Revr-579/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 579/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB: ...., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. R., protiv tuženika P. K. d.o.o., OIB: ..., iz Z., kao pravnog sljednika P. I. d.o.o., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2138/13-5 od 19. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1238/12-31 od 2. rujna 2013., u sjednici održanoj 29. studenoga 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 10.440,00 kn na ime naknade za prijevoz za razdoblje od ožujka 2009. do zaključno veljače 2012. s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pobijanog iznosa (od 16.-og u slijedećem mjesecu) pa do isplate, a kako je to pobliže označeno u st. I./ izreke, dok je u st. II./ izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak 351,56 kn sa zateznim kamatama od 2. rujna 2013. do isplate. Konačno st. III./ izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 27. veljače 2011., kao i zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao. Nadalje, odbijen je tužiteljev zahtjev za sudski raskid ugovora o radu za isplatu naknade plaće 40.769,43 kn s pripadajućom zateznom kamatom, zahtjev za isplatu naknade štete za sudski raskid 41.131.53 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, te je dio zahtjeva za naknadu troškova prijevoza u iznosu od 70,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 16. ožujka 2012. do isplate. Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (st. IV./ izreke).

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1238/12-31 od 2. rujna 2013. u pobijanom stavku III. izreke, te u dijelu kojim tužitelju nije priznat parnični trošak preko iznosa od 351,56 kn priznatog stavkom II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanom stavku I. i II. izreke."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju te preinačiti nižestupanjske presude, podredno iste ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koji sadržajem revizije ukazuje tužitelj. Obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju spisa, a time što je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke na listu 235, alineja 2, redak drugi napisao ispred riječi otkaz ugovora o radu "izvanredni" umjesto pravilno otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem na što ukazuje tužitelj u reviziji, prema ocjeni ovoga suda, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga jer je iz obrazloženja pobijane presude sasvim jasno proizlazi da je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja imao na umu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tuženika – list 234 spisa, alineja 9 i 11, a o nedopuštenosti kojeg je odlučio i prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR). Prema tome, radi se o pogrešci u pisanju koju je moguće, sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZPP, ispraviti u svako doba, a ne o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.

Revizijske navode kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja sukladno odredbi čl. 385. ZPP nije moguće uzeti u razmatranje jer to nije razlog zbog kojeg bi bila dopuštena revizija.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu pomoćnog radnika u skladištu,

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu tužiteljeva ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 27. veljače 2011. proizlazi da je tužitelj u četvrtak 16. veljače 2012. dobio nalog s još nekolicinom kolega iz skladišta da u petak 17. veljače i subotu 18. veljače 2012. ide u C. W. G. kao pomoć u selidbi knjižare, ali da je tužitelj na drzak i neprimjeren način odbio izvršiti radni zadatak, čime je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (čl. 91. Pravilnika o radu), da je 17. veljače 2012. voditelj Odjela skladišta ponovno zatražio od tužitelja da u subotu ide u naprijed navedeni Centar što je opet tužitelj odbio, te je istog dana voditelj školskog dijela odjela skladišta zatražio tužitelja da ostane malo iza kraja radnog vremena kako bi pomogao pri istovaru dijela namještaja iz skladišta, a što je tužitelj također odbio,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka V. Š. (nadređenog tužitelja) i njemu nadređenog D. Š. proizlazi da je tužitelj neprimjereno i bahato odbio izvršiti dodijeljeni radni zadatak navodeći da to ne želi zbog male plaće,

- da se u konkretnom slučaju radilo o prekovremenom radu hitnog karaktera jer je trebalo preseliti knjižaru iz W. G. u .... u Z. što se nije moglo učiniti tijekom radnog vremena, već u petak navečer i subotu ujutro,

- da tužitelj nije uz opravdan razlog i na primjeren način odbio izvršenje radnog zadatka, kao i da mu je već ranije izrečeno pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa (list 112 spisa), te da je bio i usmeno opominjan zbog odbijanja pojedinih radnih naloga.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i da mu radni odnos nije prestao, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, naknadu štete i naknadu plaća (stavak III. izreke), a drugostupanjski sud je u tom pobijanom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

Pritom je drugostupanjski sud na žalbene navode tužitelja kojima je ukazivao na čl. 51. Pravilnika o radu, a koja odredba upućuje na dužnost poslodavca da (najmanje tjedan dana unaprijed) obavijesti radnike o rasporedu i promjeni rasporeda radnog vremena odgovorio da se u konkretnom slučaju radilo o izvanrednom povećanju opsega poslova i o hitnom prekovremenom radu o kojem je u smislu čl. 44. st. 1. Pravilnika o radu neposredni rukovoditelj obavezan izvijestiti radnika najkasnije jedan dan unaprijed, a što je i učinjeno. Slijedom toga da neosnovano tužitelj osporava presudu ukazujući na čl. 151. Pravilnika o radu.

Ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, kao i razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 29. studenoga 2017.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.