Legislator Case Law & Legislation
Kžm-37/2010-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; High Court upheld first instance finding of sexual assault liability against minor.

Case Number Kžm-37/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The High Court of Croatia dismissed the minor's appeal against a first-instance judgment imposing a corrective measure of mandatory work at a youth counseling center. The appellant argued that the court erred in fact-finding by crediting the victim's testimony despite inconsistencies and psychological limitations, while the prosecution opposed the appeal. The court rejected these claims, affirming that the first instance judge correctly evaluated the victim's credibility based on medical evidence and the minor's consistent defense, thereby upholding the finding of criminal liability under Article 192 of the Criminal Law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 192. st. 1. KZ-a; čl. 9. st. 2. toč. 10. ZSM; čl. 382., 387. ZKP; The High Court held that a lower court's finding of criminal liability for sexual assault against a minor is valid if the court properly evaluated the victim's credibility based on medical evidence and the defendant's consistent defense, rejecting appeals based on alleged factual errors without new evidence.

Keywords

AI generated
sexual assault minor criminal liability victim credibility corrective measure youth court appeal factual error psychological expert

Cited Legislation

AI generated
čl. 192. st. 1. KZ-a
na štetu djeteta oštećenice izvršio spolni odnošaj i time ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. KZ-a.
čl. 9. st. 2. toč. 10. ZSM
čl. 86. st. 1. ZSM
Istovremeno je odlučeno, na temelju čl. 86. st. 1. ZSM, da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
čl. 373. st. 1. ZKP
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06), predložio je da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.
čl. 382. ZKP
Po službenoj dužnosti, u smislu čl. 382. ZKP, ispitana je i odluka o izrečenoj kaznenopravnoj sankciji odgojnoj mjeri posebnoj obvezi iz čl.
čl. 387. ZKP
Slijedom svega naprijed izloženog odlučeno je, na temelju čl. 387. ZKP kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 37/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. D. T., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. KZ- a, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2010., br. Km-2/10, u sjednici održanoj 21. listopada 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba mlt. D. T..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 9. st. 2. toč. 10. Zakona o sudovima za mladež, prema mlt. D. T. izrečena je odgojna mjera posebne obveze upućivanja u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade.

Istovremeno je odlučeno, na temelju čl. 86. st. 1. ZSM, da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik, po branitelju, odvjetniku M. Š. iz O., a iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06), predložio je da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Žalba maloljetnika nije osnovana.

Žaleći se iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, osporava se zaključak suda prvog stupnja o kaznenoj odgovornosti maloljetnika koji se temelji na iskazu oštećenice A. B., kojem iskazu sud prvog stupnja poklanja vjeru, iako postoji nekoliko indicija koje dovode u sumnju vjerodostojnost tog iskaza, posebno u odnosu na vremenski otklon navodnog počinjenja djela do prijavljivanja, kao i okolnosti pod kojima se oštećenica povjerila o događaju drugim osobama. Istovremeno, žalba nalazi, da mišljenje psihologijske vještakinje ne upućuje da se oštećenici može bezuvjetno vjerovati te zbog činjenice da je sukladno sadržaju tog nalaza i mišljenja, A. B. ograničeno sposobna vjerodostojno iskazivati o proživljenim događajima.

Stoga je, po stajalištu, žalbe trebalo drugačije cijeniti obranu maloljetnika koji je u svojim obranama jasan, konzistentan i uvjerljiv, zbog čega žalba u nedostatku drugih dokaza koji bi ukazivali na kaznenu odgovornost maloljetnika, predlaže ukidanje pobijane odluke i ponovnu preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno iznesenim žalbenim tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja dao je u svemu potpune i prihvatljive razloge u kojima je naznačio zašto vjeruje oštećenici A. B. u odnosu na izvršenu radnju spolnog odnošaja s mlađim maloljetnikom, a istovremeno ne prihvaća obranu maloljetnika o tome da nikakvog spolnog odnošaja nije bilo, iako je imao osobnih saznanja, iz priča u školi, da se sviđa djetetu oštećenici.

Kod takove ocjene, bitno je reći da je oštećenica detaljno opisala događaj, koji se zbio na teniskom igralištu u M., kao i njezino verbalno protivljenje spolnom odnošaju, iako se nastavno, nakon što ju je maloljetnik razodjenuo, spolnom odnošaju se nije protivila.

Kontrolna činjenica za ocjenu vjerodostojnosti svjedočkog iskaza oštećenice je iskaz svjedokinje J. H., ginekologinje, koja je pregledala oštećenicu i utvrdila da se radi o tzv. perforiranom himenu, a u razgovoru sa oštećenicom saznala je da je imala spolne odnošaje sa dečkom, maloljetnim D. T., a nikakvih znakova tijekom obavljenog ginekološkog pregleda o nasilnom odnošaju nije bilo.

Istovremeno, suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja o tome da niti nalaz psihologijske vještakinje ne upućuje da se oštećenici treba bezuvjetno vjerovati, jer je općenito ograničeno sposobna vjerodostojno iskazivati o događaju, psihologijska vještakinja u tom segmentu iskazuje suprotno, i tvrdi da kod procjene posebne vjerodostojnosti u odnosu na konkretni događaj oštećenica je bila sposobna istinito izjavljivati.

Osim toga, kod oštećenice se uočavaju simptomi PTSP-a vezanog za moguće traumatsko iskustvo spolnog odnošaja, međutim ne uočavaju se znakovi patološke lažljivosti, a istovremeno nije postojao ni sugestivni utjecaj na dijete oštećenicu koja je doduše u adolescentskoj dobi međutim nije imala motivacije za lažno prijavljivanje maloljetnika.

Iz svega izloženog proizlazi da je sud prvog stupnja dao potpunu i pravilnu ocjenu vjerodostojnosti svjedočkog iskaza oštećenice na temelju provedenog psihologijskog vještačenja oštećenice, ali i kontrolne činjenice svjedočkog iskaza svjedokinje ginekologinje J. H. o onome što joj se oštećenica povjerila tijekom pregleda.

Stoga, suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, kao i drugačijoj ocjeni provedenih dokaza po žalitelju u kojima on tvrdi da spolnog odnošaja sa oštećenicom nije bilo, sud prvog stupnja je sve odlučne i važne činjenice potpuno i pravilno utvrdio, kako je to naprijed izloženo i iz njih ispravno zaključio da je mlađi maloljetnik D. T. na štetu djeteta oštećenice izvršio spolni odnošaj i time ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. KZ-a.

Nije stoga osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Po službenoj dužnosti, u smislu čl. 382. ZKP, ispitana je i odluka o izrečenoj kaznenopravnoj sankciji odgojnoj mjeri posebnoj obvezi iz čl. 9. toč. 10. ZSM-a, pri čemu je utvrđeno da se radi o primjerenom nalogu suda prema mlađem maloljetniku uz njegovu obvezu da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade. Sama izrečena posebna obveza prilagođena je upravo dobi mlađeg maloljetnika, kao i postojećim sređenim obiteljskim prilikama u kojima maloljetnik živi, a upravo tako izrečenom odgojnom mjerom posebnom obvezom istovremeno se postiže odgojna svrha unutar opće svrhe kaznenopravnih sankcija, uz pružanje zaštite, brige, pomoći i nadzora te istovremeni utjecaj na odgoj mlađeg maloljetnika, kao i razvijanje cjelokupne njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti.

Slijedom svega naprijed izloženog odlučeno je, na temelju čl. 387. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 21. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.