Rev-x-955/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 955/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika i to: prvotužitelja-protutuženika I. B. iz P., zastupan po punomoćnici Lj. P.-J., odvjetnici u P., drugotužitelja–protutuženika M. Ž., trećetužitelja-protutuženika D. N. (pok. N. Ž.) iz P., četvrtotužiteljice-protutužene S. M. iz P., petotužiteljice-protutužene T. P. i šestotužiteljice-protutužene T. Z. pok. G. T. K. iz P., sedmotužitelja-protutuženika I. G. iz P., osmotužitelja-protutuženika M. R. iz Z., devetotužitelja-protutuženika Z. R. iz P., desetotužiteljice-protutužene A. M. R. B. iz Z., jedanaestotužitelja-protutuženika N. R. (pok. M. R.) iz P., dvanaestotužiteljice-protutužene M. D.-D. iz P., trinaestotužitelja-protutuženika N. M. iz P., četrnaestotužiteljice-protutužene Z. M. iz P., petnaestotužitelja-protutuženika D. Ž. pravnog slijednika A. Ž., i šesnaestotužitelja- protutuženika A. R. iz P., tužitelji-protutuženici i to drugotužitelj-protutuženik, trećetužitelj- protutuženik, četvrtotužiteljica-protutužena, petotužiteljica-protutužena, šestotužiteljica- protutužena, sedmotužitelj-protutuženik, dvanaestotužiteljica-protutužena,i šestnaestotužitelj zastupani su po punomoćnici M. Ž., odvjetnici u P., te trinaestotužitelj-protutuženik i četrnaestotužiteljica-protutužena, oboje zastupani po punomoćnici N. M., odvjetnici u P., protiv tuženika–protutužitelja O. B. H. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. V., N. P., D. J. i M. I., P., radi uznemiravanja prava vlasništva, te u pravnoj stvari tuženika-protutžitelja O. B. H. d.d. Z., zastupanog po čkom odvjetničkom uredu G. V., N. P., D. J. i M. I., punomoćniku N. P., odvjetniku u Zajedni

P., protiv - tužitelja–protutuženika i to: prvotužitelja-protutuženika I. B. iz P., zastupan po punomoćnici Lj. P.-J., odvjetnici u P., drugotužitelja-protutuženika M. Ž., trećetužitelja- protutuženika D. N. (pok. N. Ž.) iz P., četvrtotužiteljice-protutužene S. M. iz P., petotužiteljice-protutužene T. P. i šestotužiteljice-protutužene T. Z. pok. G. T. K. iz P., sedmotužitelja-protutuženika I. G. iz P., osmotužitelja-protutuženika M. R. iz Z., devetotužitelja-protutuženika Z. R. iz P., desetotužiteljice-protutužene A. M. R. B. iz Z., jedanaestotužitelja-protutuženika N. R. (pok. M. R.) iz P., dvanaestotužiteljice-protutužene M. D.-D. iz P., trinaestotužitelja-protutuženika N. M. izi P., četrnaestotužiteljice-protutužene Z. M. iz P., petnaestotužitelja-protutuženika D. Ž. pravnog slijednika A. Ž. iz P., i šesnaestotužitelja-protutuženika A. R. iz P., tužitelji-protutženici i to drugotužitelj- protutuženik, trećetužitelj-protutuženik, četvrtotužiteljica-protutužena, petotužiteljica- protutužena, šestotužiteljica-protutužena, sedmotužitelj-protutuženik, dvanaestotužiteljica- protutužena, i šestnaestotužitelj zastupani su po punomoćnici M. Ž., odvjetnici u P., te trinaestotužitelj-protutuženik i četrnaestotužiteljica-protutužena, oboje zastupani po punomoćnici N. M., odvjetnici u P., te sedamnaestotuženika G. P., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o reviziji prvotužitelja-protutuženika B. I., iz P., drugotužitelja- protutuženika Ž. M., trećetužitelja-protutuženika D. N., četvrtotužiteljice-protutužene S. M., petotužiteljice-protutužene T. P., šestotužiteljice-protutužene T. Z., sedmotužitelja- protutuženika I. G., osmotužiteljice-protutužene M. D. D., devetotužitelja-protutuženika D. Ž., desetotužitelja-protutuženika A. R., jedanaestotužitelja-protutuženika N. M. i dvanaestotužiteljice-protutužene Z. M., protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-950/09-3 od 29. travnja 2010. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli posl. br. P-890/06-130 od 15. prosinca 2008., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2012.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-950/09-3 od 29. travnja 2010. i presuda Općinskog suda u Puli posl. br. P-890/06-130 od 15. prosinca 2008. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Usvaja se tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelje B. I., R. A., Ž. D. i D.-D. M. te se zabranjuje tuženiku O. d.d. Z., kao pravnom sljedniku N. d.d., a ova I. d.d., da uznemiruje tužitelje kao vlasnike stanova, zajedničkih dijelova i uređaja u vršenju vlasničkih prava pasaža podhodnika koji se nalaze u razini ulice …, poslovno stambenoj zgradi izgrađenoj na kč. br. 472/2 upisanoj u zk.ul. 12145 k.o. P. parkiranjem vozila u pasažu, provozom vozila tuženika kroz pasaž, te prolazi vozača i djelatnika tuženika kroz pasaž podhodnik.

