Rev-1565/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1565/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku iz N., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala N., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 29. siječnja 1998. godine broj Gž-2289/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 24. listopada 1997. godine broj P-73/97, u sjednici održanoj dana 4. lipnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku od 29. siječnja 1998. godine broj Gž-2289/97 i presuda Općinskog suda u Našicama od 24. listopada 1997. godine broj P-73/97 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 29.492,00 kn, kao i u odluci o parničnom trošku te sudi:

Tuženik C.O. d.d. Zagreb, Filijala N., dužan je isplatiti tužiteljici M.B. iz S., pored pravomoćno dosuđenog iznosa štete od 31.820,00 kn još daljnji iznos od 29.492,00 kn (sveukupno 61.312,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 1997. godine do isplate i naknadi joj troškove cijelog postupka u iznosu od 5.034,00 kn, sve to u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 31.820,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija i sudi da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Presudom suda drugog stupnja odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače, a podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

U provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Tužiteljica nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP u tome što je drugostupanjski sud prihvatio ocjenu prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti stranaka za štetni događaj u omjeru od 50% : 50%, a u tome ujedno vidi i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Do prometne nezgode dana 27. svibnja 1996. godine u S. došlo je uslijed nepropisne vožnje tuženikovog osiguranika, koji nije uzeo dovoljan bočni razmak od ruba kolnika, pa nije mogao na siguran način obaviti mimoilaženje sa tužiteljicom koja mu je dolazila kao pješak u susret njegovom desnom stranom kolnika. Mjesto naleta na tužiteljicu bilo je unutar jedan metar (0,7 m do 1 m) od ruba kolnika.

Međutim i tužiteljica je pridonijela da šteta nastane, jer se kretala neoprezno kolnikom prema nadolazećem automobilu. Utvrđeno je njenim saslušanjem da je gledala preko ceste kuću svoje unuke, okretala se glavom unazad da vidi traktor koji se kretao kolnikom u istom pravcu i nije pratila kretanje nadolazećeg automobila.

S obzirom na sve utvrđene okolnosti nastanka prometne nezgode i činjenicu da je osiguranik tuženika upravljao opasnim sredstvom, njegova odgovornost je veća od odgovornosti tužiteljice, koja je u prometnoj nezgodi sudjelovala kao pješak, te iznosi 80% na strani vozača automobila i 20% na strani tužiteljice.

Niži sudovi pogrešno su primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da je njihova odgovornost podjednaka.

Opravdano se u reviziji prigovara i visini naknade štete s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, koja je utvrđena iznosom od 32.000,00 kn. Tužiteljica je zadobila teške tjelesne povrede: prijelom tri kosti koje formiraju lijevi skočni zglob, potres mozga i razderno-zgnječnu ranu lijevo tjemeno sljepoočno dužine oko 6 cm. Nakon završenog liječenja ostale su trajne posljedice i to djelomično iščašenje lijevog skočnog zgloba, postoji i zadebljanje skočnog zgloba za 1-2 cm, izražen je deformitet u smislu da je stopalo iskrenuto lagano prema van i kretanje u lijevom skočnom zglobu je ograničeno u svim smjerovima u lakom stupnju. Ostala je kao trajna posljedica hramanje i potreba korištenja pomagala, što predstavlja prema nalazu medicinskog vještaka naruženost lakog stupnja, a sve to smanjuje njenu opću životnu i radnu aktivnost za 30%.

Stoga primjerena naknada u smislu kriterija i mjerila propisanih odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje ZOO) za ovaj vid štete iznosi 45.000,00 kn, uzimajući u obzir i da je tužiteljica u vrijeme nezgode bila u dobi od 67 godina.

Za ostale vidove nematerijalne štete utvrđena je naknada u primjerenim iznosima: za pretrpljene tjelesne boli 18.000,00 kn, strah 8.000,00 kn i duševne bolove zbog lake naruženosti 3.000,00 kn, što je sve u skladu s materijalno-pravnom odredbom čl. 200. ZOO. Utvrđena je i primjerena naknada za troškove tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.640,00 kn. Sveukupna šteta iznosi 76.640,00 kn, pa je razmjerno utvrđenoj odgovornosti tuženik dužan naknaditi tužiteljici 80% od tog iznosa, odnosno 61.312,00 kn.

Kako je pravomoćno dosuđeno 31.820,00 kn, trebalo je djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice i pravilnom primjenom materijalnog prava dosuditi još daljnji iznos od 29.492,00 kn.

Odluka o cjelokupnim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP, te prema djelomičnom uspjehu tužiteljice u sporu dosuditi i razmjeran dio troškova u ukupnom iznosu od 5.034,00 kn.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 4. lipnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.