Rev-347/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-347/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinović kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Jakoba Miletić kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. M. iz L., protiv tuženika M. J. iz N. G., koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz N. G., radi izmjene odluke o uzdržavanju, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 20. rujna 1990. br. Gž-2269/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pakracu od 23. srpnja 1990. br. P-362/90, u sjednici održanoj dana 5. lipnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od dana 20. rujna 1990. pod posl. br. Gž-2269/90, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je obvezan tuženik da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi mjesečno iznos od 710 dinara za razdoblje od 15. veljače 1990. do 23. srpnja 1990. a od 23. srpnja 1990. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti 17% od svog osobnog dohotka.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika, a Javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP na koju određeno ukazuje revident, iz razloga što je presuda koja se revizijom pobija jasna, razumljiva, moguće je ispitati jer sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presuđenje, a isti su jasni, razumljivi i međusobno povezani.

Drugostepeni sud odlučujući o žalbi tuženika nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP iz razloga što je o svim žalbenim navodima odlučnim za presuđenje odgovorio pobijanom presudom.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Predmet spora je zahtjev za povećanje doprinosa za uzdržavanje određenog ranijom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pakracu pod posl. br. P-188/89 od dana 6. rujna 1989. godine.

Prema odredbi iz čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine SRH" br. 51/89 - prečišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZBPO) osoba koja prima uzdržavanje može tražiti da sud poveća iznos uzdržavanja određen ranijom pravomoćnom odlukom, ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka.

Prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrđenje, da su se od vremena kada je donesena ranija odluka prilike promijenile i na strani tuženika i na strani tužiteljice i to na način da je tužena s obzirom na svoju dobnu starost, rođena 1922. godine, protekom vremena sve više u nemogućnosti da sama obrađuje svoje zemljište; da su uvjeti njene materijalne egzistencije ugroženi s obzirom na povećan porast troškova života uz činjenicu da jedini stalni izvor prihoda je iznos doprinosa koji za njeno uzdržavanje izdvaja tuženik; dok je osobni dohodak tuženika temeljem rada, budući se nalazi u stalnom radnom odnosu, znatno povećana te je sud utvrdio prosječni mjesečni osobni dohodak u visini od 4.180 dinara, kao i okolnost da tuženik osim zakonske obaveze da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice nema drugih zakonskih obaveza uzdržavanja. Nadalje je utvrđeno da na ime tuženika nisu upisane nekretnine u zemljišnim knjigama, uz nespornu okolnost da je kuću zajedno sa zemljom darovao svojoj kćerki.

Imajući u vidu sve iznesene okolnosti, a uz već spomenuto da su troškovi života znatno povećani od vremena kada je donesena odluka čija se izmjena traži, prema ocjeni ovog revizijskog suda nižestepeni sud je valjano primijenio materijalno pravo kada je povećao pravomoćno donesenu odluku o visini doprinosa za uzdržavanje na način da je obvezan tuženik da za razdoblje od vremena podnošenja tužbe (15. veljače 1990.) pa do dana kada je donesena prvostepena presuda (23. srpnja 1990.) doprinosi za uzdržavanje tužene iznos od 710,00 dinara, odnosno, 17% od dana donošenja prvostepene presude pa do vremena dok budu postojali za to zakonski uvjeti. Visinu ovog doprinosa za uzdržavanje tužiteljice sud je utvrdio s obzirom na utvrđene ukupne potrebe tužiteljice u visini od 1.200,00 dinara kao i okolnost da izdvajanjem ovog iznosa za uzdržavanje neće biti ugrožena egzistencija tuženika.

Iz izloženog dakle slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.