Croatian court voids sales contract for breach and orders return of specific equipment to plaintiff.
Legislator summary
AI generatedThe Županijski sud u Koprivnici overturned the lower court's dismissal to void the sales contract and order the return of specific equipment. The plaintiff argued the defendant failed to pay, while the defendant claimed the plaintiff breached the agreement by removing items. The court found the defendant's non-payment constituted a valid ground for contract termination and ordered the return of the listed goods.
Legislator headnote
AI generatedČl. 373. t. 3. ZPP-a; Čl. 166. st. 2. ZPP-a: Upon proving non-performance by the buyer, the court may void the sales contract and order the return of specific goods to the seller.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU
STALNA SLUŽBA U KOPRIVNICI
48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5
Gž-771/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Josipa Ivančevića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep i Miloša Lojena kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz N., kojeg zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik iz K., protiv tuženice S. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik R. A., odvjetnik iz C., radi povrata stvari ili isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Krku broj P-498/08-96 od 08. svibnja 2009. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 07. rujna 2010. godine,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Krku broj P- 498/08-96 od 08. svibnja 2009. godine preinačuje tako da se sudi:
1. Raskida se ugovor o kupoprodaji opreme koji su zaključili tužitelj kao prodavatelj s jedne strane i tužena kao kupac s druge strane dana 15. rujna 1996.g. zbog neispunjenja kupca.
2. tužena je dužna predati tužitelju opremu koja joj je data nakon zaključenja ugovora o prodaji opreme i to:
- stroj za ekspresso kavu proizvođača San Marco tip 95/21 No92844 godina proizvodnje 1995.
- mlinac za kavu San Marco, SM/90. No 13395/95 godina proizvodnje 1995.
- stroj za pranje posuđa Comenda – Italy godina proizvodnje 1995.,
- topla vitrina – Croisan, Croce, CB, god. proizv. 1995.,
- tost pekač Croce, CB 4, god. proizv. 1995.,
- 20 kom. Stolica unutarnjih, Italy, metal crne, god.proizv. 1995.,
- 5 kom. Stolova unutarnjih, Italy, granit multicolore, god. proizv. 1995.,
- hladnjak, IAR, FS 270, god. proizv. 1995.,
- šlagomat, Friuli, god. proizv. 1995.,
- 56 kom stolica vanjskih, Italy, Mod.B 51, god. proizv. 1996.,
- 14 kom stolova vanjskih, Italy, Mod. BA367, 60 cm, god. proizv. 1996.,
- pećnica za croasane, Smeg, Mod. Alfa 30T, god. proizv. 1995.,
- klima uređaj – split, De Longhi, Mod. DV18 GHP, god. proizv. 1995.,
- video , Panasonic, NV P2 god proizv. 1995.,
- televizor Gorenje 46 cm, god. proizv. 1995.,
- 2 kom bojlera Gorenje, 15 litara, god. proizv. 1995.,
- 2 kom ledomata, Icematic, N 201, god. proizv. 1995.,
- 1 komplet ograde plus podija, terase, ručni rad, god. proizv. 1996.,
- 5 kom suncobrana, stolarska radiona "Kurija Stanko", drveni – veći (3,5 m) god. proizv. 1996.,
- 2 kom protupožarnih aparata, Castor Zgb, 101,
- 6 kom stolica barskih Italy, B50, god. proizv. 1995.,
- pojačalo – recever – Tehnics, SAGX 130, muzička linija
- procesor, Tehnics, SHGE 90, muzička linija,
- CD reproduktor Tehnics, SL PG 380, muzička linija,
- dvojni Cassete reprod. Tehnics, RSTR 515, muzička linija
- muz. Pojacalo, Dave Larion, P150, muzička linija,
- 2 para zvučnika Jamo, G150W, muzička linija,
- Multi Mikser, Vema, 8509.40, god. proizv. 1995.,
- računalo stolno Electron, PC, god, proizv. 1995.,
- monitor u boji Electron, 15", god. proizv. 1995.,
- tipkovnica, Electron, obična, god. proizv. 1995.,
- programabilna tipkovnica, Electron, programabilna profesionalna, god. proizv. 1995.,
- štampač za račune, Epson, mod.200, god. proizv. 1995.,
- štampač iglični, Epson, LQ 570, god. proizv. 1995.,
- EL ladica, Electron, god proizv. 1995.,
