Kžzd-56/2017-4 · Županijski sud u Varaždinu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 19 Kžzd-56/17-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu kao sud drugoga stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Patricije Rožmarić, u kaznenom postupku protiv okrivljenika Davida Utrija, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 29 Kovm-72/17-3 od 1. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2018.,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja je na temelju čl. 344. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) odbačena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KMP-DO-62/13-56 od 27. rujna 2017. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja, opisanog u članku 172. st. 1. i st. 2. KZ/11.

Protiv tog rješenja je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO) pravovremeno podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da županijski sud pobijano rješenje ukine.

U smislu čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-562/17 od 28. prosinca 2017. isti vratio ovome drugostupanjskom sudu.

Žalba je osnovana.

Iz stanja spisa predmeta proizlazi sljedeće: budući da je prije podizanje optužnice bilo potrebno provesti dokaznu radnju prvog ispitivanja okrivljenika Davida Utrija, a imenovani okrivljenik ima prijavljeno prebivalište u SR Njemačkoj, ODO je uputilo zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć kojom je zatraženo provođenje navedene dokazne radnje od strane nadležnog tijela SR Njemačke. Međutim zatražena radnja nije provedena, jer se okrivljenik nije odazvao pozivu za ispitivanje, što se prema propisima SR Njemačke smatra da se brani šutnjom. Naime, prema njemačkom pravu okrivljenik mora biti ispitan prije podizanja optužnice. Ako ispitivanje provodi sud ili državni odvjetnik okrivljenik je obvezan odazvati se pozivu za ispitivanje, a ako se uredno pozvani okrivljenik ne odazove pozivu niti svoj izostanak opravda, može biti prisilno doveden. No u većini predmeta ispitivanje okrivljenika provodi policija, a u tom slučaju on se nije obvezan odazvati pozivu radi ispitivanja, odnosno ako se uredno pozvani okrivljenik ne odazove pozivu niti opravda svoj izostanak, protiv istog se ne mogu primijeniti prisilne mjere, već se smatra da se okrivljenik branio šutnjom i da su ispunjene pretpostavke za podizanje optužnice.

Prema mišljenju suda prvoga stupnja izloženog u pobijanom rješenju naprijed iznijeta procesna pretpostavka ne može se primijeniti u kaznenom postupku u Republici Hrvatskoj, jer je ista u suprotnosti s načelima domaćeg pravnog poretka, tim više što ne proizlazi iz procesnih propisa SR Njemačke nego je rezultat njihove prakse koju Republika Hrvatska ne poznaje, zbog čega je nije moguće primijeniti.

Iz tog razloga, prilikom prethodnog ispitivanja optužnice, sud prvoga stupnja je utvrdio da je optužnica podnesena iako nisu ispunjeni zakonski uvjeti, odnosno okrivljenik nije ispitan, slijedom čega je istu odbacio. Prema tome sud prvoga stupnja donio je pobijanu odluku o odbačaju predmetne optužnice jer drži da u konkretnom slučaju nije bilo udovoljeno zakonskom uvjetu za njeno podizanje iz čl. 341. st. 4. ZKP/08 prema kojem prije podizanja optužnog akta okrivljenik mora biti ispitan, osim ako je predloženo suđenje u odsutnosti (čl. 402. ZKP/08).

Suprotno mišljenju prvostupanjskog suda ODO smatra da je dokazna radnja prvog ispitivanja okrivljenika prema propisima SR Njemačke provedena i da se okrivljenik branio šutnjom zbog čega su i ispunjene pretpostavke za podizanje optužnice, a to stoga što prema odredbi čl. 68. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ( „Narodne novine“ broj 178/04 – dalje u tekstu: ZOMPO) svaka istražna radnja koju je provelo strano pravosudno tijelo prema pravu države moliteljice u kaznenom postupku bit će izjednačena s odgovarajućom istražnom radnjom prema pravu Republike Hrvatske, osim ako je to protivno odredbama čl. 4. toga Zakona. Osim toga državni odvjetnik drži da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega je procesna pretpostavka iz njemačkog pravnog sustava glede okrivljenikove obrane šutnjom u suprotnosti s načelima domaćeg pravnog poretka, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1. t. 11. ZKP/08.

Ponajprije valja konstatirati da se državni odvjetnik pogrešno poziva na ZOMPO jer se taj Zakon ne primjenjuje u slučajevima kada se pravna pomoć u kaznenim stvarima traži od nadležnih pravosudnih tijela drugih članica Europske unije kao što je SR Njemačka, jer se tada primjenjuje Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj: 9/10, 81/13, 124/13, 26/15 i 102/17).

