Rev-3546/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3546/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Borisa Guttmanna kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.J. iz F., zastupanog po punomoćniku E.G., odvjetniku iz P., protiv tuženika M.J. iz F., zastupanog po punomoćniku dr. M.J., odvjetniku iz P., u pravnoj stvari protutužitelja M.J. zastupanog po punomoćniku dr. M.J., odvjetniku iz P., protiv protutuženika B.J. iz F., zastupanog po punomoćniku E.G., odvjetniku iz P., radi diobe nekretnina, rješavajući reviziju tužitelja - protutuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 20. ožujka 1995. broj Gž-215/95-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli broj P-1497/92-35 od 21. rujna 1994., u sjednici održanoj 14. veljače 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Puli od 21. rujna 1994. broj P-1497/92-35 suđeno je:

" I. Odbija se tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da nije izvršena dioba obiteljske kuće označene sa k.č.br.39, a koja je upisana u zk.ul.br. 233 k.o. F., nalaže se tuženiku da pristupi diobi kuće gore naznačenoj na način kako je navedeno u tužbenom zahtjevu, a koji će se precizirati nakon nalaza vještaka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka."

II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj - protutuženi J.B. pok. J. godine 1978. sa pravnim prednicima tuženog - protutužitelj J.M. pok. B. u suvlasništvu nekretnina upisanih u zemljišnjim knjigama zk.ul.br. 233 k.o. F. sastojeći se od zk.t.2.kč. zemljište bez zgrade i zkt. 7 zgrada bez zemljišta sagrađena na kč.br. 39 i prava sukorištenja nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama zk.ul.br. 2824 k.o. F. sastojeći se od kč.br. 792/10 dvorišta u površini od 47 m5 kao i onih upisanih u zk.ul.br. 1145 k.o. F. sastojeći se od kč.br. 792/15 dvorišta u površini od 19 m5 sklopili ugovor o diobi ovih nekretnina i iste podijelili konstituiravši samo vlasništvo u diobi pripalih dijelova ovih nekretnina geodetskim elaboratom sačinjenim po "Geoprojektu - B."

-

Poslovnica

P., dana 2.8.1978. pod brojem 219-PU/78 na način da je tužitelju - protutuženome pripada u samovlasništvo novoosnovana kč.br. 39/2 kuća u površini od 59 m5 i korištenje kč.br. 92/a dvorište u površini od 35 m5 a predmetima tuženog - protutužitelja novoosnovana kč. zgrada 39/1 kuća u površini od 71 m5 i korištenje kč.br.792/10 dvorište u površini od 31 m5 pa je slijedom toga tužitelj - protutuženik dužan tuženiku protutužitelju priznati pravo samovlasništva i njegovog dijela pripale zgrade sukorištenjem dvorišta i dozvoliti uknjižbu i provedbu ove diobe u zemljišnim knjigama, a tužitelj - protutuženik dužan je nadoknaditi tuženiku protutužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.936,00 kn, sve u roku od 15 dana."

Presudom Županijskog suda u Puli od 20. ožujka 1995. broj Gž-215/95-2 odbijena je žalba tužitelja ujedno i protutuženika kao neosnovana i u cijelosti potvrđena presuda Općinskog suda u Puli broj P- 1497/92-35 od 21. rujna 1994.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj - protutuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se izvrši dioba predmetnih nekretnina, a udovoljili protutužbenom zahtjevu, da su stranke vlasnici određenih dijelova predmetnih nekretnina.

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su roditelji stranaka kupili predmetne nekretnine 1968. (zgradu sa dvorištem), da su iste darovali svojoj djeci, te da su pravo prvenstva u izboru dijela koji bi im imao pripasti u vlasništvo prepustili tužitelju, koji je 1974. adaptirao niži dio zgrade kojeg je odabrao i kojeg koristi, da su tužitelji potom 1980. preostali "viši" dio zgrade dali tuženiku, da je tako imovina prednika stranaka podijeljena između stranaka prema faktično realiziranom darovanju, ne po jednakoj vrijednosti, odnosno da su stranke postali samovlasnici određenih dijelova predmetne nekretnine koji predstavljaju zasebne cjeline.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da predmetna nekretnina nije podijeljena među strankama, odnosno da darovanje po roditeljima stranka nije učinjeno na način kako je utvrđeno, nije osnovan, pa je tako pravilno primijenjena odredba čl. 16. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91).

Naime, kada je utvrđeno da je došlo do stvarne podjele nekretnina prednika stranaka, tako da je svaka stranka postala samovlasnikom određenih realnih dijelova, ne može tužitelj postaviti zahtjev za diobu predmetnih nekretnina jer se nema što razvrgavati.

Tužitelj neosnovana u reviziji ističe da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)