I Kž-610/1994 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-610/1994

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. U.P. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 29. travnja 1994. K-9/93-6, u sjednici održanoj 18. kolovoza 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.

r i j e š i o j e:

Uvažavaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. U.P., ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Gospiću je kao sud prvog stupnja presudom od 29. travnja 1994. K- 9/93-6 opt. Uremović Pericu oglasio krivim zbog počinjenja krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH, u svezi čl. 19. OKZRH (sada čl. 34.s t. 1. KZRH, u svezi čl. 17. OKZRH) i uz primjenu čl. 42. toč. 1. i čl. 43. st. 1. toč. 1. OKZRH (sada čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH) osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a temeljem čl. 69. st. 1. OKZRH (sada čl. 64. st. 1. OKZRH) od optuženika oduzeo pištolj "B. " call 7,65 t.br.A-13669W, te po čl. 90. st. 1. ZKP obavezao ga da nadoknadi troškove krivičnog čl. 100. st. 2. ZKP oštećenika s imovinskopravnim postupka u iznosu od 500.000 HRD, a po

zahtjevom uputio na parnicu.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik po branitelju N.S., odvjetniku iz G..

Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se ta presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se preinači u odluci o kazni na strože.

Optuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede krivičnog zakona, tako da ova žalba po čl. 369. ZKP sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji, sve s prijedlogom da se ta presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Sud prvog stupnja primjerke žalbi nije dostavljao protivnoj strani na odgovor (čl. 20. Uredbe

o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske).

Državni odvjetnik Republike Hrvatske pismeno je 19. srpnja 1994. Ktž-853/94 predložio da se obje žalbe uvaže, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 360. st. 2. ZKP).

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka su osnovane, a u preostalim dijelovima zbog toga su bespredmetne.

Sud drugog stupnja je prvostupanjsku presudu ispitao u onom dijelu u kojem se pobija žalbama, a po službenoj dužnosti ispitao je i jesu li počinjene povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6. i 8. do 11. Zakona o krivičnom postupku, je li glavna rasprava protivno odredbama toga Zakona održana u odsutnosti optuženika i branitelja i je li na štetu optuženika povrijeđen krivični zakona iz čl. 355. ZKP. Pri tome sud drugog stupnja nije našao da bi, preko onih bitnih povreda odredaba krivičnog postupka na koje su ukazale obje podnesene žalbe, bile počinjene i kakve druge bitne povrede odredaba krivičnog postupka koje se ispituju po čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP, a zbog osnovanosti navedenih žalbi i primjene čl. 375. st. 1. ZKP, za sada je preuranjeno i bespredmetno

. 2. ZKP.

razmatranje primjene krivičnog zakona po čl. 366. st. 1. toč

Opravdano državni odvjetnik i optuženik u žalbama ističu bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 9. i 11. ZKP.

Naime, odredba čl. 336. st. 1. ZKP propisuje da se presuda može odnositi (između ostaloga) samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici (subjektivni indentitet optužbe i presude). Podnesena optužnica, koja na glavnoj raspravi nije izmijenjena ni proširena, sadrži navode iz kojih jasno proizlazi da se optuženika tereti da je radnju izvršenja djela (ispaljenje hica iz pištolja) poduzeo i njome izazvao posljedice (tešku tjelesnu ozljedu opasnu po život oštećenika) u trenutku i u okolnostima u kojima se bivši najprije bez povoda bio fizički napadnut u prostorijama Doma kulture od strane B.J. i D.N., nakon čega je pobjegao van, a spomenuta dvojica nastavili su napad na njega trčeći za njim, pri čemu ga je oštećeni B.J. još jednom udario rukom u predjelu glave, dakle, optuženik nalazio u situaciji nužne obrane, za koju državni odvjetnik, pravno označivši djelo po čl. 35. st. 1. KZRH, u svezi čl. 9. st. 3. i čl. 19. OKZRH (sada čl. 34. st. 1. KZRH, u svezi čl. 7. st. 3. i čl. 17. OKZRH), smatra da je bila prekoračena. Sud prvog stupnja je, međutim, optuženika oglasio krivim zbog počinjenja krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, u svezi čl. 17. OKZRH, dakle, van situacije nužne obrane, ne primjenivši odredbu čl. 7. st. 3. OKZRH. Na taj način je u prvostupanjskoj presudi narušen objektivni indentitet optužbe i presude, sud prvog stupnja povrijedio je odredbu čl. 336. st. 1. ZKP jer je prekoračio optužbu i time ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 9. ZKP.

Nadalje, sud prvog stupnja je u izreci presude naveo one iste, naprijed iznijete, okolnosti iz optužnice u kojima je optuženik poduzeo radnju izvršenja djela i kojima je izazvao zabranjenu posljedicu, između ostaloga i to da je hitac iz pištolja opalio u trenutku kada ga je oštećeni B.J. još jednom udario rukom u predjelu glave, koja činjenica je odlučna zato jer o njoj neposredno ovisi ocjena da li je optuženik postupao u nužnoj obrani, eventualno u prekoračenju granica nužne obrane, a time i primjena krivičnog zakona i to odredbe (sada) čl. 7. OKZRH, dok je u razlozima presude o istoj toj činjenici naveo da optuženik nije bio u situaciji da se brani iz prostog razloga što u postupku nije utvrđeno da ga je oštećenik napao na taj način da bi ga izazvao, zbog čega da bi je iz straha branio sebe pucajući, dakle, da nije bio u nužnoj obrani, pa da se ne može govoriti ni o njezinom prekoračenju (str. 8/II i III pobijane presude). Na taj način izreka prvostupanjske presude o odlučnim činjenicama protivna je razlozima presude i time je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354.s t. 1. toč. 11. ZKP.

Uslijed navedenih razloga, a zato jer je sud prvog stupnja osim bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 9. ZKP počinio i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, sud drugog stupnja je, uvaživši žalbe državnog odvjetnika i optuženika, odlučio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu čl. 375. st. 1. ZKP). Zbog toga je postalo bespredmetno prvog stupnja na ponovno suđenje (

daljnje raspravljanje o preostalim žalbenim osnovama.

Tijekom ponovnoga suđenja sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba krivičnog postupka na kojemu je u ovom drugostupanjskom rješenju ukazano i donijeti će novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku (čl. 380. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 18. kolovoza 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Gudelj Milan, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)