III Kr-33/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 33/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. P. K., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Valpovu od 23. rujna 2005. godine, broj: K-21/05 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 13. siječnja 2006. godine, broj: Kž-724/05, u sjednici održanoj dana 07. lipnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. P. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Valpovu od 23. rujna 2005. godine, broj: K-21/05 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 13. siječnja 2006. godine, broj: Kž-724/05 P. K. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci zbog kaznenog djela izazivanja prometne nezgode iz čl. 272. st. 4. KZ-a.

Protiv te presude osuđ. P. K. putem branitelja Ž. M., odvjetnika u N., podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona i "drugih razloga navedenih u čl. 427. ZKP-a", s prijedlogom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da je preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe zbog navedenog kaznenog djela. Ujedno je predložio da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

U skladu s odredbom čl. 428. st. 4. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske dostavio je zahtjev sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je vratilo ovom Vrhovnom sudu uz podnesak od 23. svibnja 2006. godine, s prijedlogom da se kao neosnovan odbije.

III Kr 33/06-3

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik nije u pravu kada pravomoćnu presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona, ističući da predmetno djelo nije kazneno djelo, da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, te da je primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Prema tome, osuđenik pobija pravomoćnu presudu zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1., toč. 2. i toč. 4. ZKP-a. Međutim osuđenik nije naveo razloge za navedene povrede kaznenog zakona već u cjelokupnom sadržaju zahtjeva osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. U tom smislu iznosi dinamiku događaja utvrđenu od strane prometnog vještaka, ističući kako je iz materijalnih tragova vidljivo da je on radnju obilaženja vršio pravovremeno sa uključenim pokazivačem pravca, upozoravajući na svoj nailazak zvučnim signalom, da se kretao dozvoljenom brzinom od 87 km/h, jer je brzina na mjestu nezgode ograničena na 90 km/h. Nadalje, osuđenik ukazuje da je oštećena iznenada prelazila cestu, te da je na taj način postupala nepropisno, tj. protivno odredbama čl. 18. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je upravljajući biciklom imala položaj sudionika u prometu i bila je dužna postupati prema prometnim propisima.

No, suprotno tvrdnjama i navodima osuđenika, iako on glede povrede kaznenog zakona nije ništa konkretno izložio, postupanje osuđenika kako je opisano u izreci prvostupanjske presude sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nezgode iz čl. 272. st. 4. KZ-a. Naime, osuđenik je upravljajući osobnim automobilom brzinom od 87 km/h, ne smanjujući brzinu, poduzeo radnju obilaženja grupe djece, koja su se, gurajući bicikle. kretala desnom prometnom trakom iza zaustavljenog drugog osobnog automobila, olako držeći da djeca neće prelaziti na lijevu stranu, pa kada je maloljetna oštećena, poduzimajući radnju obilaženja navedenog zaustavljenog automobila prešla na lijevu stranu, optuženik nije uspio ni kočenjem zaustaviti svoj automobil, već je udario u oštećenu koja je uslijed udara i pada zadobila teške tjelesne ozljede od kojih je na mjestu događaja preminula. Iz toga nedvojbeno proizlazi da je optuženik postupao protivno odredbi čl. 13. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja obvezuje sudionike u prometu da posebnu pažnju pružaju zaštiti i sigurnosti djece.

Naprijed izloženi prigovori osuđenika glede pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja ne mogu biti predmet ocjenjivanja, jer se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, u skladu s odredbom čl. 427. ZKP-a ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog bitnih postupovnih povreda iz odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Osuđenik nije u pravu ni kada pravomoćnu presudu pobija zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ukazujući da je pravomoćna presuda proturječna sama sebi i razlozima presude. U tom smislu osuđenik pobija navod drugostupanjskog suda kako je oštećena poduzela radnju obilaženja zaustavljenog automobila, dok osuđenik tvrdi da se radilo o nepropisnoj, iznenadnoj i nepredvidljivoj radnji prelaženja ceste s desne na lijevu stranu. No, to su također prigovori činjeničnog karaktera zbog kojih se predmetni izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

Isto tako, osuđenik neutemeljeno, izvan zakonom propisanih razloga za podnošenje ćne presude iz čl. 427. ZKP-a, ukazuje na zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomo nezakonitost odluke o troškovima kaznenog postupka, jer u postupku povodom ovog

III Kr 33/06-3

izvanrednog pravnog lijeka nije dopušteno odlučivati o zakonitosti odluke o troškovima kaznenog postupka.

Budući da je ovaj Vrhovni sud utvrdio da ne postoje povrede zakona zbog kojih se u smislu odredbe čl. 427. ZKP-a može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na koje osuđenik ukazuje u svom zahtjevu, niti je osuđenik u smislu odredbe čl. 423. st. 1. u svezi s odredbama čl. 429. ZKP-a uspio izazvati ozbiljnu sumnju u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi protiv koje je zahtjev podnijet, trebalo je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na temelju odredbe čl. 429. u svezi s odredbom čl. 421. ZKP-a odbiti, pa je presuđeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 07. lipnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.