i izvršenja kaznenopravne sankcije.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 872/12-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika U. K., zbog kaznenih djela iz čl. 177. i dr. Kaznenog zakona Republike Latvije, odlučujući o žalbi izručenika U. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv-509/12 od 4. prosinca 2012., u sjednici održanoj dana 9. siječnja 2013.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba izručenika U. K., ukida se pobijano rješenje te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Rješenje Županijskog suda u Splitu broj Kv-509/12 od 4. prosinca 2012. utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje U. K. R. L..
Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik U. K., po braniteljici S. M. B. odvjetnici u S. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne primjene postupovnih odredbi, uz prijedlog da se pobijana odluka „preinači na način što će se ista ukinuti te se odbiti prijedlog Republike Latvije za izručenje žalitelja po istaknutom osnovu“, podredno da se ista ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje.
Izjašnjavajući se o žalbi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjeniku Miloradu Cuculiću, podneskom broj KŽ-DO-1653/12 od 2. siječnja 2013. predlaže „da se povodom rečene žalbe (rješenje) ukine i vrati na ponovno odlučivanje pred prvostupanjskim sudom“.
ća iako je to tražila, jer se na Braniteljica izručenika nije obaviještena o sjednici vije
postupak po žalbi protiv rješenja ne primjenjuje odredba čl. 475. st. 2. ZKP/08, koja propisuje obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća u postupku po žalbi na presudu.
I Kž 872/12-4
Žalba izručenika U. K. osnovana je.
Naime, pravilno se u žalbi tvrdi kako u izreci pobijanog rješenja nije navedeno radi li se o izručenju radi kaznenog progona ili radi izvršenja kaznenopravne sankcije, a isto tako u izreci nije navedeno za koja kaznena djela se dopušta izručenje izručenika U. K..
Kako odredba čl. 33. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (dalje u tekstu: ZOMPO) razlikuje izručenje stranca radi kaznenog progona ili radi izvršenja kaznenopravne sankcije, upravo stoga država moliteljica koja se obraća sa zahtjevom za izručenje mora precizno i jasno odrediti traži li izručenje radi vođenja kaznenog postupka ili radi izvršenja već izrečene kazne.
Nakon što sudbena vlast Republike Hrvatske kao zamoljene države u postupku propisanom ZOMPO-om utvrdi da su ispunjeni uvjeti za izručenje osobe u odnosu na koju je zahtjev postavljen mora jasno i nedvosmisleno odrediti nalazi li utvrđenim da su ispunjeni zahtjevi za izručenje radi vođenja kaznenog postupka ili radi izvršenja kazne.
Izreka takvog sudskog rješenja, ako se radi o izručenju radi vođenja kaznenog postupka, mora sadržavati izričaj radi kojeg kaznenog djela se izručenje dopušta, odnosno ako se radi o utvrđenju da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje radi izvršenja kazne zatvora o kojoj kazni se radi, i u kojem trajanju, i kojom sudskom odlukom i radi kojeg kaznenog djela je ona izrečena.
Kako pobijano rješenje u svojoj izreci ne sadrži određenje dozvoljava li se izručenje radi vođenja kaznenog postupka ili radi izvršenja sudske odluke, a to nije obrazloženo niti u obrazloženju pobijanog rješenja, te kako izreka pobijanog rješenja ne sadrži niti određenje o tome za koja kaznena djela države moliteljice se izručenje odobrava, te kako izreka pobijanog rješenja predstavlja osnovu za primjenu načela specijaliteta propisanog u čl. 37. ZOMPO-a, to je ista nepotpuna, a time i nerazumljiva i ne može se ispitati na što s pravom ukazuje izručenik. Na taj način prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba kaznenog postupak iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koja se u smislu odredbe čl. 495. ZKP-a primjenjuje i prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja, a na koju postupovnu povredu s pravom upire žalba.
Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na način da će, ukoliko utvrdi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, u izreci svoje odluke između ostalog navesti da li se izručenje dopušta radi vođenja kaznenog postupka ili radi izvršenja pravomoćne sudske presude, za koja kaznena djela iz kaznenog zakona Litve se dopušta izručenje, pri čemu će se navesti numeričke oznake zakonskih članaka Republike Litve, te će dati jasne i određene razloge glede postojanja pozitivnih odnosno negativnih pretpostavki za izručenje, vodeći računa o istovjetnosti norme kroz prizmu zakonskih opisa kaznenih djela za koje se izručenje, traži a sve u smislu ispunjenja uvjeta iz čl. 34. i 35. ZOMPO-a.
Obzirom na žalbene navode kako nema dokaza u smislu počinjenja kaznenog djela, prvostupanjski sud će se u smislu odredbe čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMPO-a detaljnije pozabaviti i pitanjem ima li dovoljno dokaza za osnovnu sumnju da je stranac čije se izručenje traži počinio određeno kazneno djelo, uvažavajući činjenicu da je iz zamolnice i rješenja o
I Kž 872/12-4
pokretanju postupka razvidno da je optužnica podignuta temeljem prethodno provedene istrage, u kojoj optužnici su navedene brojne isprave čije postojanje očito proizlazi iz provedene istrage, ali što je prvostupanjski sud, obzirom na istaknute žalbene navode, dužan konkretnije obrazložiti.
Slijedom izloženog temeljem odredbe čl. 56. st. 3. ZOMPO-a te čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 9. siječnja 2013.
Predsjednica vijeća:
Zapisničarka:
Senka Klarić-Baranović, v.r. Martina Slunjski, v.r.