Pn-588/2018-6 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 30 P : Pn-588/2018-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja S. G., OIB:…, iz S., zast. po pun. D. M., odvj. u S., protiv tuženika Z. D., OIB:…, iz S., , zast. po pun. A. L., odvjetnici u S., radi naknade štete,nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28.listopada 2019.g.,presudom objavljenom,dana 11.prosinca 2019.g.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju iznos od 1.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. studenog 2016.g. pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), za više zatraženo u iznosu od 6.000,00 kn tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena dana 29. studeni 2016.g. tužitelj navodi da je ravnatelj i zakonski zastupnik javne ustanove Š. o., , S., a tuženik je prijašnji zaposlenik navedene ustanove.

Tuženik je u svojstvu svjedoka saslušan pred ovim sudom na ročištu dana 09. studeni 2016.g. u parničnom predmetu broj Pr-846/14, a koji postupak da se vodi između tužitelja M.

V. i tuženika javne ustanove Š. o. kod sutkinje I. E. Ć.. Prilikom saslušanja tuženik je ničim izazvan i sasvim bezrazložno rekao: "Također, navodim da je taj kolegij bio pri kraju, a da je ravnatelj kriminalac isti već bio napustio i ostavio nekom drugom da vodi kolegij umjesto njega."

Tuženik je u nazočnosti šest osoba izričito izjavio kako je tužitelj "Kriminalac". Na ročištu su bili nazočni: sutkinja, zapisničarka, tužitelj M. V. osobno, pun. tužitelja, odvjetnika A. B. kao pun. Javne ustanove Š. objekti, te odvjetnički vježbenik I. R. u svojstvu javnosti. Zapisnik o predmetnom ročištu protokoliran kod nadležne pravne službe Javne ustanove Š. o. te su na taj način za ovakvu tuženikovu izjavu saznali svi zaposlenici navedene ustanove.

Ova tema je postala glavni predmet razgovora između zaposlenika ustanove, a sam tužitelj bio je izvrgnut brojnim neugodnostima.Tužiteljev autoritet, kao ravnatelja ustanove, da je bitno narušen u radnoj zajednici ustanove.Tužitelj da je morao zaposlenicima ustanove obrazložiti kako su tuženikove tvrdnje neistinite i proizvoljan ta kako tijekom cijelog životnog vijeka nije dolazio u sukob s pravnim normama.Tužitelj je pročitao sporni zapisnik i zaprepastio se kada je pročitao navod tuženika, jer da je tuženik sasvim neargumentirano prozvao tužitelja "kriminalcem" iako da dobro zna da je tužitelj osoba čije je ponašanje sukladno zakonskim okvirima.Protiv tužitelja ne postoji ni jedna pravomoćna osuđujuća kaznena presuda i protiv istog nikada da nije pokrenut nikakav kazneni postupak.Tuženik je na opisani vrlo grub način povrijedio temeljna osobna prava tužitelja, zajamčena Ustavom RH što je za posljedicu imalo jake duševne boli kod tužitelja, pa tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku na ime povrede prava osobnosti tužitelja donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjev u odnosu na visinu postavljenog zahtjeva. Tuženik ne osporava da je na ročištu dana 09. studenog 2016.g. tijekom njegovog saslušanja naveo da je ravnatelj kriminalac, te ističe da je to bilo u vrijeme kada je bio pod utjecajem parnice koju je on sam vodio protiv nezakonitog otkaza kojeg mu je dao tužitelj kao čelnik Javne ustanove Š. o.. Od 30. rujna 2015.g. pa do donošenja presude 24. svibnja 2017.g. tuženi da je bio tužitelj u parnici koja je vođena pred ovim sudom broj Pr- 1080/15 kojom je osporavao zakonitost otkaza koji mu je dao tuženiku u tom postupku Javna ustanova Š. o.,na čijem čelu je u to vrijeme bio upravo u ovoj parnici tužitelj.