II Odbija se zahtjev u odnosu na tužitelje M. Ž., D. N., S. M., P. T. i Z. T., I. G., M. R., Z. R., A.-M. R. B., N. R., N. M. i Z. M..

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da N. d.d. kao vlasnik kč. br. 472/1 ima pravo služnosti prolaza i provoza cijelom dužinom poslužnog dobra kč. br. 472/2 u širini od 2,60 m, te su tužitelji i G. P. dužni trpiti da se na temelju ove odluke uknjiži pravo služnosti prolaza i provoza u korist povlasnog dobra kč. br. 472/1 na teret poslužnog dobra kč.br. 472/2.“

IV Nalaže se tuženiku O. d.d. da tužiteljima B. I., R. A., Ž. D. i D.-D. M. nadoknaditi trošak ovoga postupka u iznosu od 15.809,00 kuna, a protutuženiku G. P.nadoknadi trošak od 1.098,00 kuna, u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbijanjem žalbe tužitelja-protutuženika kao neosnovane, a uvažavanjem žalbe tuženika-protutužitelja, preinačava se presuda Općinskog suda u Puli posl. br. P-890/06-130 od 15. prosinca 2008. u njenom pobijanom dijelu, tako da preinačena u tom dijelu sada glasi: „Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. B., A. R., D. Ž. i M. D.-D. da se zabrani tuženiku O. d.d. Z. kao pravnom slijedniku N. d.d., a ova I. d.d., da uznemiravaju te tužitelje kao vlasnike stanova, zajedničkih dijelova i uređaja u vršenju vlasničkih prava pasaža, podhodnika koji se nalazi u razini ulice … 1, u poslovnoj stambenoj zgradi izgrađenoj na k.č. zgr. 472/2 upisanoj u zk.ul. 12145 k.o. P. parkiranjem vozila u pasažu, provozom vozila tuženika kroz pasaž, te prolazom vozača i djelatnika tuženika kroz pasaž (podhodnik).

