Rev-x-269/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 269/13-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I. tužiteljice N. M. i II. tužiteljice S. M. V., obje iz Z., …, obje zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku u O. društvu S. i partneri, u Z., …, protiv I. tuženika L. osiguranje a. d. iz C. G., P., …, zastupanog po punomoćniku D. O., odvjetniku u D., …, II. tuženika M. V. iz B. i H., T., …i III. tuženika B. V. iz B. i H., T., …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. i II. tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-x-50/2012 od 22. studenog 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-185/87 od 19. svibnja 2011., u sjednici održanoj 3. prosinca 2013.

r i j e š i o j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-x-50/2012 od 22. studenog 2012. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-185/87 od 19. svibnja 2011., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o zahtjevu I. i II. tužiteljica za naknadu troška podnošenja revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev I. i II. tužiteljica za isplatu 412.272,97 kn zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude, zatim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu 6.822,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 1995. pa do isplate, zatim odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu mjesečnih iznosa od po 1.000,00 kn za razdoblje od 14. kolovoza 1995. do 7. prosinca 1999., te je odbijen i tužbeni zahtjev I. tužiteljice za plaćanje naknade za razdoblje od 8. prosinca 1999. pa ubuduće u za sada neutvrđenom iznosu.

Konačno, tom presudom odbijen je i zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška, a prihvaćen je zahtjev I. tuženika za naknadu parničnog troška od 30.625,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I. i II. tužiteljice, te je potvrđena prvostupanjska presuda. Tom presudom odbijeni su zahtjevi I. i II. tužiteljica te tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), a koja odredba se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) podnijele I. i II. tužiteljice iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženici nisu davali odgovor na reviziju I. i II. tužiteljica.

Revizija I. i II. tužiteljica je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

I u postupku pred prvostupanjskim sudom i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu tužiteljice ukazuju u reviziji. I prvostupanjska i drugostupanjska presuda imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati.

Predmet spora je tužbeni zahtjev I. i II. tužiteljica za naknadu štete koju je njihov pravni prednik pokojni N. M. trpio u razdoblju od 23. ožujka 1986. do 7. prosinca 1999. u vidu gubitka zarade do stjecanja uvjeta za punu mirovinu po redovnom tijeku stvari (13. kolovoza 1995.), a nakon toga u vidu ostvarivanja manje mirovine.

Nadalje, predmet spora je i tužbeni zahtjev I. tužiteljice za naknadu štete koju ona trpi u razdoblju nakon 8. prosinca 1999. u vidu gubitka dijela uzdržavanja.

I. i II. tužiteljice u postupku su iznijele sljedeće činjenične tvrdnje:

- da je 23. ožujka 1986. pokojni N. M. doživio prometnu nezgodu s tjelesnim ozljedama,

- da je on trpio gubitak zarade u vidu razlike između potencijalne plaće i naknade za bolovanje, u razdoblju do 28. srpnja 1986. kada je umirovljen,

- da bi pokojni N. M. po redovnom tijeku stvari ispunio uvjete za punu mirovinu 13. kolovoza 1995.,

- da je on zbog toga trpio štetu u vidu izgubljene zarade za razdoblje od umirovljenja pa do trenutka kada bi po redovnom tijeku stvari bio umirovljen i to kao razliku između potencijalne plaće i mirovine koju je ostvarivao,

- da je pokojni N. M. umro 7. prosinca 1999., te da je zbog prijevremenog umirovljenja u razdoblju od 13. kolovoza 1995. do 7. prosinca 1999. trpio štetu u vidu razlike između mirovine koju bi ostvarivao po redovnom tijeku stvari i mirovine koju je ostvario, te

- da je I. tužiteljica nakon smrti pokojnog N. M. ostvarila obiteljsku mirovinu, ali da je ta mirovina manja od doprinosa za njezino uzdržavanje koje bi ostvarila od pokojnog supruga N. M..

Na navedene činjenične tvrdnje I. i II. tužiteljica su pored ostalih dokaza predlagale i provođenje financijskog vještačenja.

Prvostupanjski sud odbio je predmetne tužbene zahtjeve uz obrazloženje da I. i II. tužiteljice nisu dokazale visinu štete jer da su na ročištu za glavnu raspravu od 19. svibnja 2011. odustale od dokaznog prijedloga da se na okolnost visine predmetne štete provede financijsko vještačenje, a da iz ostalih predloženih dokaza nije bilo moguće utvrditi visinu predmetne štete.

Takvo obrazloženje prvostupanjskog suda u proturječnosti je sa sadržajem zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 19. svibnja 2011., a čime je dakle u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Naime, iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 19. svibnja 2011. proizlazi da su I. i II. tužiteljice odustale od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja i to samo na okolnost visine štete koja se odnosi na razliku mirovine koju je pokojni N. M. primao i mirovine koju bi primao da je umirovljen po redovnom tijeku stvari. Riječ bi bila dakle o šteti koju je prednik tužiteljica trpio od 13. kolovoza 1995. pa do smrti (7. prosinca 1999.).

Dakle, I. i II. tužiteljice nisu odustale od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine razlike potencijalne plaće i naknade za bolovanje pokojnog N. M. u razdoblju od 23. ožujka 1986. do 28. srpnja 1986., na okolnost razlike potencijalne plaće i mirovine pokojnog N. M. u razdoblju od 28. srpnja 1986. do 13. kolovoza 1995., a niti na okolnosti visine štete koju trpi I. tužiteljica zbog gubitka dijela uzdržavanja.

Drugostupanjski sud uočava da su tužiteljice odustale od provođenja financijskog vještačenja samo na okolnost razlike mirovine koju je pokojni N. M. ostvario i mirovine koju bi ostvario da je umirovljen po redovnom tijeku stvari, ali unatoč tome drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljice nisu ponudile nikakve dokaze na okolnost opsega i visine štete.

Takvi razlozi sadržani u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude su proturječni, a čime je i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Naime, ako su tužiteljice odustale od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja samo na okolnost visine štete u vidu razlike mirovine koju je pokojni N. M. ostvario i mirovine koju bi ostvario da je umirovljen po redovnom tijeku stvari (za razdoblje od 13. kolovoza 1995. do 7. prosinca 1999.), onda one nisu odustale od tog dokaznog prijedloga na okolnost visine štete koju je pokojni N. M. trpio zbog gubitka zarade u razdoblju od 23. ožujka 1986. do 13. kolovoza 1995. (uslijed korištenja bolovanja, te uslijed prijevremenog umirovljenja), te na okolnost gubitka dijela doprinosa za uzdržavanje I. tužiteljice u razdoblju nakon 8. prosinca 1999.

Revizijski navodi tužiteljica o tome da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220., u vezi s čl. 221. i u vezi s čl. 250. ZPP nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što se revizija ne može podnijeti iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjenih u postupku pred prvostupanjskim sudom, a kako je to propisano odredbom čl. 385. st. 1. ZPP. Ovdje je za ukazati da tužiteljice žalbom nisu pobijale prvostupanjsku presudu radi netom navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa stoga te bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu niti mogle biti počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom.

S obzirom da je i u postupku pred prvostupanjskim sudom i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnim tužbenim zahtjevima tužiteljica, kao i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama.

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 3. prosinca 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.