Legislator Case Law & Legislation
Rev-2908/1992-2 AI generated

Rev-2908/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2908/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) D.N., 2) D.E. i 3) D.N ., svi iz S. i zastupani po I.T., odvjetniku iz S., protiv tuženika S. b. d.d. S., radi isplate, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 17. srpnja 1992. godine broj Gž-605/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 11. prosinca 1992. godine broj IIP-2127/91, u sjednici održanoj 13. travnja 1994.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2908/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nižestupanjski sudovi su udovoljili zahtjevu tužitelja a u obrazloženju pobijane odluke se navodi da je zahtjev tužbe osnovan na temelju odredbe čl. 1035. i 1038. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, koji je jedino mjerodavan zakonski propis budući da su stranke u ugovornom odnosu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2908/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) D.N., 2) D.E. i 3) D.N ., svi iz S. i zastupani po I.T., odvjetniku iz S., protiv tuženika S. b. d.d. S., radi isplate, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 17. srpnja 1992. godine broj Gž-605/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 11. prosinca 1992. godine broj IIP-2127/91, u sjednici održanoj 13. travnja 1994.,

presudio i riješio je:

Djelomično se odbija revizija kao neosnovana i to u odnosu na dio presuda Okružnog suda u Splitu od 17. srpnja 1992. godine broj Gž-605/92 i Općinskog suda u Splitu od 11.12.1991. godine broj IIP- 2127/91 kojim je tužena obvezana da tužiteljima isplati po po 500 DEM kao i u dijelu kojim su tužiteljima dosuđene kamate u valuti glavnog duga od 30.11.1991. godine pa do isplate a u ostalom pobijanom dosuđujućem dijelu ukidaju navedene nižestupanjske presude i u odluci o parničnom trošku te predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje u tome dijelu.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Splitu od 11.12.1991. godine broj IIP-2127/91 suđeno je:

I. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Ad 1) iznos od 7.501,96 DEM, tužitelju pod 2) iznos od 12.934,85 DEM i tužiteljici pod 3) iznos od 5.463,33 DEM sve sa zateznom deviznom kamatom za DEM, koja se plaća na štedne uloge po viđenju, koja teće od 14.11.1991. godine do isplate.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana za trošak postupka isplatiti tužiteljima iznos od 9.000 HRD. Presudom Okružnog suda u Splitu od 17. srpnja 1992. godine broj Gž-605/92 odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj IIP-2127/91 od 11. prosinca 1992. godine.

Protiv drugostupanjske presude tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog povrede odredaba parničnog postupka i predložila da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i obveže tužitelje na snašanje parničnog troška u odnosu na tuženika. Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije sporno među strankama da tužitelji imaju kod tužene određene iznose deviznih štednih uloga položenih na štednim knjižicama, da su zatražili od tužene isplatu, ali da je tužena odbila tužiteljima izvšiti isplatu.

U odgovoru na tužbu tužena se pozvala na propise o ograničenju isplate deviznih sredstava.

Nižestupanjski sudovi su udovoljili zahtjevu tužitelja a u obrazloženju pobijane odluke se navodi da je zahtjev tužbe osnovan na temelju odredbe čl. 1035. i 1038. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, koji je jedino mjerodavan zakonski propis budući da su stranke u ugovornom odnosu.

Osnovano se u reviziji prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer niži sudovi nisu primjenili propise kojima su regulirana određena prava i obveze stranaka iz ugovora o bankovnom depozitu.

Naime, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude - 11.12.1991. godine valjalo je odlučiti o sporu stranaka na temelju onih posebnih propisa koji su važili u to vrijeme, a koji su kao propisi Republike Hrvatske jedini mjerodavni materijalno pravni propisi u sporu u kojem su predmet prava i obveze devizni novčani iznosi.

Odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima su regulirani bankovni novčani depoziti opće su odredbe u ugovornom odnosu banke i deponenta.

Dakle, u vrijeme odlučno za primjenu propisa na sporni odnos bila je na snazi Odluka o izmjeni odluke o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih osoba devizama s njihovih deviznih računa i devizne štedne knjižice ("Službeni list" SFRJ broj 34 od 14. svibnja 1991. godine - "Narodne novine", broj 53/91), koju je donijelo Savezno izvršno vijeće temeljem odredbe čl. 185. st. 2. Zakona o osnovama državne uprave i o Saveznom izvršnom vijeću i Saveznim organima uprave u vezi čl. 12. Zakona o privremenim mjerama o zajedničkoj deviznoj politici i projekciji platne bilance Jugoslavije za 1991. godinu ("Narodne novine", broj 53/91).

Navedena odluka ima snagu podzakonskog akta i kao prinudna pravna norma utječe na obvezne odnose između stranaka (čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim odnosima).

Prema st. 1. toč. 1. citirane odluke u vrijeme podnošenja tužbe koju zamjenjuje nalog za podizanje deviznog štednog uloga tužena je bila ovlaštena da isplati tužiteljima devizni štedni ulog po 500 DEM ili drugih konvertibilnih deviza u toj protuvrijednosti prema tečaju na dan dospjeća u roku od 15 dana računajući od dana podnošenja tužbe do dana donošenja prvostupanjske presude (tužba 14.11.1991. a prvostupanjska presuda donesena 11.12.1991. godine), a budući da je, kada tužba zamjenjuje nalog za isplatu deviza, potraživanje tužitelja za isplatu dospjelo petnaestog dana od tužbe to znači 29.11.1991. godine tužitelji imaju pravo na zateznu kamatu svakako od 30.11.1991. godine pa do isplate.

Stoga je ovaj revizijski sud u dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja u iznosu po do 500 DEM odbio reviziju kao neosnovanui u odnosu na zatezne kamate na taj iznos deviza od dospjeća, budući da je u tom dijelu pravilno primjenjeno materijalno pravo.

Međutim, kako sud prvog stupnja nije raspravljao o navodima tužbe da li je zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na ranije zahtjeve tužitelja za isplatu deviznih uloga i u kojem iznosu s obzirom na tada važeće propise valjalo je ukinuti nižestupanje presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja da u nastavku postupka o tome raspravi i odluči.

Nije u pravu tužena kada u reviziji navodi jamstvo države za štedne uloge u stranoj valuti (čl. 76. Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama -"Narodne novine", broj 53/91), jer time što je država preuzela jamstvo tužena banka nije ispala iz vjerovničko-dužničkog odnosa, a s obzirom da je Uredba o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 71/92) stupila na snagu 23. prosinca 1991. godine nije od utjecaja na odlučivanje u ovom sporu.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 393., 395. st. 1. i 166. st. 4. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 13. travnja 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.