Rev-977/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 977/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Gordane Gasparini, Ivke Zlokić i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz P., zastupane po punomoćnicima S. S. i T. K., odvjetnicima iz P., protiv tuženika G. P. zastupanog po punomoćniku E. M., dipl. prav., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 25. travnja 2005. godine, br. Gž-1060/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od 15. srpnja 2002. godine br. P-276/98, u sjednici održanoj dana 9. kolovoza 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Županijskog suda u Puli od 25. travnja 2005. godine, br. Gž-1060/03 i presuda Općinskog suda u Poreču od 15. srpnja 2002. godine br. P-276/98 i predmet vraća Općinskom sudu u Poreču na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica D. V. stekla pravo vlasništva u 1/6 dijela nekretnine k.č.br. 164 k.o. P., u naravi poslovni prostor u prizemnom dijelu zgrade u P., u površini 24,40 m2, i to prenamjenom te prizemne prostorije iz dijela podruma kao zajedničkog dijela zgrade, u posebni dio zgrade, poslovni prostor, pa joj je G. P. dužan izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u knjigu položenih ugovora i naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.".

Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Predmet ovog spora je stjecanje prava vlasništva prenamjenom zajedničkih prostorija u drugu samostalnu prostoriju u zgradi društvenog vlasništva, u smislu odredbe čl. 372. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZV).

U postupku je utvrđeno, da je tužiteljica provela o svom trošku prenamjenu prostora u prizemnom dijelu zgrade u P., u poslovni prostor, na temelju odluke SIZ-a Općine P. od 26. prosinca 1990. godine o dodijeli navedenog prostora radi prenamjene, te na temelju rješenja od 26. ožujka 1991. godine o dozvoli za rekonstrukciju izdanog od Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture R.. Nakon provedene prenamjene tužiteljica je dana 26. kolovoza 1991. godine sklopila s Fondom za stambeno-komunalno gospodarstvo i promet Općine P., Ugovor o zakupu navedene poslovne prostorije na određeno vrijeme od pet godina. Prema Ugovoru mjesečna zakupnina iznosila je 602,20 dinara.

Sudovi su utvrdili da se radi o umanjenom iznosu zakupnine zbog troškova prenamjene, pa unatoč tvrdnji tužiteljice da su troškovi ulaganja u prenamjenu daleko veći, nego što je bio otpisani dio zakupnine, smatraju da se radi o obvezno-pravnom, a ne o stvarno-pravnom odnosu, pa zbog tog razloga odbijaju tužbeni zahtjev. Tužiteljica osnovano navodi u reviziji da su sudovi zbog pogrešnog pravnog stanovišta, da je Ugovor o zakupu, iako je trajao kraće vrijeme, sam po sebi dovoljan da priječi stjecanje vlasništva, propustili utvrditi koliko je tužiteljica uložila vlastitih sredstava u prenamjenu prostora i koliko je vremena trajalo umanjeno plaćanje zakupnine. Smatra da je time učinjena ne samo pogrešna primjena materijalnog prava, već i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenica, pa se ne može njena zakonitost ispitati.

Ako su troškovi, koje je tužiteljica uložila u prenamjenu određenog prostora, daleko premašili iznos za koji je prema ugovoru o zakupu bila umanjena zakupnina i to samo kroz jedno kraće vrijeme, onda okolnost postojanja takvog ugovora o zakupu nije zapreka za stjecanje prava vlasništva na prenamijenjenom poslovnom prostoru, ukoliko su za to ispunjene i ostale zakonom predviđene pretpostavke. Naime, sam ugovor o zakupu ne daje a niti ne oduzima prava iz čl. 372. ZV.

Ako su za stjecanje prava vlasništva ispunjene pretpostavke iz navedene odredbe čl. 372. st. 1. ZV, postojanje ugovora o zakupu ne bi bilo zapreka za stjecanje prava vlasništva na prostoriji na kojoj je tužiteljica provela prenamjenu vlastitim sredstvima, jer takova zapreka ne proizlazi iz te odredbe, a niti iz bilo koje druge odredbe.

Zbog pogrešnog pravnog stajališta nižestupanjski sudovi propustili su utvrditi činjenice koje su odlučne za ocjenu postojanja ili nepostojanja pretpostavki iz čl. 372. st. 1. ZV, tj. da li se radi o takvom imovinsko-pravnom raspolaganju prije stupanja na snagu ZV prema kojem je nadležna vlast odobrila tužiteljici da svojim sredstvima, koja joj nisu vraćena, ili su vraćena u neznatnom dijelu, što treba utvrditi, provede prenamjenu spornog prostora u zgradi društvenog vlasništva na temelju odgovarajuće dokumentacije (odobrenja nadležnih vlasti, građevinske dozvole, uporabne dozvole i dr.).

Kako zbog pogrešne primjene materijalnog prava ove važne činjenice nisu utvrđene, pravilnost odluka nižih sudova ne može se ni ispitati.

Zbog toga se prihvaća revizija tužiteljice i ukidaju se obje nižestupanjske presude i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 9. kolovoza 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Marijan Ramušćak, v.r.