Appeal dismissed; lower courts correctly found union participation in redundancy program satisfied statutory requirements.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment ordering her reinstatement after a redundancy program. The lower courts ruled that the employer properly allowed the trade union to provide opinions and suggestions during the program's creation, satisfying legal participation requirements. The appellate court affirmed this finding, rejecting the claim that the union's lack of direct involvement in drafting violated procedural rules.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1.; Zakon o radnim odnosima čl. 24. st. 2.: The requirement for union participation in redundancy programs is met if the union provides opinions and suggestions, not if they draft the document.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-624/02-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. T. iz K., zastupane po punomoćniku Č. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. b. d.d. K., zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku u K., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu, br. Gž-478/01 od 27. lipnja 2001. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, br. P-1385/95 od 10. veljače 2000. godine, u sjednici održanoj 15. listopada 2002. godine,
p r e s u d i o je:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Karlovcu, br. Gž-478/01 od 27. lipnja 2001. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu, br. P-1385/95 od 10. veljače 2000. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na poništenje Programa rješavanja viška radnika od 10. listopada 1995. godine u dijelu kojim je tužiteljica uvrštena u popis radnika koji predstavljaju organizacijski i tehnološki višak, te poništenje Odluke tuženika o prestanku rada tužiteljici od 12. listopada 1995. godine, Odluke o odgađanju provedbe odluke o prestanku rada tužiteljici od 31. listopada 1995. godine, te Odluke od 30. studenog 1995. godine kojom je odbijen prigovor tužiteljice, te naloženo tuženiku vraćanje na rad tužiteljice na radno mjesto "referenta tekućih i žiro-računa" ili drugo odgovarajuće radno mjesto, te ujedno tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak od 1.952,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Time što su nižestupanjski sudovi utvrdili da je sindikalna organizacija sudjelovala u donošenju Programa rješavanja viška radnika tuženika (dalje: Program) uvidom u spis Općinskog suda Karlovac, br. P-1384/95 (u kojem je pravomoćno utvrđeno sudjelovanje sindikata u donošenju Programa), a bez provođenja neposrednih dokaza na tu okolnost (saslušanjem svjedoka) nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), pošto i ovako provedeni dokaz daje dovoljno uporišta sudu za ocjenu ovog spornog pitanja.
Ne stoji ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a pošto nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe.
Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica i ne upire, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje Programa rješavanja viška radnika tuženika temeljem kojeg je ona uvrštena u popis radnika ocjenjenih kao organizacijski i tehnološki višak, poništenje Odluke o prestanku joj rada itd., te njeno vraćanje na rad kod tuženika. Tužiteljica naime smatra da je Program rješavanja viška radnika donesen uz povredu odredbe čl. 24. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92 – dalje: ZRO), u smislu da organima sindikata nije omogućeno sudjelovanje u izradbi tog Programa, zbog čega da su i nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa tužiteljice utemeljene na takvom nezakonito donesenom Programu.
Prema odredbi čl. 24. st. 2. ZRO nadležni organ u organizaciji odnosno poslodavac dužan je organima sindikata ili predstavnicima radnika omogućiti sudjelovanje u izradi Programa rješavanja viška radnika.
U smislu st. 2. tog članka nadležni organ sindikata ili predstavnika radnika sudjeluje u izradi Programa rješavanja viška radnika davanjem mišljenja i prijedloga.
Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:
- da je dana 10. listopada 1995. godine uprava tuženika izrađeni Program rješavanja viška radnika zajedno sa popisom viška radnika dostavila Izvršnom odboru sindikata, a radi davanja mišljenja na isti, o čemu
- da se Izvršni odbor sindikata očitovao svojim dopisom od 12. listopada 1995. godine preporučivši tuženiku da porazgovara sa svakim od radnika uvrštenim na listu, te ih uputi u sva njihova prava u svrhu rješavanja predstojeće situacije,
pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik omogućio organima sindikata sudjelovanje u izradi Programa rješavanja viška radnika, dakle postupio upravo u skladu s odredbom čl. 24. ZRO.
Kako je Program obuhvatio sve okolnosti predviđene odredbom čl. 25. st. 1. ZRO i na temelju istog sačinjen popis viška radnika polazeći od kriterija predviđenih st. 3. tog članka, sporna odluka o prestanku radnog odnosa tužiteljici, odnosno Odluka o odgodi provedbe ove odluke, kao i Odluka o odbijanju prigovora tužiteljice su zakonito donesene.
Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti, te odlučiti kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 15. listopada 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Hautz, v.r.