Rev-x-893/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 893/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak- Radej, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Jasne Guštek, mr. sc. Lucije Čimić i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz Z., koju zastupa B. F., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & F. iz Z., protiv tuženika P. K. i S. K., oboje iz Č., koje zastupa Ž. O., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj IX Gž-296/09-2 od 3. veljače 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-782/02 od 9. svibnja 2007., u sjednici održanoj 25. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj IX Gž-296/09-2 od 3. veljače 2010. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-782/02 od 9. svibnja 2007. u dosuđujućem dijelu kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici 1.100,00 kn mjesečno počevši od 8. kolovoza 1994. do 9. svibnja 2007., dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 20.272,20 kn i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženima P. K. i S. K. iz Č., da tužiteljici N. K. iz Z., …, solidarno isplate naknadu štete u iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno i to počevši od 08. kolovoza 1994. godine pa nadalje, time da dospjele obroke plate odjednom u roku od 15 dana, a ubuduće sve dok ne predaju tužiteljici njezin dio kuće u Č., a koja je sagrađena na čk.br. 160/1 i upisana u zk.ul. 997 k.o. Č., do svakog 10-tog u mjesecu sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamatama tekućom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a dospijeće svakog pojedinog iznosa je do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, kao i da tužiteljici naknade parnični trošak odmjeren u iznosu od 5.916,92 kuna, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Djelomično se odbija žalba tuženika P. K. i tuženice S. K. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja P-782/02 od 09. svibnja 2007. godine u dijelu izreke pod točkom I. kojom je naloženo tuženima P. K. i S. K. iz Č., da tužiteljici N. K. iz Z., solidarno isplate iznos od 1.100,00 kuna mjesečno i to počevši od 8. kolovoza 1994. godine do 9. svibnja 2007. godine time da dospjele obroke plate odjednom u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamata tekućom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a dospijeće svakog pojedinog iznosa je do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika P. K. i S. K. te se preinačava presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja P-782/02 od 09. svibnja 2007. godine u dijelu izreke pod točkom I. i sudi:

Odbija se tužiteljica N. K. s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženima P. K. i S. K. iz Č., da tužiteljici N. K. iz Z., …, solidarno isplate naknadu štete u iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno i to počevši od 09. svibnja 2007. godine pa nadalje, sve dok ne predaju tužiteljici njezin dio kuće u Č., a koja je sagrađena na čk.br. 160/1 i upisana u zk.ul. 997 k.o. Č., do svakog 10-tog u mjesecu sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamatama tekućom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a dospijeće svakog pojedinog iznosa je do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana.“

III. Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u dijelu izreke pod točkom I. i odlučuje se:

„Nalaže se tuženima P. K. i S. K. iz Č., da tužiteljici N. K. iz Z., …, solidarno isplate trošak parničnog postupka u iznosu od 20.272,20 kn, u roku od 15 dana.“

Protiv te drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) pobijajući presudu u dijelu pod toč. I. i toč. III. izreke, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju u kojem se predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica kao suvlasnica u 1/2 dijela 2 i pripadajućeg zemljišta površine 402 stambenog objekta u Č., ukupne površine 200,31 m

čhv traži da joj tuženici na ime naknade štete zbog onemogućavanja korištenja njezinog suvlasničkog dijela navedene nekretnine u razdoblju od 8. kolovoza 1992. do donošenja prvostupanjske presude, te ubuduće dok joj tuženici ne predaju nekretninu u suposjed, plati naknadu u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni obrok od dospijeća do isplate.

Odlučujući o osnovi tužbenog zahtjeva, a s obzirom na činjenice da se tuženici nalaze u isključivom posjedu predmetne nekretnine na kojoj je tužiteljica suvlasnica u dijelu od 1/2, dok su tuženici suvlasnici u drugoj polovini, te da su suvlasnički dio tužiteljice tuženici koristili bez pravne osnove, drugostupanjski sud je zaključio da tužiteljici pripada pravo na naknadu koristi koju su tuženici imali od upotrebe njezinog suvlasničkog dijela nekretnine, na temelju odredbe čl. 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje visine te naknade sudovi su zaključili da ona odgovara visini najamnine koju bi tuženici trebali plaćati za upotrebu tužiteljičinog suvlasničkog dijela nekretnine, te su visinu naknade utvrdili u visini utuženog iznosa od 1.100,00 kn mjesečno.

Taj iznos tužiteljici je pravomoćno dosuđen za razdoblje od 8. kolovoza 1994. do 9. svibnja 2007. (dana zaključenja glavne rasprave) sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih mjesečnih obroka do isplate.

Prema odredbi čl. 219. ZOO kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, neovisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mora naknaditi korist koju je imao od upotrebe.

Dakle, za postojanje prava imatelja stvari na naknadu koristi od osobe koja je tu stvar upotrijebila u svoju korist, temeljna je pretpostavka da za upotrebu tuđe stvari nije postojala pravna osnova.

S obzirom na činjenicu da su predmetnu nekretninu tuženici kupili od bivšeg supruga tužiteljice I. H., da je u spisu broj P-890/96 između tužiteljice i njezinog supruga sklopljena sudska nagodba kojom je utvrđen suvlasnički dio tužiteljice na toj nekretnini od 1/2, te da su sami tuženici u svom stranačkom iskazu naveli da su mjesec dana nakon kupnje znali da je predmetna kuća u suvlasništvu tužiteljice i njezinog bivšeg supruga iz kojih iskaza proizlazi da navedeni kupoprodajni ugovor ne predstavlja valjanu pravnu osnovu na temelju koje bi tuženicima pripadalo pravo korištenja suvlasničkog dijela tužiteljice, pa se u reviziji neosnovano i proizvoljno ističe da tuženici nisu neovlašteno upotrebljavali predmetnu nekretninu i onemogućavali tužiteljicu u korištenju iste, te da je u svezi te činjenice počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Međutim, osnovano se ističe da je ta bitna povreda počinjena u dijelu nižestupanjskih presuda kojim je odlučeno o visini zahtjeva.

Naime, tužiteljici je dosuđena naknada izmakle koristi za razdoblje od 1994. do 2007. u istom mjesečnom iznosu od 1.100,00 kn za koji se u obrazloženju nižestupanjskih presuda navodi da odgovara visini najamnine koju bi tuženici trebali plaćati za upotrebu dijela nekretnine tužiteljice.

Međutim, opće poznata je činjenica da u cijelom navedenom razdoblju, koje obuhvaća i dvije godine Domovinskog rata, cijene nekretnina i najamnina su se znatno mijenjale, pa je obrazloženje presuda koje se tiče utvrđenja visine izmakle koristi proturječno i nerazumljivo, jer sud prvog stupnja nije uopće naveo razloge iz kojih bi bilo vidljivo zašto je kroz cijelo utuženo razdoblje od 1994. do 2007. ocijenio da tužiteljici pripada naknada koja odgovara visini najamnine od 1.100,00 kn mjesečno te naložio tuženicima platež istog, a što predstavlja nedostatak presude zbog koje se ne može ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

S obzirom na navedeno na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP nižestupanjske presude je valjalo ukinuti u dosuđujućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 25. svibnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.