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja O. d.d. Z. slijedećeg sadržaja:

„Utvrđuje se da O. d.d. Z., kao pravni slijednik N. d.d. i kao vlasnik k.č. 472/1 ima pravo služnosti prolaza i provoza cijelom dužinom poslužnog dobra k.č. br. zgr. 472/2 u širini od 2,60 m te su tužitelji-protutuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude uknjiži pravo služnosti prolaza u korist povlasnog dobra k.č. 472/1 na teret poslužnog dobra k.č. zgr. 472/2 obje k.o. P..“

Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da tuženiku-protutužitelju nadoknade troškove postupka u iznosu od 9.805,75 kuna u roku od 15 dana.“

Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika M. Ž. i dr. za nadoknadu troškova žalbe.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji-protutužienici i to prvotužitelj I. B., drugotužitelj-protutuženik M. Ž., trećetužitelj-protutuženik D. N., četvrtotužiteljica-protutužena S. M., petotužiteljica-protutužena T. P., šestotužiteljica- protutužena T. Z., sedmotužitelj-protutuženik I. G., osmotužiteljica-protutužena M. D. D., devetotužitelj-protutuženik D. Ž., desetotužitelj-protutuženik A. R., jedanaestotužitelj- protutuženik N. M. i dvanaestotužiteljica-protutužena Z. M. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana. Predlažu preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti žalbu tuženika-protutužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja-protutuženika je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti presudu protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Predmet spora tužbenog i protutužbenog zahtjeva su nenovčane tražbine pa je prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora koju su tužitelji- protutuženici, odnosno protutužitelj-tuženik označili u tužbi.

Tužitelji-protutuženici u tužbi su označili vrijednost predmeta spora sa iznosom 10.000,00 kn, dok tuženik-protutužitelj nije označio vrijednost predmeta spora, niti je sud tijekom postupka u odnosu na protutužbu utvrdio vrijednost predmeta spora, pa se u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP presumira da je vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva 50.000,00 kn.

Kako vrijednost predmeta spora ni tužbenog, niti protutužbenog zahtjeva ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost redovne revizije iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, revizija je razmatrana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. i 3. ZPP s obzirom da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ili ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika kojim se zabranjuje tuženiku- protutužitelju da uznemiruje tužitelje-protutuženike u vršenju vlasničkih prava pasaža podhodnika na kč. br. 472/2 upisane u zk.ul.br. 12145 k.o. P., a predmet spora po protutužbenom zahtjevu je utvrđenje prava služnosti prolaza i provoza za korist povlasne nekretnine vlasništvo tuženika-protutužitelja označene kao čk. br. 472/1 preko poslužne nekretnine u vlasništvu tužitelja-protutuženika označene kao čk. br.472/2.

đeno:

U postupku je utvr

- da je odlukom Općine P. 1976. I. P. (pravnom predniku tuženika) dano na korištenje radi izgradnje nove poslovne zgrade zemljište koje je između ostalih obuhvaćalo i nekretninu označenu kao čk.br. 472/1,

- da je pravni prednik tuženika 1976. dobio građevinsku dozvolu i sagradio poslovnu zgradu za koju je 1979. ishodio uporabnu dozvolu,

- da je Ugovorom o prijenosu zemljišta od 4. studenoga 1977. pravni prednik tuženika uz naknadu ustupio Građevinskom poduzeću I., P. (dalje G. I.) nekretnine označene kao čk.br. 472/2 i kč.br. 1027/15 nastale cijepanjem kč.br. 1027/5 i čk.br. 472/1 radi izgradnje stambenog objekta, te se tim Ugovorom G. I. obvezala da pravni prednik tuženika neće doći u lošiju poziciju tj. da se prikrati u nekim pravima,

- da je G. I. na temelju građevinske dozvole iz 1978. sagradilo stambenu zgradu i da je tom dozvolom bila predviđena izgradnja pasaža (pothodnika) na čk.br. 472/2 koji je i izgrađen, a privremenu uporabnu dozvolu stambena zgrada sa pasažom dobila je 1979.,

- da se pasaž (pothodnik) koristio za pristup do gornje etaže parkirališta sagrađenog uz tuženikovu poslovnu zgradu,

- da su tužitelji naknadno nakon stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo otkupili stanove i time postali i suvlasnici zajedničkih dijelova nekretnine na kojoj se nalazi zgrada.