- laight efekti, 1 set, god. proizv. 1996.,
- brojač Cola/Fanta, Coca Cola, Conte, god. proizv. 1995.,
- 57 kom šalica za kavu San Marco, Velike,
- 46 kom šalica za kavu San Marco, Male,
- 9 kom šalica za kavu Italy, Velike,
- 20 kom šalice za kavu, Italy, male,
- 57 kom čaša za sok/voda, Italy, mod. ZIG02,
- 92 kom čaša za pivo, Italy, mod. 16602, 2 dcl,
- 73 komada čaša za pivo, Italy, mod. 16603, 3 dcl,
- 15 kom čaša za pivo, Italy, mod. 16604, 4dcl,
- 35 kom čaša za pivo, Italy, obična, 5 dcl,
- 104 kom čapa za žestoka pića Italy, obična 2 dcl
- 60 kom čaša za amaro, italy, mod 16509,
- 6 kom čaša za cognac, Italy, mod. Cognac (mala)
- 17 kom čaša za martini, Italy, mod.16692
- 10 kom čaša za vino Italy, mod. 0.1+0.2 dcl
- 22 kom čaša za viski Italy, mod. Luminarg
- 67 kom čaša sa sloadoled Italy, mod. 16792 + 16832
- 7 kom dozatora za žestoka pića, Italy, mod. 0.03 l
- 8 kom čaša za tequilu, Italy, mod. Tequila,
- elektornska vaga, Digitron Buje, Digi 10,
sve u roku 15 dana.
3. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 13.944,39 kn, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio pod toč I raskid ugovora o kupoprodaji opreme koji je on kao prodavatelj zaključio sa tuženicom kao kupcem dana 15. rujna 1996.g., pod toč. II da mu tuženica preda opremu koju je primila temeljem ugovora o prodaji opreme, a koja je specificirana u toč. 2. tužbenog zahtjeva tužitelja.
Također je obvezao tužitelja da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 31.262,50 kn, sve u roku od 15 dana.
Protiv navedene presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu žalbu podnio je tužitelj dana 26. ožujka 2010. godine zbog svih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže da ovaj sud pobijanu odluku preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja ili da ukine pobijanu odluku i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Odgovor na žalbu nije dan.
Žalba je osnovana.
Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, dakle, da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna činjeničnom supstratu koji postoji u spisu, te da nema razloge ili su isti proturječni s pravnim institutima.
Ispitujući pobijanu odluku u odnosu na ovu bitnu povredu, kao i u odnosu na druge bitne povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju se izričito poziva tužitelj u svojoj žalbi, jer je za svoju odluku dao jasne razloge koji nisu u proturječnosti sa utvrđenim činjenicama a nije počinio niti drugu bitnu povredu na koju sud pazi po službenoj dužnosti.
Na temelju provedenih dokaza a koji su pobrojani u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:
- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženica kao kupac koja se u vrijeme zaključenja ugovora prezivala Š., dana 15. rujna 1996.g. zaključili Ugovor o kupoprodaji opreme,
- da je kupovnina iznosila 42.950,00 DEM, od kojeg iznosa je tuženica tužitelju isplatila 10.000,00 DEM odmah prilikom zaključenja Ugovora, a ostatak da je bila dužna isplatiti do 31. kolovoza 1997.g.,
- da je tuženica isplatila još 10.000,00 DEM, dok ostatak ugovorne cijene nije nikad isplatila,
- da je tuženica sa tužiteljem istoga dana kada je zaključila Ugovor o kupoprodaji opreme zaključila i Ugovor o podzakupu prema kojem ugovoru je tužitelj kao zakupac- zakupodavac dao tuženici kao podzakupcu u podzakup prostorije lokala kojeg je on imao u zakupu,
- da je kod Općinskog suda u Crikvenici pod brojem P-258/98 proveden postupak tužitelja D. V. protiv tuženice, a radi otkaza Ugovora o podzakupu, te je donijeta presuda broj P. 258/98-14 od 13. srpnja 1998.g. kojom je otkazan Ugovor o podzakupu i koja presuda je postala pravomoćna,
- da je tužitelj trećoj osobi, a nakon raskida Ugovora o podzakupu dao lokal u podzakup zajedno sa ugostiteljskom opremom i sitnim inventarom koji se nalazio u tom lokalu, a koje stvari su predmet ugovora o kupoprodaji opreme,a da se kod tužiteljice u posjedu nalaze televizor, CD player, dok je kompjuter zamijenila kasom.