Nadalje nije u pravu žalitelj kada ističe bitnu postupovnu odredbu iz naprijed označene zakonske odredbe, jer je prvostupanjski sud iznio u dovoljno mjeri jasne i određene razloge kojima argumentira svoju odluku o odbačaju predmetne optužnice.

Međutim iz sadržaja konkretne žalbe može se iščitati i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, jer ODO svojim žalbenim prigovorom zapravo ukazuje i na okolnost da je sud prvoga stupnja de facto nepravilno primijenio odredbu čl. 344. st. 2. ZKP/08, a što je utjecalo na pobijano rješenje, te je u tom dijelu prema ocijeni ovog žalbenog suda u pravu.

Ovaj sud drugog stupnja slaže se sa zaključkom prvostupanjskog suda da pretpostavka iz njemačke procesno-pravne legislative da se ima smatrati da se okrivljenik koji se nije odazvao na uredno dostavljen poziv njemačke policije brani šutnjom, što je u njemačkom pravnom sustavu dostatno za podizanje optužnice, prema odredbama domaćeg kazneno-postupovnog prava nije dovoljno za podnošenje optužnog akta. To poradi toga što odredba čl. 341 st. 4. ZKP/08 vrlo jasno i određeno propisuje da je podizanje optužnice moguće samo ako je okrivljenik prethodno ispitan. Jedina iznimka od tog egzaktnog pravila je da je predloženo suđenje u odsutnosti (čl. 402. ZKP/08), no u konkretnom slučaju državni odvjetnik nije stavio takav prijedlog. Nepobitna je činjenica da okrivljenik David Utri u predmetnom slučaju nije ispitan i tu činjenicu ne može u smislu identičnih procesno-pravnih učinaka nadomjestiti pretpostavka da se on, budući da se nije odazvao uredno uručenom pozivu radi ispitivanja, brani šutnjom. To stoga što okrivljenik, kako eksplicite traži domaće kazneno-postupovno pravo, nije stvarno ispitan, tj. dokazna radnja njegovog ispitivanja, kao conditio sine qua non za daljnji stadij kaznenog postupka – optuživanje, realno nije obavljena.

No, prema ocijeni ovog žalbenog suda, unatoč svemu naprijed izloženom, sud prvoga stupnja ipak je pogriješio kada je konkretnu postupovno-pravnu situaciju razriješio uz primjenu odredbe čl. 344. st. 2. ZKP/08. Naime, ovdje nije riječ o tome da je ovlašteni tužitelj posve zanemario zakonski uvjet iz čl. 341. st. 4. ZKP/08. On je, naprotiv, u sklopu međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima poduzimao radnje s ciljem da se okrivljenik David Utri u ovom slučaju ispita i po mišljenju ovog suda drugog stupnja činjenica da je ODO kod optuživanja krenulo od pogrešnog pravnog stajališta ukazuje da je prvostupanjski sud trebao sve naprijed iznijete okolnosti ovog slučaja sagledati u svijetlu odredbe čl. 356. st. 1. ZKP/08 te ih tretirati kao nedostatke u prethodnom postupku koji se ogledaju u tome što kod traženja međunarodne pravne pomoći u sklopu pravosudne suradnje u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ODO nije ustrajalo da nadležno tijelo SR Njemačke provede dokaznu radnju u vidu stvarnog formalnopravnog ispitivanja spomenutog okrivljenika uz upozorenje da u protivnom prema odredbama domaćeg postupovnog prava nije moguće podizanje optužnice. To je, naravno, moguće jer po njemačkoj procesnoj legislativi (list 329 spisa predmeta) ako se dokazna radnja ispitivanja okrivljenika provodi od strane suda ili državnog odvjetnika, dakle ne policije, okrivljenik se u slučaju ne odazivanja uredno uručenom pozivu može privesti (prisilno dovesti). U tom kontekstu pak je, dakle, u skladu s odredbama čl. 356. st. 1. i 3. ZKP/08 trebalo vratiti optužnicu državnom odvjetniku radi otklanjanja navedenog nedostatka.

U smislu svega iznijetog ovaj je sud drugog stupnja na temelju čl. 494. st. 3. t. 3. ZKP/08 donio odluku kao u izreci ovoga rješenja.

U ponovljenom odlučivanju sud prvoga stupnja povest će računa o svim okolnostima iznijetim u ovom rješenju te će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Varaždinu 23. siječnja 2018.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Patricia Rožmarić v. r.

Zdravko Pintarić v. r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice

Mirjana Badanjak