Revt-87/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 87/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Ljubice Munić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. u stečaju, S. N., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. J. B. iz S. i 2. M. S. iz K., oba zastupana po zajedničkom punomoćniku B. A., odvjetniku u Z., radi utvrđenja vlasništva i izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5856/05-4 od 18. siječnja 2006., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 3812/2004 od 13. lipnja 2005., u sjednici održanoj 25. studenog 2008.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika kao osnovana, pa se djelomično preinačuje presuda suda prvog stupnja u toč. 1. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj S. d.o.o. u stečaju, S. N., stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk.ul. 1574 k.o. R.".

II. U preostalom se dijelu, u pobijanju presude suda drugog stupnja za preostali dio iz toč. 1., te za toč. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude, revizija tuženika kao neosnovana odbija.

III. Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 45.931,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Trošak odgovora na reviziju tužitelju se ne dosuđuje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. 1. izreke utvrđeno je da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. broj 1574 k.o. R., pa se nalaže tuženicima J. B. iz S. i M. S. iz K., da tužitelju izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišne knjige prava vlasništva na označenoj nekretnini za korist tužitelja, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda u roku od 8 dana.

U toč. 2. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji je glasio da se utvrdi da su tuženici-protutužitelji vlasnici poslovnog objekta (HALA 2), površine 850,91 m , izrađenog uz zapadnu među zemljišta 2176/1 u zk.ul. 1574 k.o. R., te da su vlasnici u 1/2 dijela zemljišta kč.br. 2176/1, upisanog u zk.ul. broj 1574 k.o. R. i to zapadnog dijela parcele i od kraja prilaznog puta povlači se na polovicu južne strane parcele.

U toč. 3. izreke tuženicima je naloženo platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 46.522,00 kn, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

U toč. II. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 3.975,00 kn, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici, u kojoj se pozivaju na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlažu da se revizija prihvati, a pobijane presude preinače tako što bi se tužbeni zahtjev tužitelja odbio, a prihvatio protutužbeni zahtjev, odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem.

U odgovoru na reviziju, tužitelj se reviziji usprotivio smatrajući ju neosnovanom pa je predložio da se ona kao nedopuštena odbaci, odnosno kao neosnovana odbije. Traži i naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija je djelomično osnovana.

Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i u okviru razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji se tuženici pozivaju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. i 11. ZPP.

Kada tuženici obrazlažu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, tada prigovaraju tome da tužitelj nije mogao biti stranka u postupku, da tužitelja nije zastupala ovlaštena osoba i da punomoćnik tužitelja nije imao potrebno ovlaštenje, odnosno važeću punomoć za zastupanje tužitelja.

U obrazlaganju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, tuženici upućuju na odgovarajuća proturječja glede utvrđenog činjeničnog stanja i ocjene izvedenih dokaza glede odnosa između stranaka.

Odredbom iz čl. 385. st. 2. ZPP propisano je da se protiv drugostupanjske presude, kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda, revizija može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

Prvostupanjsku su presudu tuženici kao žalitelji pobijali iz žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali samo one iz čl. 354. st. 2. toč. 11., a ne i one iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Kako tuženici žalbom nisu pobijali prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a niti je ta povreda učinjena u žalbenom postupku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, jer tuženici ističu da bi ta povreda bila eventualno počinjena u postupku koji se vodio do 2001. godine, još pred Općinskim sudom u Samoboru pod posl. brojem P-43/96, to se tuženici ne mogu s uspjehom pozivati u ovoj revizijskoj fazi postupka na tu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, niti je stoga revizijski sud ovlašten ispitivati pobijanu presudu iz tog revizijskog razloga.

Tuženici su se u žalbi pozivali na žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i to uopćeno navodeći da presuda, pobijana žalbom, ima nedostatak koji se ne može ispitati jer da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a i navedeni razlozi su nejasni i proturječni u odnosu na protutužbeni zahtjev. Iz navedenog slijedi da niti po osnovi ovog revizijskog razloga tuženici u žalbi nisu pobijali presudu pozivom na odredbu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, iz onih razloga iz kojih sada revizijom, pozivajući se na istu bitnu povedu odredaba parničnog postupka, to čine. Osim toga, obrazlažući revizijom tu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tuženici zapravo iznose činjenice koje navodno sud nije utvrdio glede osnivanja tvrtke M.-M d.o.o. i prava koje navedena tvrtka kao treća strana ima u odnosu na predmet spora, izgradnjom HALE 2 izvršene po ovom društvu u odnosu na HALU 2 od strane tog društva.

Takve okolnosti u žalbi tuženici nisu isticali, a isticanjem tih okolnosti zapravo se upire na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. No, to nije dopušteni revizijski razlog, sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP-a, pa je ovaj revizijski sud vezan utvrđenim činjeničnim stanjem kojega je prvostupanjski sud utvrdio, a drugostupanjski sud kao pravilno utvrđenim prihvatio.

Zbog toga se izvan onih razloga koji će biti istaknuti u odgovaranju na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ne nalazi potrebnim osvrtati, više od navedenog, na taj dio revizijskih navoda.