U tom postupku je tuženik kao tužitelj u cijelosti uspio na način da je sud proglasio otkaz nezakonitim i naložio vraćanje tuženika na radno mjesto u roku od 8 dana. Presuda da je postala i pravomoćna 19.listopada 2017.g. Upravo zbog te parnice u kojoj je ovdje tuženi bio tužitelj i kojom je osporavao nezakonitost postupanja Javne ustanove na čelu koje je bio ovdje tužitelj, tuženik da je bio pod velikim stresom jer da je bio žrtva nezakonitog postupaka, te je zbog tog nezakonitog postupaka ostao bez posla u pedesetim godinama života,te je očito zbog velikog stresa i dao izjavu na ročištu koja je predmet ovog postupka,a posebno iz razloga jer je bio saslušavan na okolnosti zbog kojih mu je i nezakonito otkazan ugovor o radu.

U takvim okolnostima svakoj osobi pa tako i tuženiku da bi se bilo teško prisjećati okolnosti zbog kojih mu je ugrožena egzistencija, pa da bi tuženikov izraz da je tužitelj "kriminalac" bi shvatljiv u toj situaciji kada se sam borio protiv tužiteljevih nezakonitih radnji kojima je upravo tuženik bio žrtva. Tuženik je upotrijebio izraz "ravnatelj kriminalac" u kontekstu iskaza kao svjedok, na navodeći ime tužitelja. Slijedom navedenog tuženik da priznaje osnov tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud tužitelju na ime satisfakcije dosudi iznos od 1,00 kune, jer imajući u vidu konkretne okolnosti navedenog slučaja svaki drugi iznos da bi pogodovao težnjama koje su nespojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom kako je to propisano odredbom čl.1100 Zakona o obveznim odnosima. Pri tom se tuženik poziva i na praksu Ž. suda u S. izraženu u predmetu Gž-30/13 od 13. lipnja 2013.g.

Na ročištu dana 04. srpnja 2018.g. tužitelj je istakao da je između stranaka u tijeku kazneni postupak povodom privatne tužbe tužitelja sve u svezi ovog štetnog događaja koji da se pred ovim sudom vodi pod br.K-1337/2016, pa je predloženo pribaviti spis na uvid i prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja navedenog kaznenog postupka.Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza pregledom kaznenog spisa u tužbi,već je to učinio nakon zaključenja prethodnog postupka,sud je takav prijedlog tužitelja,jer tužitelj nije dokazao da taj prijedlog nije mogao iznijeti u tužbi,odbio prihvatiti i pregledati u dokaznom postupku.

Presudom posl. br. Pn-624/16 od dana 9. srpnja 2018 g. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Rijeci rješenjem posl. br. Gž-1751/2018-2 ukinuo je navedenu presudu i vratio ovom sud na ponovno suđenje.

U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom cjelokupne pisane dokumentacije koja prileži spisu, odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je isti pretrpio dana 9. studeni 2016 godine.

Među strankama nije sporno da je na ročištu dana 09. studeni 2016g. u parnici koja se vodila kod ovog suda u predmetu pod posl. br. Pr-846/14 prilikom iskaza tuženik iskazao:“Također, navodim da je taj kolegij bio pri kraju, a da je ravnatelj kriminalac isti već bio napustio i ostavio nekom drugom da vodi kolegij umjesto njega“, čime je na grub način povrijedio osobna prava tužitelja što je za posljedicu imalo jake duševne boli kod tužitelja. Provedenim dokazima je utvrđeno da je među strankama nesporno da je tužitelj ravnatelj Javne ustanove „Š. objekti S.“, da je tuženik radnik Javne ustanove „Športski objekti Split“, da je tuženiku dana 04. kolovoza 2015.g. uručena odluka o otkazu Ugovora o radu kod Javne ustanove „Š. objekti S.“ potpisana po ravnatelju tužitelja u ovom postupku,da je protiv navedene ustanove Javne ustanove „Š. objekti S.“ tuženik pred ovim sudom ustao tužbom radi utvrđenja da je odluka Javne ustanove „Š. objekti S.“ nedopuštena te da radni odnos tuženika u tom postupku tužitelja nije prestao, da je presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017.g. utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu tuženiku nedopuštena i da radni odnos tuženika nije prestao, da je protiv presude poslovni broj Pr-1080/15 Javna ustanova „Š. objekti S. „čiji je ravnatelj tužitelj u ovom postupku izjavila žalbu, a koja je odbijena presudom Ž. suda u poslovni broj Gž R-72/2017 od 19. listopada 2017.g., da je pred istim sudom vodio se postupak pod poslovni broj P-846/2014 po tužbi radnog kolege stranaka M. V. protiv Javne ustanove „Š. objekti S.“ radi utvrđenja, da je u tom postupku tuženik saslušan kao svjedok na ročištu 09. studenog 2009.u nazočnosti sutkinje koja je vodila postupak, zapisničarke, tužitelja M. V.,njegovog punomoćnika te zamjenice punomoćnika tuženika i odvjetničkog vježbenika u svojstvu javnosti te da je tijekom svog iskazivanja za tužitelja naveo „Također, navodim da je taj kolegij bio pri kraju, a da je ravnatelj kriminalac isti već bi napustio i ostavio nekom drugom da vodi kolegij umjesto njega“.