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelje-protutuženike I. B., A. R., D. Ž. i M. D.-D., dok u odnosu na ostale tužitelje- protutuženike navedene u točki I alineja 2. odbija tužbeni zahtjev jer je utvrdio da su ti tužitelji-protutuženici svoje pravo suvlasništva prenijeli pravnim poslovima na druge osobe, zaključujući da tuženik-protutužitelj uznemirava tužitelje-protutuženike na način kako je to navedeno u točki I alineja 1. presude, a da nije sklopljen ni pismeni ni usmeni sporazum o osnivanju prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tužitelja-protutuženika za korist nekretnine tuženika-protutužitelja u naravi parkiralište na gornjoj etaži, a u odnosu na G. P. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza dosjelošću posjedovanjem od 1976. jer do uporabe zgrade i parkirališta 1979. nije protekao rok za stjecanja prava služnosti dosjelošću od 20 godina, a nakon toga G. P. nije bio upisan kao vlasnik poslužne nekretnine označene kao čk.br. 472/2.

U odnosu na protutužbeni zahtjev u postupku je utvrđeno:

- da je poslovni objekt tuženika bio izgrađen i u funkciji prije no što je došlo do prijenosa prava korištenja predmetne nekretnine predniku tužitelja G. I., a u to vrijeme bio je u funkciji i parkirališni prostor uz taj poslovni objekt koji je za pristup na gornju etažu parkirališta koristio jedini prilaz iz pravca … ulice (sada …), a da je tim ugovorom ugovoreno da pravni prednik tuženika neće doći u lošiju poziciju tj. da se prikrati u nekim pravima.

Drugostupanjski sud polazeći od istih utvrđenja zaključuje da su pravni prednici stranaka sklopili usmeni ugovor o osnivanju prava služnosti koji je izvršavan pa je na taj način pravni prednik tuženika-protutužitelja stekao pravo služnosti preko nekretnine tužitelja- protutuženika za korist svoje nekretnine, pa je zbog toga preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen je protutužbeni zahtjev radi utvrđenja prava služnosti, a odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je zabranjeno uznemiravanje prava vlasništva tužitelja-protutuženika I. B., A.

R., D. Ž. i M. D.-D..

Tužitelji-protutuženici postavljaju slijedeća pravna pitanja:

- je li drugostupanjski sud morao, odbijajući tužbeni zahtjev, pozvati se na mjerodavnu odredbu materijalnog prava koju je preinačavajući prvostupanjsku presudu primijenio ?

- jesu li u sporu radi utvrđivanja prava služnosti vlasnici poslužnog dobra jedinstveni nužni suparničari?

U odnosu na prvo pitanje je li drugostupanjski sud morao, odbijajući tužbeni zahtjev, pozvati se na mjerodavnu odredbu materijalnog prava koju je preinačavajući prvostupanjsku presudu primijenio, ovaj revizijski sud zauzeo je shvaćanje da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građama jer drugostupanjska presuda u odluci o tužbenom zahtjevu radi uznemiravanja prava vlasništva donesena, ne samo protivno shvaćanju izraženom u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje se pozivaju revidenti, već i protivno shvaćanju ovog revizijskog suda.

Prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP u obrazloženju presude sud će pored ostalog posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

Drugostupanjski sud je preinačavajući presudu u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu naveo: „preinačenjem odluke (o protutužbenom zahtjevu) valjalo onda preinačiti pobijanu presudu i u dijelu u koje je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja I. B., A. R., D. Ž. i M. D.-D. te tužbeni zahtjev tih tužitelja odbiti kao neosnovan, a glede zahtjeva tužitelja M. Ž., D. N., S. M., T. P., T. Z., I. G., M. R., A. M. R. B. te N. R.“.