Na temelju ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je izveo zaključak da kako je nesporno da se najveći dio stvari koje su obuhvaćene Ugovorom o kupoprodaji opreme nalazi u posjedu tužitelja jer su mu vraćene u ovršnom postupku broj Ovr. 733/98 Općinskog suda u Crikvenici prilikom provedbe privremene mjere koja je donijeta u ovom postupku pod brojem P-270/98-5 dana 31. srpnja 1998.
godine došlo do faktičnog raskida Ugovora o kupoprodaji u trenutku kada je tužitelj stupio u posjed spornih pokretnina i da je tužena vratila ono što je temeljem tog ugovora primila. Smatra da tužitelj više nema pravnog interesa za donošenje konstitutivne sudske odluke o raskidu navedenog ugovora. Kako su stvari koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora već u posjedu tužitelja, to da nije osnovan niti njegov zahtjev na predaju stvari jer tuženica nije u mogućnosti predati ono što nije u njezinom posjedu.
U svojoj žalbi tužitelj se poziva i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ovo iz razloga što smatra da nije došlo do faktičnog raskida ugovora o kupoprodaji opreme te ističe da tužitelj nije stupio u posjed stvari koje su bile predmet kupoprodaje zbog toga što ih je tuženica vratila već da je u posjed tih stvari stupio temeljem u sudskom postupku provedenog ovršnog postupka radi postupanja po rješenju Općinskog suda u Krku broj P. 270/98-5 kojim je određena privremena mjera kojom je tuženici zabranjeno da proda pokretnine kupljene Ugovorom o kupoprodaji opreme uz istovremeno oduzimanje tih stvari i povjeravanje istih na čuvanje tužitelju.
Kako se radi o tome da su stvari koje su predmet kupoprodajnog ugovora samo privremeno oduzete tuženici da bi se istu spriječilo da do okončanja postupka kojim se traži raskid Ugovora o kupoprodaji opreme iste otuđi, to da se ne može smatrati da je tom privremenom mjerom trajno i konačno uređen odnos između tužitelja i tuženice, jer privremena mjera traje samo do pravomoćnog okončanja ove parnice.
Smatra da se sadašnji pravni odnos između stranaka a koji je nastao provođenjem privremene mjere ne može smatrati faktičnim raskidom ugovora o prodaji pokretnina, a niti se razlog za odbijanje prijedloga za konstitutivnom presudom može tražiti u činjenici da je zbog privremenog uređenja pravnog odnosa između stranaka tužitelj u posjedu pokretnina. Po ocjeni tužitelja kako tuženica nije ispunila svoju ugovornu obvezu u roku koji je ugovoren, ispunili su se uvjeti iz čl. 124. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima za raskid ugovora, a raskid ugovora da se vrši konstitutivnom odlukom koja ujedno opravdava i privremenu mjeru.
U pravu je tužitelj kada smatra da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer time što je rješenje o privremenoj mjeri provedeno, nisu trajno uređeni odnosi između stranaka a koji su nastali zaključenjem ugovora o kupoprodaji opreme dana 15. rujna 1996.g.
Tužitelj je svoju obvezu iz navedenog ugovora u cijelosti ispunio, jer je tuženici predao u posjed stvari koje su bile predmet ugovora, dok tuženica svoju obvezu nije u cijelosti ispunila već samo djelomično na način da mu je isplatila kupoprodajnu cijenu u iznosu od 20.000,00 DEM a ostala je dužna preostali iznos od 22.950,00 DEM.
Prema odredbi čl. 124. ZOO-a u dvostranim ugovorima, ako jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveza ili, pod uvjetima predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora na nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. U konkretnom slučaju tuženica je samo djelomično ispunila svoju obvezu prema tužitelju, dok je tužitelj svoju obvezu prema tuženici ispunio u cijelosti.
Do raskida ugovora nije došlo po samom zakonu jer rok za ispunjenje obveze tuženice na isplatu kupovnine nije bitan sastojak ugovora o kupoprodaji opreme, a i po ocjeni ovog suda kako bi tužitelj mogao od tuženice zatražiti povrat onog što je on dao tuženici temeljem navedenog ugovora, ima pravni interes da traži sudski raskid Ugovora.
Prema odredbi čl. 132. ZOO-a raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obveza, izuzev obveze na naknadu eventualne štete. Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala. Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora.
