I Kž-186/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 186/05-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 14. prosinca 2004., broj K-68/04, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog S. M. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim S. M. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te je temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Od optuženika je temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona oduzeta opojna droga heroin u količini od 19,97 grama. U odnosu na troškove kaznenog postupka, optuženik je temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku obavezan na dužnost snašanja troškova kaznenog postupka i to troška provedenog toksikološkog vještačenja u iznosu od 3.400,00 kn, troška psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 2.415,60 kn, kao i troška pristupa psihijatrijskog vještaka glavnoj raspravi te troška svjedoka D. G., čija visina će biti određeni naknadno kada sudu bude poznata, te paušalne svote u iznosu od 700,00 kn. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kaznenoj čin da se optuženog S. M. osudi na sankciji. Predlaže da se pobijana presuda preinači na na kaznu zatvora u duljem trajanju.

I Kž 186/05-5

Žalbu je podnio optuženi S. M. po branitelju M. I., odvjetniku iz P., naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. U žalbi je zatražio i obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješten je branitelj optuženika M. I., koji sjednici nije pristupio, dok obavijest optuženiku nije mogla biti uručena obzirom da je promijenio adresu, a sud nije obavijestio o promjeni. Sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 374. st. 4. Zakona o kaznenom postupku.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

Nije u pravu optuženi S. M. kada tvrdi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, naznačujući da se ista sastoji u proturječnosti između razloga koje sud navodi u presudi i sadržaja isprave koja se u presudi navodi.

U tome dijelu optuženik pogrešno analizira zaključivanje suda u odnosu na provedeno psihijatrijsko vještačenje, te uspoređuje zaključke suda o medicinskoj prihvatljivosti ili neprihvatljivosti određenih tvrdnji s konstatacijama izraženim po samom vještaku psihijatru. U tom dijelu nije u pravu optuženik kada tvrdi da bi se radilo o ovoj bitnoj povredi, već bi se tek eventualno moglo raditi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, u tom dijelu prvostupanjski sud iznosi svoje zaključivanje, a koje se temelji na provedenom vještačenju, pa je ova usporedba kako je navedena u samoj žalbi pogrešna. U tom dijelu ne radi se niti o

đenje o

pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud za svoje utvr prihvatljivosti ili neprihvatljivosti određenih teza iz nalaza i mišljenja vještaka iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i sud u drugostupanjskom odlučivanju.

Također nije u pravu optuženik kada tvrdi da sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, a koju odlučnu činjenicu prepoznaje u propustu suda da utvrdi kolika je točna koncentracija čistog heroina bila u heroinskoj smjesi koja je od optuženika oduzeta.

U ovom dijelu ne radi se o odlučnoj činjenici jer posjedovanje bilo koje koncentracije heroinske smjese ulazi u ostvarenje obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, za koje je optuženik i proglašen krivim.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, u kojem dijelu polemizira sa zaključkom suda o tome da bi droga koja je oduzeta od optuženika bila namijenjena prodaji.

U tome dijelu prvostupanjski sud je dao vrlo uvjerljive i sigurne razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, te žalitelja upućuje na iste. Naime, u tom dijelu prvostupanjski sud valjano je analizirao okolnost da je optuženik u vrijeme kada je počinjeno

I Kž 186/05-5

ovo kazneno djelo, prema vlastitom kazivanju, bio na tzv. heptanonskoj terapiji, te doista njegovo posjedovanje opojne droge heroina i to u pakiranju od dvije plastične vrećice u kojima se, u svakoj od njih, nalaze po dvije tzv. suze heroina, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, upravo ukazuju na namjeru optuženika da takvu drogu posjeduje u namjeri prodaje. Okolnost koju problematizira u svojoj žalbi da kod njega nisu pronađena karakteristična sredstva za prepakiravanje, ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da bi droga koja je pronađena i koju je odbacio bila namijenjena prodaji, jer upravo pakiranje kakvo je pronađeno kod optuženika je karakteristično za prodaju heroina

Ovakav zaključak suda nije doveden u pitanje niti hipotetičkim priznanjem optuženika da čini druga kaznena djela (prodaja viška tableta heptanona koje je dobivao kao terapiju). Takva njegova obrana koja je istaknuta i u samoj žalbi u stvari je samo pokušaj za umanjenjem njegove kaznenopravne odgovornosti u odnosu na drogu heroin.

U dijelu odluke o kaznenoj sankciji nisu u pravu niti optuženik, a niti državni odvjetnik da bi kazna na koju je optužen S. M. osuđen bila prestroga, odnosno preblaga.

Prvostupanjski sud je u dijelu odluke o kaznenoj sankciji ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne i to kako olakotne, tako i otegotne. Tako utvrđenim činjenicama prvostupanjski sud je dao odgovarajući značaj u vrednovanju istih, te dovodeći u vezu ovako utvrđene okolnosti s kriminalnim ponašanjem optuženika, osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, koju kaznu i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi primjerenom stupnju težine počinjenog djela, kao i opasnosti samog optuženika kao počinitelja ovog kaznenog djela. Okolnosti istaknute u žalbama optuženika i državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji nisu dovele u sumnju ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu vrednovanja istaknutih olakotnih i otegotnih okolnosti, zbog čega je žalbe valjalo odbiti i u tom dijelu.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju

đene povrede zakona

prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu na

iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.