Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to monetary value threshold under ZPP Article 497.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the defendant's appeal as inadmissible because the disputed amount did not exceed the statutory threshold for review. Although the defendant argued for a retrial based on procedural errors, the court applied the monetary limit rule valid at the time of the appeal. Consequently, the appeal was dismissed without further examination of the substantive claims.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. ZPP; čl. 497. ZPP: Appeals in commercial cases are inadmissible if the value of the disputed part of the final judgment does not exceed 500,000 kn.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Rev-273/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRT s p.o. Zagreb, Hrvatska televizija Zagreb, koga zastupa punomoćnik N. Š., protiv tuženika C. M. d.o.o. Poduzeće u Z., koga zastupa I. T., odvjetnik u Z., radi 457.025,96 kn, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 1999. godine broj Pž-1749/98-2 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 20. siječnja 1999. godine broj P-2545/95-10, u sjednici održanoj dana 10. srpnja 2001. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom ukinuto je rješenje o izvršenju Trgovačkog suda u Zagrebu od 6. ožujka 1995. godine broj Iv-3610/95 u cijelosti, a tuženik je obvezan tužitelju platiti 457.025,96 kn sa zateznom kamatom od 3. veljače 1995. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 10.470,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije dopuštena.
Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu 457.025,96 kn sa zateznom kamatom.
Drugostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena je 16. studenog 1999. godine.
Prema odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99) o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu toga zakona rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu toga zakona. Iz sadržaja te odredbe može se zaključiti da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene poslije stupanja na snagu tog zakona rješavati po pravilima toga zakona. Isti zakon stupio je na snagu 6. studenog 1999. godine, a prema tada važećoj odredbi čl. 497. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99
– dalje u tekstu ZPP), revizija u trgovačkim sporovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 500.000,00 kn.
Kako je predmetni spor trgovački spor, a vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn, revizija u ovom sporu nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).
U Zagrebu, 10. srpnja 2001. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.