Predmet spora zapravo predstavlja, po tužbi tužitelja, zahtjev da se utvrdi da li je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine kč.br. 2176/1, sa objektom izgrađenim na tom zemljištu, upisane u zk.ul. broj 1574 k.o. R., a po protutužbenom zahtjevu, da li su tuženici vlasnici poslovnog objekta HALE 2, koja bi bila izgrađena uz zapadnu među zemljišta 2176/1 u zk.ul. 1574 k.o. R. i samim time vlasnici u 1/2 dijela zemljišta na kojem je ta HALA 2 izgrađena. U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da su tuženici prilikom osnivanja prednika tužitelja S. za proizvodnju, trgovinu i usluge, S. N., sačinili Ugovor o osnivanju mješovitog poduzeća – društva s ograničenom odgovornošću 20. srpnja 1994.,

- da su tuženici, između ostalog, na jednake dijelove uložili nekretninu kč.br. 2176/1 upisanu u zk.ul. 1582 k.o. R., te čestice kč. 2166/1 i 2166/2 upisane u zk.ul. 1574 k.o. R., te kč.br. 2176/2 i 2176/3 upisane u zk.ul. 1582 k.o. R., kao i kč. 2161/1 i 2165/2 te 2165/3 upisane u zk.ul. 1580 k.o. R., s time da su sve nekretnine pripojene u novonastalu kč.br. 2176/1 kulture – poslovna zgrada sa 1.269 m , dvorište sa 500 m i livada sa 4.967 m , a upisane u zk.ul. 1574 k.o. R., što predstavlja predmet spora,

- da su u osnivački ulog tuženici unijeli upravo predmetnu nekretninu kao jedinstvenu cjelinu ograđenu metalnom ogradom visine 2m, na betonskoj podlozi, i izgrađenom proizvodno-poslovnom halom i nasipnim prilaznim putem i cisternama za gorivo (lož ulje),

- da su ujedno kao osnivači unijeli pripadajuće pokretnine u naprijed opisanoj hali, sa rezervnim skladištem i cisternama za lož ulje, a sve u protuvrijednosti 1.072,250,00 DEM, odnosno 3.967.325,00 kn,

- da je osim tuženika osnivač bio B. M. L., koji je uložio stroj u protuvrijednosti 1.305.000,00 tadašnjih DEM, kao i tužitelj koji ulaže novac u iznosu od 976.377,60 kn i stvari u protuvrijednosti od 29.900,00 tadašnjih DEM, tj. 110.630,00 kn,

- da su osnivačke udjele utvrdili člankom 6. prije spomenutog Ugovora, time da B. M. L. sudjeluje sa 50,5%, J. B. sa 16,5%, M. S. sa 16,5% i B. F. sa 16,5%,

- da je društvo S. d.o.o. upisano u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu sa danom 25. srpnja 1994. kao privatno poduzeće,

- da se navedeno društvo S. d.o.o. nije uskladilo sa odredbama Zakona o trgovačkim društvima, jer je takvu prijavu zbog neispunjenja zakonom predviđenih pretpostavki Trgovački sud odbacio rješenjem Tt-95/16271 od 9. lipnja 2000., potvrđeno rješenjem VTS RH od 6. veljače 2001., posl. broj Pž-5259/00,

- da su stranke 23. listopada 1995. godine zaključile Ugovor o izmjeni ugovora o osnivanju mješovitog poduzeća S. d.o.o., kada je jedan od osnivača društva B. M. L.. izašao iz društva, jer nije bio u mogućnosti ispuniti preuzete obveze glede unosa uloga, kada su ostali osnivači odredili nove omjere udjela u društvu, tako da svaki od preostalih osnivača, F., B. i S., sudjeluju sa 33,33%,

- da rok za uplatu osnivačkih uloga nije bio predviđenim pravilima društva, kao niti osnivačkim aktom,

- da je društvo od osnutka raspolagalo i koristilo se nekretninama unesenim u društvo kao osnivački ulog tuženika,

- da je društvo poslovalo, što se vidi iz zaključenog Ugovora o građenju sa društvom T. d.o.o. od 8. rujna 1994., zatim što su se održavale i sjednice Nadzornog odbora kada se razmatrala poslovna politika i problematika društva, da su 26. lipnja 2000. donijeli odluku o razrješenju člana uprave – direktora, koja promjena je i upisana u Sudski registar, koju je potpisao tuženik J. B. kao predsjednik Upravnog odbora, da su podnijeli prijedlog za usuglašavanje općih akata po odredbama Zakona o trgovačkim društvima, koji je odbačen, da su upravo tuženici podnijeli prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem i prijavili svoje potraživanje u iznosu od 249.427,00 kuna,

- da je 9. ožujka 2001., temeljem Rješenja St-481/2000, nad društvom S. d.o.o. otvoren stečajni postupak,

- da tuženici nisu bili graditelji HALE 2, već je to bila tvrtka M.-M d.o.o. S., čiji su tuženici vlasnici.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj, temeljem zaključenog Ugovora o osnivanju, ima temelj za stjecanje prava vlasništva i da je, suprotno navodima revizije, prednik tužitelja postojao sve dok postupak stečaja nije otvoren. Naime, na predmet spora imaju se primijeniti odredbe Zakona o poduzećima ("Narodne novine" broj 53/91 i 58/93 – dalje ZOP), jer tužitelj nije izvršio usklađenje, a sve temeljem odredbe čl. 635. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93 i 34/99 – dalje ZTD), budući da je prijava tužitelja kojom je predložio upis usklađenja društva sa odredbama ZTD-a odbačena, jer tužitelj nije ispunio zakonom predviđene pretpostavke za predloženi upis usklađenja.

Pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da je prednik tužitelja osnovan temeljem odredbi ZOP-a, jer je upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, u registarskom ulošku broj 55090 25. srpnja 1994. na temelju Ugovora o osnivanju od 20. srpnja 1994., a nijedan od tuženika nije u zakonskom roku od tri godine, od dana upisa u Sudski registar, zatražio brisanje sukladno odredbama čl. 71.a) Zakona o postupku za upis u sudski registar ("Narodne novine" broj 53A/91) i čl. 77. Zakona o sudskom registru ("Narodne novine" broj 1/95).

Tuženici, naime, smatraju da Ugovor o osnivanju nije temelj za stjecanje vlasništva prijeporne nekretnine, jer da tuženici osnivački ulog nisu uplatili, zbog čega da prednik tužitelja nije niti nastao.

Takva je tvrdnja tuženika bez svake osnove, kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi, jer je tuženik od osnivanja i od upisa u Sudski registar, kojim je stekao pravnu i poslovnu sposobnost, postojao, a prijeporna nekretnina unesena kao osnivački ulog i predana tužitelju u posjed, kojom je on i raspolagao, tj. koristio se, i kojom je tužitelj kao unesenim osnivačkim ulogom, kao svojom imovinom, odgovarao za obveze nastale poslovanjem društva, kako to proizlazi i iz odredbe čl. 165. st. 1. ZOP-a.

Predmetne su nekretnine postale dio imovine prednika tužitelja njihovim unošenjem kao osnivačkog uloga prilikom njegovog osnivanja.

Utoliko je bez svake osnove pozivanje tuženika na odredbu čl. 105. ZOP, prema kojoj se smatra da društvo nije osnovano ako ulagači u roku predviđenim Statutom, odnosno pravilima društva, ne uplate osnovne uloge, a oni osnivači koji su platili osnovne uloge imaju pravo na povrat uplaćenih uloga.

Suprotno reviziji, zato Ugovor o osnivanju tužitelja S. d.o.o. kojim tuženici unose spornu nekretninu kao osnivački ulog, uz to što je nekretnina predana u posjed i prednik tužitelja se njome koristio, predstavlja valjan pravni temelj da bi tužitelj mogao s uspjehom zatražiti od tuženika, koji to odbijaju, izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva ove nekretnine u zemljišnim knjigama na ime i vlasništvo tužitelja.

No, temeljem odredbe čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO), vlasništvo se nekretnine temeljem pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige.

Slijedom toga je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je on stekao pravo vlasništva, jer se pravo vlasništva po toj pravnoj osnovi može steći samo upisom u zemljišne knjige.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je društvo M.-M d.o.o. gradilo HALU 2 na prijepornoj nekretnini, što ni tuženici revizijom ne spore, zbog čega su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da ne postoji aktivna legitimacija na strani tuženika kao protutužitelja kojim traže da se utvrdi da su oni vlasnici poslovnog objekta HALE 2, sagrađenoj na prijepornoj nekretnini i samim time i vlasnici dijela zemljišta na kojemu je to zdanje sagrađeno.

U reviziji tuženici bez svake osnove ističu i okolnost da je nad prednikom tužitelja trebalo provesti postupak likvidacije, a ne stečaja, jer to nije predmetom raspravljanja u ovom postupku, pa stoga niti odlučno za rješenje ovog spora.

Kako stoga revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, osim po pitanju tužbenog zahtjeva istaknutog na utvrđenje prava vlasništva, valjalo je reviziju tuženika djelomično prihvatiti i nižestupanjske presude preinačiti za dio iz toč. 1. izreke, u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj stekao vlasništvo prijeporne nekretnine, pa je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti i odluku suda preinačiti pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. ZPP.

U preostalom je dijelu reviziju tuženika valjalo kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku tako što je parnični trošak tužitelju dosuđen, s obzirom na njegov uspjeh u parnici, ali u razmjeru i s uspjehom tuženika u revizijskoj fazi postupka, a parnični se trošak odnosi na troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku u prvostupanjskom postupku i onom drugostupanjskom.

Trošak odgovora na reviziju tužitelju nije dosuđen, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe iz čl. 155. u svezi s čl. 166. ZPP, da ovaj nije bio potreban u revizijskoj fazi postupka.

U Zagrebu, 25. studenoga 2008.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.