Rev-2561/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2561/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husineca, Vladimira Drakulića i Đorđa Bjegovića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz Z., ..., koju zastupa L. A., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A.-H., Z., ..., te umješača na strani tuženika Z. Y. a. d.o.o. K., radi neisplaćenih kamata, rješavajući reviziju tužene A.-H. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 25. lipnja 1992.g. br. Gž 5428/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1991. g. br. P 5576/89, u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 1993. g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 23.VI.1992.g. br. Gž 5428/92-2 odbijena je žalba tuženika A.-H. iz Z. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1991.g. br. P 5576/89, kojom je tuženica A.-H. iz Z., ..., dužna isplatiti tužitelju M. D. iz Z., ... iznos od 14.686 HRD, sa kamatom tekućom od 27.X. 1990.g. do isplate u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećanu za 10% i obračunatu po konformnoj metodi, dok je uvažena žalba tužitelja M. D. i preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u izreci prvostepene presude i odlučeno daje tuženik dužan tužitelju naknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 13.600 HRD u roku od 15 dana.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavila reviziju tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se preispita drugostepena presuda i donese odluka.

Na reviziju tužene nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tužene nije osnovana.

Prvostepeni sud je utvrdio, a to nije niti sporno među strankama, da je tužitelj kod tuženika uplatio automobil marke "Yugo Florida" dana 30.VI. 1989.g. za iznos od 100,000.000 tadašnjih dinara (10.000 sadašnjih HRD) te daje automobil tužitelju isporučen 23.X.1989.g.

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je primjenom odredbe čl. 16. st. 2. toč. 4. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga u području prometa roba i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstvenog jugoslavenskog tržišta u tom području ("Sl. list SFRJ" br. 43/86, 27/79, 54/81, 20/84), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora - dosudio tužitelju kamate u iznosu od 14.686 HRD.

Drugostepeni sud je u pobijanoj presudi u cijelosti prihvatio činjenjična utvrđena prvostepenog suda, te je ocijenio da je taj sud na ovaj pravni odnos pravilno primijenio materijalno pravo pa je stoga žalba tužene odbijena kao neosnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji ukazuje tužena navodeći da drugostepeni sud nije ocijenio žalbene razloge koji su od odlučnog značaja za rješenje ovog spora.

Naprotiv, drugostepeni sud je u pobijanoj presudi ocijenio sve razloge žalbe koji su od odlučnog značaja za rješenje ovog spora.

Naime, nisu od odlučnog značaja za ovaj spor pitanja imovinske koristi koju prodavalac ostvaruje time što kupac unaprijed plaća robu koju još nije dobio.

Iz tog razloga su sasvim suvišna razmatranja tvrdnji tuženoga da nije počinio djelo špekulacije jer da nije ostvario imovinsku korist, budući da je nakon ugovorenog roka isporučio tužitelju uplaćeni automobil po cijeni koju je automobil imao pri zaključenju ugovora.

Ovdje treba napomenuti daje ugovor o kupnji automobila zaključen danom sklapanja ugovora pa svako kasnije povećanje cijene automobila ne tiče se kupca budući da se povećanje cijene ne može odnositi više na onaj automobil koji je on kupio i uplatio, jer taj automobil kao roba nije više na prodaju kod prodavača i promjene cijene ne mogu se na nju odnositi.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 16. st.

2. toč. 4. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području roba i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstvenog jugoslavenskog tržišta, koji je važio u vrijeme zaključenja ugovora dana 30. VI. 1989.g., a prema kojem je određeno da organizacija udruženog rada čini djelo špekulacije, između ostalog, i kada prodaju robe uvjetuje izričito ili prešutno uplatom unaprijed određene svote novčanih sredstava, pa nakon dostave robe pri konačnom obračunu ne prizna odnosno kupcu ne obračuna odgovarajuće kamate na uplaćena sredstva.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tuženi, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku (koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne novine" br. 53/91) valjalo odbiti reviziju tuženoga kao neosnovanu.

U Zagrebu, 24. ožujka 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.