Dakle, kako tužitelj, iako tuženica nije u cijelosti ispoštovala svoju obvezu prema njemu, nije raskinuo ugovor prostom izjavom, već je zatražio raskid ugovora sudskim putem, te kako do raskida ugovora nije došlo po samom zakonu, to je zahtjev tužitelja kojim traži raskid Ugovora o kupoprodaji opreme, po ocjeni ovog suda osnovan, zbog čega je pobijana odluka preinačena na način da je u toč. 1. usvojen tužbeni zahtjev na raskid ugovora od 15. rujna 1996.g.
U pravu je tužitelj kada smatra da provedbom privremene mjere koju je donio prvostupanjski sud u svojem rješenju broj P. 270/98-5, nije izvršen povrat stvari koje su obuhvaćen kupoprodajnim ugovorom jer se te stvari kod njega nalaze privremeno do okončanja ovog postupka, a sve kako bi se spriječilo tuženicu da te stvari eventualno proda ili na drugi način njima raspolaže a zbog čega tužitelj ne bi po okončanju parnice mogao vratiti sporne pokretnine.
Bez obzira na činjenicu da se većina stvari koje su bile predmet Ugovora o kupoprodaji opreme nalaze u posjedu tužitelja, to je kada je prihvaćen raskid Ugovora trebalo prihvatiti i drugi tužbeni zahtjev kojim se traži povrat navedenih stvari, jer će na taj način biti definitivno riješeno pitanje kome sporne stvari pripadaju odnosno tko je njihov vlasnik, jer vlasništvo tuženice nad stvarima koje su predmet ugovora o kupoprodaji opreme a koji ugovor nije raskinut, bez obzira na promjenu posjednika nije prestalo, obzirom da je ona vlasništvo na pokretninama sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekla u trenutku zaključenja ugovora i predaje stvari.
Tvrdnja tuženice kroz postupak da ona ne može vratiti stvari koje se kod nje ne nalaze jer su u posjedu tužitelja, nije relevantna za prihvaćanje dijela tužbenog zahtjeva za povratom stvari, već bi ova tvrdnja biti mjerodavna u slučaju ovršnog postupka radi predaje stvari, s tim što treba naglasiti da kako proizlazi iz utvrđenih činjenica a što između stranaka i nije sporno, u posjed tužitelja temeljem privremen mjere nisu ušle sve pokretnine koje su bile predmet ugovora o kupoprodaji, jer su neke ostale kod tuženice u posjedu.
Zbog navedenih razloga preinačena je prvostupanjska odluka i u odnosu na toč. 2. odnosno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže predaja stvari koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora, na način da je i taj tužbeni zahtjev usvojen. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari , preinačena je i odluka o naknadi parničnog troška na način da je sud obvezao tuženicu da tužitelju naknadi parnični trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, dakle, prema uspjehu u postupku.
Visina parničnog troška tužitelja i tuženice utvrđena je prema vrijednosti predmeta spora i prema važećim odvjetničkim tarifama, obzirom da stranke u ovom postupku zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, a polazeći od troškovnika koje su punomoćnici stranaka priložili u spis sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a.
U tužbi koja je podnesena Općinskom sudu u Krku dana 25. svibnja 1998.g. tužitelj je postavio četiri tužbena zahtjeva tako da je tražio da se raskine ugovor o kupoprodaji opreme te da mu tužena preda opremu koju je primila temeljem tog ugovora, a čiju vrijednost je tužitelj označio sa 128.620,05 kn, zatim da mu isplati novčani iznos od 23.852,45 kn a za stvari koje su navodno prodane od strane tuženice za vrijeme važenja ugovora te je zatražio i naknadu štete u vidu amortizacije za korištenje stvari koje su bile predmet kupoprodaje u iznosu od 35.599,94 kn, pa je vrijednost predmeta spora zbroj navedenih tužbenih zahtjeva a što iznosi 188.072,44 kn.
Kroz ovaj dugotrajni postupak promijenile su se i odvjetničke tarife, pa za sve radnje do srpnja 2004.g. pri obračunu parničnog troška primjenjuje se Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je stupila na snagu 1994.g, a za radnje poduzete nakon srpnja 2004.g. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika od srpnja 2004.g. (NN 91/04).
