Gzp-1019/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1019/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja S. C. iz S., S., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 9. veljače 2008., dana 2. rujna 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžr-1111/08 u roku od 4 (četiri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju S. C. iz S., S., …, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 8.500,00 kn (osamtisućapetstokuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 9. veljače 2008. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08 dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, vođenog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr- 12897/03, a koji se nalazi u žalbenom stadiju postupka kod Županijskog suda u Zagrebu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12897/03, očitovanja od 25. travnja 2009. i telefonske provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav):

- ovdje predlagatelj je kao tužitelj podnio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu tužbu 19. rujna 2003. protiv tuženika I. d.d. I. N., radi isplate iznosa od 8.000,00 kn na ime redovne otpremnine te iznosa od 100.000,00 kn na ime tzv. otkazne otpremnine;

- tuženikov odgovor na tužbu zaprimljen je u spis 12. ožujka 2004., a 30. ožujka 2004. zaprimljen je u spis podnesak tužitelja kojim je preinačio tužbu tako da je pored postojećeg tužbenog zahtjeva istaknuo i alternativni tužbeni zahtjev tražeći osim 8.000,00 kn i daljnji iznos od 40.000,00 kn ;

- na ročištu održanom 5. travnja 2004. sud je tuženiku odredio rok od 15 dana za očitovanje na zaprimljeni podnesak tužitelja od 30. ožujka 2004. i radi dostave imena i adrese svjedoka čije saslušanje je predložio;

- 6. svibnja 2004. zaprimljen je u spis podnesak tuženika, a na ročištu održanom 7. lipnja 2004. saslušan je tužitelj koji je nakon toga dostavio u spis podnesak 24. kolovoza 2004. kojim je ponovno mijenjao tužbeni zahtjev, kao i alternativni tužbeni zahtjev te predložio isplatu iznosa od 8.000,00 kn kao redovne otpremnine i daljnjeg iznosa od 92.344,23 kn temeljem članka 51. stavka 2. Kolektivnog ugovora za INU, te je postavio još jedan alternativni tužbeni zahtjev u kojem osim iznosa od 8.000,00 kn potražuje i daljnji iznos od 45.546,20 kn temeljem odredbe članka 3b Odluke o poticajnim mjerama.

- na ročištu održanom 22. rujna 2004. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. P. i I. Š., a sud je strankama odredio rok od 15 dana za stavljanje daljnjih dokaznih prijedloga;

- tužitelj nije dostavio dokaze već samo podnesak od 6. listopada 2004. u kojem je predložio donošenje odluke o trošku;

- na ročištu održanom 17. ožujka 2005. saslušan je svjedok D. P. koji je potpisnik sporazuma o raskidu ugovora o radu;

- tužitelj je u podnesku od 25. ožujka 2005. dopunio svoju tužbu tako što je kao pravnu osnovu svojih zahtjev istaknuo i uzrokovanje štete koja je nastala tužitelju nakon što mu je radni odnos prestao prije isteka vremena za koje je imao pravo raditi kod tuženika na svojem radnom mjestu do navršene 65 godine i to u osnovu razlike mirovine te je predložio da sud utvrdi i ništavost Sporazuma o prestanku Ugovora o radu odnosno da ga poništi kao pravno nevaljan;

- dopisima od 18. srpnja 2005., 29. rujna 2005., 8. studenoga 2005. i 17. siječnja 2006. sud je pozivao tuženika da dostavi daljnje dokazne prijedloge;

- na ročištu održanom 6. travnja 2006. proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje M.

V. te je sud povodom prijedloga tužitelja naložio tuženiku da u spis dostavi dokumentaciju potrebnu za presuđenje;

- u podnesku od 10. travnja 2006. tužitelj je ponovno preinačio tužbu tako da je uz osnovni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 108.000,00 kn postavio i alternativne tužbene zahtjeve i to jedan koji se odnosi na ukupan iznos od 100.344,23 kn, drugi koji se odnosi na iznos od 53.546,20 kn, nadalje, utvrđenje ništavim Sporazuma o prestanku Ugovora o radu te naknada štete na ime razlike između mirovine koju je tužitelj ostvario sa 61 godinom života i mirovine koju bi ostvario da je ostao raditi kod tuženika na svom radnom mjestu do navršene 65 godine života, odnosno poništenje tog sporazuma uz istu naknadu štete;

- na ročištu održanom 10. siječnja 2007. sud je raspravljao o meritumu spora, nakon čega je rješenjem odredio tužitelju rok od 15 dana da izvrši uvid u priklopljeni spis poslovni broj Pr-524/01;

- tužitelj je u podnescima od 30. siječnja 2007., 5. veljače 2007. i 21. ožujka 2007. detaljnije obrazložio svoja stajališta;

- ročište od 18. lipnja 2007. je odgođeno, a na ročištu održanom 12. veljače 2008. je zaključena glavna rasprava, nakon čega je na ročištu održanom 26. veljače 2008. donesena i objavljena presuda poslovni broj Pr-12897/03 kojom je odbijen tužbeni zahtjev i alternativni tužbeni zahtjev;

- protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu 14. ožujka 2008. te je cijeli spis 7. svibnja 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, gdje je zaprimljen pod poslovnim brojem Gžr-1111/08, radi donošenja odluke o žalbi, o kojoj još nije odlučeno. Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je razdoblje od podnošenja tužbe 19. rujna 2003. do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu 2. rujna 2009. (s obzirom da predmetni parnični postupak još nije dovršen), tako da predmetni postupak traje 6 (šest) godina i 13 (trinaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležni Općinski građanski sud u Zagrebu je poduzimao brojne radnje u postupku i nije imao dulja razdoblja neaktivnosti. Međutim, njegovo postupanje se ne može ocijeniti učinkovitim, jer je prvostupanjska presuda (kojom postupak još nije pravomoćno dovršen) donesena nakon četiri godine i pet mjeseci, a riječ je o postupku (radni spor) za kojeg je zakonom propisana hitnost u postupanju suda (članak 434. stavak 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje u tekstu: ZPP). Predmet se nalazi u žalbenom stadiju već godinu dana. S obzirom da je predmet koji nije činjenično i pravno složen trajao preko pet godina, nisu ostvareni ciljevi načela ekonomičnosti iz odredbe članka 10. stavka 1. ZPP.

Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – dalje: Ustav).

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, s obzirom na tijek postupka predlagatelj je kao tužitelj svojim ponašanjem doprinio trajanju postupka, višekratnim preinakama tužbe (članak 190. ZPP), a što se odnosilo na produljenje postupka.

Imajući na umu ukupno trajanje postupka pred nadležnim sudovima, njihovo postupanje, činjenicu da se ne radi o složenom predmetu, ovaj sud ocjenjuje da je osnovan predlagateljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 8.500,00 kn (osamtisućapetstokuna) Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve navedeno, uz uvažavanje socijalnih i općepoznatih otežanih i složenih ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. rujna 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.