Rev-879/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-879/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U., B., kojeg zastupa S. Č., odvjetnik iz B., protiv tuženih: R. P. i 2. D. P., oboje na adresi: Canada, koje zastupa M. K., odvjetnik iz B., radi otkaza stanarskog prava i iseljenja, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 24. veljače 1994. broj Gž-358/94, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 15. prosinca 1993. broj P-377/93, u sjednici održanoj dana 05. veljače 2003.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-358/94 od 24. veljače 1994. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 358/94 od 24. veljače 1994. uvažena je žalba tuženih i preinačena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-377/93 od 15. prosinca 1993., tako da je odbijen tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava tuženicima na stanu u B., anagrafske odnase Centar V., pobliže opisanom u izreci presude, i za iseljenje iz istog.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači tako da se žalba tuženih odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

U ovom sporu radi otkaza stanarskog prava i iseljenja iz stana, u reviziji je sporno, je li u osporenoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je u sporu odlučeno primjenom odredbe čl. 100. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86 i 22/92; dalje ZSO).

Odredbom čl. 100. st. 1. ZSO propisano je da se, izuzetno od odredaba čl. 99. st. 1. i 3. toga Zakona, ne može otkazati stanarsko pravo, između ostalog, i ako je stanar privremeno zaposlen u inozemstvu.

Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da se tuženici duže od dvije godine nalaze na radu u Kanadi.

Iz te utvrđene odlučne činjenice, kao i okolnosti da tužitelj nije dokazao da su se tuženici trajno iselili iz Republike Hrvatske, drugostupanjski je sud, u granicama zakonskih ovlaštenja iz čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP, pravilno zaključio da su tuženici privremeno zaposleni u Kanadi.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski je sud pravilno primijenio mjerodavnu odredbu materijalnog prava – čl. 100. st. 1. ZSO, kada je tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava i iseljenje tuženih iz spornog stana kao neosnovan odbio. Revizijski navodi svode se na tvrdnju da tuženici nisu privremeno zaposleni u Kanadi, već da su u Kanadu otišli u namjeri da tamo trajno ostanu. Takvim se navodima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP), to ovi navodi nisu ocijenjeni.

Osim toga, njih je kao neosnovane žalbene navode ocijenio drugostupanjski sud. Zbog ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 05. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.