Među strankama nije sporan osnov, sporna je visina tužbenog zahtjeva.

Odredbom čl.19 st.1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine RH br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO-a) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Čl. 1099 ZOO-a je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

Čl. 1100 st.1 ZOO-a je određeno da će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe do to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St. 2 čl. 1100 ZOO-a je određeno da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Ovaj sud smatra kako je tuženik uvrijedio svojim navodom tužitelja. Nitko nema pravo drugog vrijeđati, što je priznao i sam tuženik u odgovoru na tužbu, ali kod činjenice da je tijekom saslušanja i tuženik vodio postupak protiv poslodavca, čiji je ravnatelj bio upravo tužitelj, koji je i potpisao Odluku o otkazu ugovora o radu tuženiku, zbog čega je tuženik ostao bez egzistencije u 50-tim godinama života, a koja odluka je pravomoćno utvrđena kao nezakonita i nedopuštena, može se shvatiti postupak tuženika kao reakcija temperamente osobe na nezakonitosti kojima je bio izložen, a za koga je držao odgovornim upravo i najviše tužitelja kao ravnatelja Javne ustanove Š. o. S..

Prema stavu ovog suda neimovinska šteta može se i treba popraviti na neimovinski način kad je to moguće.Upravo zakonskom odredbom iz čl. 1099 ZOO-a pod naslovom "Popravljanje neimovinske štete" propisano je na koji se način popravlja neimovinska šteta u slučaju povrede prava osobnosti, pa tako tužitelj kao oštećenik može zahtijevati na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom. Upravo navedeni oblici popravka neimovinske štete trebaju biti prioritetni, jer su po svojoj naravi prikladnije sredstvo saniranja neimovinske štete, barem kada je u pitanju neimovinska šteta o kakvoj je u ovom slučaju riječ, a ne pravična novčana naknada, koja je propisana slijedećim člankom 1100 ZOO-a. Upravo za takvu, novčanu naknadu, zakon je propisao da se ona dosuđuje kada to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, te da pri odlučivanju o visini treba voditi računa o cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Ovaj sud cijeni da okolnosti konkretnog slučaja, kada je uvreda izrečena, opravdavaju dosuđenje naknade iz članka 1100 ZOO-a, pravične novčane naknade i to stoga jer iako je došlo do povrede prava osobnosti potpuna satisfakcija se može postići na jedan od načina određen čl. 1099 ZOO-a. Stoga vodeći računa o cilju kojem služi pravična novčana naknade, njezinoj naravi i društvenoj svrsi, ovaj sud ocjenjuje kako postoje okolnosti koje bi u ovom slučaju opravdavale dosuđenje novčane naknade,za naknadu štete u iznosu od 1.000,00 kn jer će i ovakav uspjeh u sporu, dakle jedna osuđujuća odluka biti već dostatna satisfakcija tužitelju, pa dakle dosuđeni iznos po nahođenju ovog suda predstavlja dovoljnu pravičnu novčanu naknadu.Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl.1103 ZOO-a i 29 ZOO-a Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a.

U Splitu 11.prosinac 2019.g.

S U D A C

Ljiljana Mustapić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. (čl.467 st.3 u svezi sa čl. 458 ZPP-a).

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Rj:

1. odluka nepravomoćna

2. pisarnica – vidi upisnik

3. kal .._.._.._.._.._.._.._.. dana

U Splitu, 11. prosinca 2019..godine.