Iako revidenti navode da o navedenom pravnom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjskih sudova moglo doći do različitih shvaćanja i pri tome se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/667/2003. i U-III/190/2003, o navedenom pravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena ovaj revizijski sud zauzeo je shvaćanje u presudi posl. br. II Rev-93/1994. navodeći da nije razumljiva presuda u kojoj sud nije naveo koje je materijalnopravne propise primijenio, niti se to može razumjeti iz teksta obrazloženja.

S obzirom da drugostupanjski sud u ovom konkretnom predmetu odbijajući tužbeni zahtjev nije naveo materijalnopravne propise koje je primijenio odbijajući tužbeni zahtjev, niti se to može zaključiti iz obrazloženja drugostupanjske presude, prema ocijeni ovog revizijskog suda navedena presuda u tom dijelu nije podudarna sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u presudi II Rev-93/1994 od 16. svibnja 1995., pa je u odnosu na to pravno pitanje revizija osnovana, slijedom čega je valjalo ukinuti u tom dijelu nižestupanjske presude.

U odnosu na drugo pravno pitanje jesu li u sporu radi utvrđivanja prava služnosti vlasnici poslužnog dobra jedinstveni nužni suparničari, ocjena je revizijskog suda da je i to pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana jer je presuda drugostupanjskog suda u odnosu na protutužbeni zahtjev utemeljena na shvaćanju u odnosu na koje postoji različita praska drugostupanjskih sudova, pri čemu se tužitelji-protutuženici pozivaju na odluku Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-1950/06, kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-633/2010 od 22. travnja 2010. u kojima je izraženo shvaćanje da kad stranke imaju status jedinstvenih suparničara prema kojima se spor može riješiti samo na jednak način, odsutnost nekog od suparničara na pasivnoj strani predstavlja nedostatak procesno-pravne legitimacije za vođenje parnice.

U odlukama Županijskog suda u Koprivnici Gž-1950/06 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-633/2010. od 22. travnja 2010. tako i u rješenju ovog revizijskog suda posl. br. Rev-1974/2008-2 od 6. listopada 2010. u tužbi radi zaštite prava služnosti, kao realnog tereta na tuđoj nekretnini, radi o pravu koje je nedjeljivo na aktivnoj i pasivnoj strani jer se služnost ne može zasnivati na idealnom dijelu određene nekretnine niti u korist idealnog dijela druge nekretnine.

Kako je u ovom konkretnom predmetu donesena presuda kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev radi utvrđenja prava služnosti protiv samo nekih suvlasnika poslužne nekretnine označene kao čk.br. 472/2, a nisu obuhvaćeni svi suvlasnici upisani u zk.ul.br. 12145 k.o. Pula, potrebno je zaključiti da su povrijeđene odredbe o procesno-pravnoj legitimaciji iz čl. 201. ZPP.

Polazeći od navedene odredbe, u procesnom smislu primjenjuje se odredba čl. 201. ZPP kojom je propisano ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koje te radnje nisu poduzeli.

Stoga, kada u ovoj konkretnoj situaciji tuženik-protutužitelj nije obuhvatio sve suvlasnike poslužnog dobra presuda donesena samo u odnosu na neke od suvlasnika kojom se utvrđuje pravo služnosti ima nedostatke procese-pravne legitimacije, zbog čega je osnovana revizija tužitelja-protutuženika, pa je i u tom dijelu valjalo ukinuti presude na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pozvati tuženika-protutužitelja da dopuni tužbu na temelju odredbe čl. 109. ZPP, utvrdit će nakon toga sve činjenice vezane uz primjenu odredbi Općeg građanskog zakonika o stjecanju prava služnosti i dr., vodeći računa i o aktivnoj legitimaciji koja pripada svagdašnjem vlasniku povlasnog dobra.

U novoj odluci koju će sudovi donijeti, prema zauzetom shvaćanju u ovoj odluci, nižestupanjski sudovi trebaju se pozvati na materijalno pravo na temelju kojega su odlučili o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva i dati za svoje odluke valjano obrazloženje.

U Zagrebu, 30. listopada 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.