Rev-1975/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1975/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i dr. Ivana Kaladića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. N. iz D., koju zastupa V. L., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. M. L. iz I. i 2. C. o. d.d. Filijala S., koga zastupa punomoćnik I. S., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 10. prosinca 1996. godine broj Gž-669/96 kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom od 9. studenog 1995. godine broj P-967/94, u sjednici održanoj dana 14. studenog 2000. godine, p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezni su tuženici solidarno platiti tužiteljici 57.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 8.400,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev u vezi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti do iznosa od 25.000,00 kn u odnosu na drugotuženika, te u dijelu u kojem je isti tužbeni zahtjev odbijen preko iznosa od 25.000,00 kn, a djelomično je preinačena u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u vezi fizičkih boli i straha, kao i u odluci o parničnim troškovima u odnosu na drugotuženika, tako da je drugotuženik obvezan platiti tužiteljici na ime fizičkih boli 10.000,00 kn, te na ime straha 5.000,00 kn, sa kamatom, te je isti tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.100,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva za te vidove štete (u iznosu od 15.000,00 kn) u odnosu na drugotuženika je odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično odbijen zahtjev u vezi nematerijalne štete pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači, te tužiteljici priznaju cjelokupni parnični troškovi. Tuženici na reviziju nisu odgovorili, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužiteljica kao suputnik u osobnom automobilu ozlijeđena u prometnoj nesreći 19. svibnja 1994. godine kod D. Tom prilikom tužiteljica je zadobila ozljedu vratne kralježnice, jer je došlo do uganuća vratnog dijela kralježnice i nestabilnosti vratnog dijela kralježnice, koja ozljeda je teške naravi.

U vezi ozljeđivanja tužiteljica je trpjela fizičke boli jakog intenziteta 4-5 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana i lakog intenziteta dva mjeseca.

Tužiteljica je u vezi sa štetnim događajem trpjela strah jakog stupnja nekoliko sati, srednjeg stupnja dva mjeseca i lakog stupnja 10 mjeseci.

Zbog ozljeđivanja tužiteljica ima trajnu posljedicu u vidu smanjene pokretljivosti vratne kralježnice što predstavlja invaliditet od 15%, a ona će kao posljedicu ozljeđivanja osjećati vremensku promjenu, patiti za vrijeme dulje vožnje automobilom te će joj biti teže vršiti fizičke poslove.

Odgovornost tuženika za naknadu predmetne štete više nije sporna.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u vezi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti preko iznosa od 25.000,00 kn prema tuženiku, te tužbeni zahtjev u vezi fizičkih boli preko iznosa od 10.000,00 kn i straha preko iznosa od 5.000,00 kn, sa kamatom u odnosu na drugotuženika, vodeći računa o intenzitetu i trajnosti tih vidova štete.

Revizijski navod tužiteljice da joj je trebalo dosuditi novčanu naknadu u vezi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 50.000,00 kn, fizičkih boli u iznosu od 20.000,00 kn, te straha u iznosu od 10.000,00 kn, nije prihvatljiv. Drugostupanjski je sud prilikom donošenja svoje presude vodio računa o svim odlučnim okolnostima pri odmjeravanju novčane naknade nematerijalne štete. Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudom nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 14. studenog 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.