I Kž-65/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 65/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. prosinca 2003. godine broj K-115/03, u sjednici održanoj 10. ožujka 2004. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se opt. M. Č. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje je tom presudom proglašen krivim, na na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest temelju istih zakonskih propisa osuđuje

mjeseci, u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 17. srpnja 2003. godine, pa nadalje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. Č. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, presudom od 5. prosinca 2003. godine broj K-115/03 proglasio je krivim optuženika M. Č. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i na temelju istih zakonskih propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. srpnja 2003. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika se oduzima 4,79 grama opojne droge heroin.

I Kž 65/04-3

Na temelju čl. 82. KZ od optuženika se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 1.420,00 kn.

Na temelju čl. 76. KZ prema optuženiku se primjenjuje sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

Po čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) optuženik se oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kaznenoj sankciji na način da mu se izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik se žali po branitelju J. F., odvjetniku iz S., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe u dijelu koji se odnosi na prodaju droge D. J. tj. da se to ispusti iz činjeničnog opisa i optuženiku izrekne blaža zatvorska kazna ili podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 25. veljače 2004. godine broj KŽ-DO-263/04, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik u žalbi ne obrazlaže žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana u smislu čl. 379. st. 1. ZKP i nisu nađene postupovne povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.

Nije osnovana žalba optuženika niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj osporava prodaju droge D. J., što prvostupanjski sud opravdano nije prihvatio s obzirom na provedene dokaze.

Naime, nesporno je utvrđeno da je od D. J. oduzeto dva PVC paketića i dva paketića od alufolije s heroinom, kako je to utvrđeno provedenim vještačenjem. Droga je bila pakirana na istovjetan način kao i ona oduzeta od optuženika, a komparativnim vještačenjem je utvrđeno i da je droga istovjetna po svojim kemijskim svojstvima onoj oduzetoj od optuženika.

Da se ne radi o koincidenciji kako se tvrdi u žalbi optuženika, proizlazi iz iskaza svjedoka L. B. i P. V., djelatnika PU, koji su uočili optuženika u blizini, na skuteru i koji je na

I Kž 65/04-3

način kako opisuju, prijetio D. J., koju su upravo legitimirali. Upravo osoba, izgleda kao optuženik je prodala drogu D. J., kako ju je djelatnicima policije opisala jedna starija gospođa. To što optuženik nije imao bandažu oko vrata, drugi dan prilikom uhićenja, ne znači da ju nije imao i dan ranije, budući i povrede na vratu optuženika opravdavaju takav zaključak odnosno viđenje djelatnika policije. To ne oduzima vjerodostojnost njihovim iskazima budući djelatnici policije zaista nemaju razloga neosnovano teretiti optuženika kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud.

Takvi zaključci prvostupanjskog suda nisu žalbenim navodima dovedeni u sumnju.

Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a s tim u vezi ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, koju optuženik posebno niti ne obrazlaže.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik nalazeći otegotne okolnosti podcijenjenima, prije svega činjenicu da je optuženik specijalni povratnik, te upornost u činjenju djela.

Optuženik u tom dijelu žalbe ponovo ukazuje na olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio, smatrajući da njihovom adekvatnom ocjenom optuženiku treba izreći blažu kaznu zatvora.

Razmatrajući žalbe zbog odluke o kazni ovaj sud, kao sud drugog stupnja, prihvaća pravilno, po prvostupanjskom sudu, utvrđene okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne međutim, njihovom pravilnom ocjenom optuženiku je bilo potrebno izreći kaznu u duljem vremenskom trajanju, imajući prije svega u vidu njegovu raniju osuđivanost, između ostalog i tri puta zbog istovrsnog kaznenog djela i to na bezuvjetne kazne zatvora koje očigledno do sada nisu ostvarile svrhu kažnjavanja glede specijalne prevencije, na što ispravno ukazuje državni odvjetnik u žalbi. Cijeneći i iskazanu upornost i ustrajanje u počinjenju djela, koje proizlazi iz načina njegova počinjenja, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i optuženiku izrečena kazna zatvora kao u izreci ove presude, kojom će se po mišljenju ovog suda, uz zakonito i pravilno izrečenu sigurnosnu mjeru, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

Iz navedenih razloga, te s obzirom da optuženik ne ukazuje na okolnosti koje ne bi bile cijenjene prilikom odmjeravanja kazne, nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. ožujka 2004. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.