I Kž-148/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 148/13-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, dr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća te sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog F. Č., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja O. Č., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. veljače 2013., broj Kov-33/12, u sjednici održanoj 27. kolovoza 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja O. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici na temelju članka 355. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12. i 56/13. – dalje u tekstu: ZKP/08), odbačena je optužnica oštećenog kao tužitelja O. Č., podnesena 27. studenog 2012., protiv okrivljenog F. Č. zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11.; dalje u tekstu: KZ/97).

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela odvjetnica A. Č. koja zastupa oštećenog kao tužitelja O. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optužnica potvrdi, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprava i samih tih

I Kž 148/13-3

isprava. Međutim, žaliteljica pritom ne precizira o kojim su to odlučnim činjenicama razlozi pobijanog rješenja nejasni i proturječni, kao niti u čemu se sastoji proturječje razloga rješenja o sadržaju isprava i samih tih isprava. Umjesto toga, žaliteljica raščlanjuje pojedine pribavljene dokaze za koje smatra da ukazuju na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se odbačenom optužnicom stavlja na teret. Stoga se u stvari radi o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

No, žaliteljica nije u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nema dovoljno dokaza za postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 90. KZ/97. Naime, pobijana odluka se temelji na rezultatima obdukcije tijela pokojne A. Č., nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, Odjela bioloških i kontaktnih vještačenja, Odjela kemijsko fizikalnih i toksikoloških vještačenja i Odjela daktiloskopije i identifikacije te sadržaju oproštajnog pisma. Tako iz nalaza i mišljenja obdukciju tijela proizlazi da su na vratu pokojnice pronađene brazde koje po svojim značajkama odgovaraju brazdi vješanja, a drugih znakova traume na tijelu nije pronađeno. Osim toga, iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, Odjela bioloških i kontaktnih vještačenja od ..., proizlazi da je na klinastom remenu kojim je izvršeno vješanje pronađen isključivo DNA profil pokojne oštećenice. Ta utvrđenja, a osobito izostanak bilo kakvih drugih ozljeda (poput obrambenih) na tijelu pokojnice, koja u vrijeme smrti (a kako to proizlazi iz rezultata kemijsko toksikološke analize provedene po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Z.) nije bila pod utjecajem bilo kakvih medikamenata ili opijata, ukazuju da je oštećenica sebi oduzela život, a time i isključuju mogućnost da je bilo tko drugi, pa tako i okrivljenik pokojnicu usmrtio vješanjem.

Pravilnost prethodno istaknutih utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima da je okrivljenik inkriminiranog dana viđen u blizini kuće oštećene, da pokojna A. Č., zbog svoje polupismenosti nije mogla napisati oproštajno pismo, da su na oproštajnom pismu pronađeni otisci prstiju okrivljenika te da je on već u ... sati znao da je oštećena mrtva, iako je njezino tijelo pronađeno tek oko ... sati. Te okolnosti same za sebe, a niti u svojoj ukupnosti ne ukazuju na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik ili sam napisao, ili prisilio oštećenu da napiše oproštajno pismo, a potom je objesio. Ovo ponajprije jer je grafološkim vještačenjem utvrđeno da je upravo A. Č. ispisala predmetnu oproštajnu poruku, a na klinastom remenu kojim je izvršeno vješanje, nisu pronađeni DNA tragovi okrivljenika, a niti su na ekstraktima njegovih noktiju pronađeni tragovi klinastog remena.

Nadalje, neosnovano žaliteljica ukazuje na sadržaj posebnog izviješća PU Bjelovarko- bilogorske od ..., u kojem je navedeno „liječnica dr. med. V. B. vizualno pregledala A. Č. i konstatirala nasilnu smrt – ubojstvo davljenjem“. Naime, iz liječničke svjedodžbe dr. med. V. B. proizlazi da je ona kao liječnica Zavoda za hitnu medicinu (inače specijalist pedijatrije) isključivo uporabom vida pregledala tijelo pokojne A. Č., a pokojnicu je zatekla u ležećem položaju na podu pored kreveta s omotanom gumom oko vrata. Liječnica je na temelju takvog stanja zaključila da se radi o ubojstvu davljenjem. Međutim, njena sumnja na ubojstvo je opovrgnuta po obducentici koja je specijalist patolog i koja je izvršila detaljan vanjski i unutarnji pregled tijela pokojne. Na temelju takvog pregleda i pravila struke je izradila nalaz i mišljenje prema kojem je uzrok smrti oštećene vješanje i pri čemu nisu nađene nikakve druge (pa ni obrambene) ozljede koje bi upućivala da je netko drugi pokojnici oduzeo život. Pritom nije u pravu žaliteljica kada ističe da dr. D. B. H. nije ovlaštena utvrđivati uzrok smrti jer nije

I Kž 148/13-3

specijalist sudske medicine i da nalaz obdukcije nije vjerodostojan dokaz jer se radi o liječnici koja je kao specijalistica patologije je nakon obdukcije ovlaštena dati nalaz i mišljenje o uzroku smrti.

Stoga prikupljeni podaci i dokazi upućuju na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nema dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret. Treba dodati da sve prikupljeno ne pruža niti dovoljno dokaza da je pokojnica usmrćena u smislu članka 90. KZ/97.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Sabađija, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.