I Kž-293/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 293/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt.

V. M. zbog krivičnog djela iz čl. 206. st. 1. i 2. u vezi čl. 226. st. 1. KZJ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 29. travnja 1992. godine, br. K-38/92-11, u sjednici održanoj 28. svibnja 1992., u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Papac Balde,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. V. M. kao neosnovana i potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom, Vojni sud u Karlovcu, od 29. travnja 1992. godine broj: K-38/92-11, oglasio je krivim opt.

V. M. zbog krivičnog djela iz čl. 206. st. 2. u vezi čl. 226. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), i po čl. 226. st. 1. (a zapravo po čl. 226. st. 2.) KZJ, osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Po čl. 50. st. 1. KZJ optuženiku je u kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. ožujka 1992. g., pa nadalje.

Protiv te presude podnio je žalbu opt. V. M., po branitelju Č. D., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 293/1992-3

Javni tužitelj Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je prijedlog da se žalba opt. Valent Mate odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 11. ZKP - jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Prema žalitelju, prvostepeni sud nije dao razloge o dvije odlučne činjenice kriv. djela iz čl. 206. st. 1. KZJ (napad na vojnu osobu u obavljanju službe) i to: da je oštečenik G. Ž. u inkriminirano vrijeme imao status vojne osobe, i da je obavljao službu (u tom statusu).

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je na str. 3. pobijane presude dao razloge o obje okolnosti: oštećenik G. Ž. imao je status vojne osobe kao pripadnik Domobranskih jedinica. Naime, prema odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani "oružane snage čine jedinstvenu cjelinu i sastoje se od Hrvatske vojske u čijem sastavu se kao posebni dijelovi nalaze Zbor narodne garde i Domobranstvo" ("Narodne novine" br. 53/A od 8. listopada 1991. g.), a obavljao je službu jer je u tom statusu čuvao stražu ispred Mjesne zajednice.

Isto tako, navod žalitelja da je optuženik Valent Mate napao oštećenika G. Ž. "bez ikakvog povoda" a ne u vezi obavljanja službe, nema nikakve veze sa odlučnim činjenicama kriv.djela iz čl. 206. st. 1. i 2. KZJ (a to znači, da prvostepeni sud u pogledu te činjenice i nije mogao počiniti bitnu povredu odredaba krivičnog postupka).

Naime, za napad na vojnu osobu u obavljanju službe (čl. 206. st. 1. i 2. KZJ) ne traži se neki posebni motiv (tzv. specijalni umišljaj). Za učin tog kriv. djela dovoljno je da počinitelj napadne ili ozbiljno zaprijeti da će napasti vojnu osobu koja obavlja vojnu službu i pri tome nanese toj vojnoj osobi laku tjelesnu povredu. Motiv je irelevantan u krivično pravnom smislu (a s aspekta ostvarenja bića krivičnog djela iz čl. 206. st. 1. i 2. KZJ).

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je pogrešno utvrdio uračunljivost optuženika Valent Mate, pogrešno je utvrdio mehanizam nastanka lake tjelesne povrede na tijelu oštećenika G. Ž., a osim toga, prema žalitelju, optuženik V. M. uopće nije napadao oštećenika, već je isti zadobio povredu od mušice puške a ne od noža, kako to da pogrešno utvrdjuje prvostepeni sud. Isto tako, time što nije proveo

I Kž 293/1992-3

psihijatrijsko vještačenje optuženika Valent Mate, prvostepeni sud je, prema žalitelju, nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Svi navodi žalitelja, u pogledu nanošenja lake tjelesne povrede oštećeniku, a posebno u pogledu okolnosti napada optuženika na oštećenika, demantirani su iskazima oštećenika G. Ž. i svjedoka L. T. i T. S.. Što se pak tiče utvrdjenja uračunljivosti optuženika V. M. i prvostepeni sud je vodio računa o okolnosti ranijeg povredjivanja optuženika V. M., ali i iz povijesti bolesti (izdate od Doma zdravlja Duga Resa br. 1511/3 od 29. III. 1992. g. - str. 9 spisa), u kojoj liječnik specijalista dr. M. Ž., kod optuženika V. M., nije našao nikakve znakove komocije, amnezije i sl., a isto tako prvostepeni sud nije našao osnove za sumnju na prisutnost bilo kojeg stanja navedenog u čl. 12. KZJ, i zbog toga s razlogom je otklonio prijedlog obrane optuženika za sprovodjenje psihijatrijskog vještačenja.

Utvrdivši činjenično stanje na taj način (u pogledu svih okolnosti na koje ukazuje žalitelj u žalbi) prvostepeni sud niti je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a niti je povrijedio krivični zakon na štetu optuženika, kako to ističe žalitelj u žalbi.

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i povrede kriv. zakona, podnesena u korist optuženika, sadrži žalbu zbog odluke o kriv. sankciji (čl. 379. ZKP), ovaj drugostepeni sud preispitao je i odluku o kazni te našao da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne optuženiku V. M. vodio računa o svim okolnostima iz čl.

41. KZJ. bez obzira što pogrešno navodi da je izrečena kazna minimalna za predmetno krivično djelo, no ona je u svemu adekvatna te će se i prema mišljenju ovog drugostepenog suda, kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZJ, kako to ističe prvostepeni sud.

Kako razlozi žalbe nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 376. st. 1. t. 1. i 2. ZKP nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci, a temeljem čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 28. svibnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

mr. Horvatinović Ružica v.r.