Parnični trošak tužitelja utvrđen je u iznosu od 34.733,40 kn a sastoji se od nagrade za rad njegovog punomoćnika utvrđene prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe, za sastav podneska od 03.09.1999.g. za zastupanje na ročištima 26.06.2001. g. i 30.05.2003.g. za svaku radnju po 2.380,00 kn, za zastupanje na ročištu 09. rujna 1998.g., 03. rujna 1999.g., 10. travnja 2001.g., 17. ožujka 2003.g. i 12. svibnja 2004.g. za svaku radnju po 1.190,00 kn, za zastupanje na ročištu 25. kolovoza 2004.g. i 15. rujna 2005.g. za svaku radnju po 1.250,00 kn, za zastupanje na ročištu 25. studenoga 2004.g. 500,00 kn, za zastupanje na ročištima 04. travnja i 13. rujna 2005.g. i 19. lipnja 2006.g. te za sastav podneska od 23. siječnja 2006.g. za svaku radnju po 2.500,00 kn, sve uvećano za iznos PDV-a od 6.263,40 kn. Troškovnikom nisu obuhvaćene sudske pristojbe, pa iste nisu tužitelju niti priznate kao parnični trošak. Također tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištima 09. veljače 2005.g. i 21. prosinca 2005.g. jer na tim ročištima punomoćnik tužitelja nije bio prisutan, a za zastupanje na ročištu 04.05.2009. g. trošak nije tražio.
Parnični trošak tuženice utvrđen je u iznosu od 30.231,60 kn, a sastoji se od nagrade za rad njezinog punomoćnika i to za sastav podneska od 24. kolovoza 1999.g. u iznosu od 2.380,00 kn, zastupanje na ročištu 09. rujna 1998.g. 545,00 kn, za sastav podneska od 30. kolovoza 1999.g. 2.180,00 kn, za sastav podnesaka od 02. rujna 1999.g., 09. travnja i 25. lipnja 2001.g., 15. ožujka i 22. listopada 2003.g., 24. kolovoza, 30. kolovoza te 11. svibnja 2004.g. za svaku radnju po 100,00 kn, za sastav podnesaka od 24. studenoga 2004.g. 500,00 kn, 08. veljače i 01. travnja 2005.g. za svaku radnju po 500,00kn, za zastupanje na ročištu 15. rujna 2005.g. 1.250,0 kn, za zastupanje na ročištima 04. travnja i 21. prosinca 2005.g. te 19. lipnja 2006.g. te za sastav podneska od 16. lipnja 2006.g. za svaku radnju po 2.500,00 kn, sve uvećano za iznos PDV-a od 4.104,10 kn, za sastav žalbe sa PDV-om od 19. veljače 2007.g. 3.812,50 kn, za sastav podneska od 01. srpnja 2008.g. sa PDV-om 610,00 kn i za zastupanje na ročištu 04. svibnja 2009.g. sa PDV-om 3.050,00 kn.
Presudom koja je donijeta u ovom postupku pod brojem P-270/98-76 od 19. lipnja 2006.g. odbijen je tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu novčanog iznosa po osnovu opreme koju je tuženica otuđila za vrijeme trajanja ugovora kao i sa zahtjevom za naknadu štete, te je u tom dijelu navedena presuda postala pravomoćna dok je ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem se tražio raskid ugovora i povrat stvara koje su bile predmet ugovora o kupoprodaji.
Kako je pobijana odluka preinačena na načina da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja a čija je vrijednost označena sa 128.620,05 kn, to proizlazi da je gledajući cjelokupni tužbeni zahtjev uključujući i presudu broj P. 270/98-76 od 19. lipnja 2006.g., tužitelj uspio sa 68% postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je uspjeh tuženice 32 %.
Slijedom navedenog tuženica bi tužitelju bila dužna naknaditi 68% njegovog parničnog troška što iznosi 23.618,50 kn, a tužitelj bi tuženici bio dužan naknaditi 32% njezinog parničnog troška što iznosi 9.674,11 kn.
Kad se izvrši prebijanje ovih iznosa, dobije se iznos od 13.944,39 kn kao iznos parničnog troška kojeg je tuženica dužna naknaditi tužitelju, a kako je ovom odlukom presuđeno.
Pobijana odluka preinačena je primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a a odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.
U Koprivnici, 07. rujna 2010. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Josip Ivančević v.r.
Suglasnost ovog otpravka
s izvornikom ovjerava
U. sudske pisarnice