Legislator Case Law & Legislation
Revr-365/2018-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on business-conditioned dismissal due to valid economic restructuring and lack of alternative placement.

Case Number Revr-365/2018-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court's confirmation of a business-conditioned termination. The court found the employer acted lawfully by terminating the employee due to economic restructuring and failed to identify any available alternative positions within the company. Consequently, the court ruled that the dismissal was justified and the appeal was inadmissible.

Legislator headnote

AI generated

čl. 392.a st. 1. ZPP; čl. 115. ZR: An employer may lawfully terminate a contract due to business conditions if they have a valid reason and have considered the employee's tenure, age, and support obligations, provided no suitable alternative position exists within the reorganized entity.

Keywords

AI generated
business-conditioned dismissal economic restructuring alternative employment labor law appeal technical surplus Zakon o radu Zakon o parničnom postupku

Cited Legislation

AI generated
čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku
Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14
čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu
ocijenili da je tuženik pravilno tužiteljicu utvrdio tehnološkim viškom, slijedom čega da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici donesena sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) i kao takva dopuštena.
čl. 115. st. 2. Zakona o radu
čl. 385. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 365/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. – I. n. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu I., O. & p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštene odluke o otkazu ugovora o radu i isplati, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1623/2017-2 od 3. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-918/17-47 od 24. listopada 2017., u sjednici održanoj 4. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1623/2017-2 od 3. siječnja 2018. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-918/17-47 od 24. listopada 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2014., te da radni odnos tužiteljici nije prestao, nalaganjem tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima, te isplatiti na ime naknade plaće iznos 309.425,80 kn te na ime dodatka osnovnoj plaći iznos 32.496,77 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, te je ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku iznos 33.750,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice uz nalaganje tuženiku naknaditi joj parnične troškove.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14

– dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ovog spora je dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 15. prosinca 2014., te posljedično tome i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad te naknadu joj parničnih troškova.

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužiteljice polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

- da je tužiteljica, a koja je radila kod tuženika na radnom mjestu: specijalist za dizajn HR alat 2 u Službi za razvoj i obrazovanje u Sektoru upravljanje ljudskim resursima, Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 15. prosinca 2014. tuženik otkazao Ugovor o radu tužiteljici sklopljen 1. studenoga 2012., jer

- da je Odlukom o promjeni organizacije rada u Sektoru upravljanje ljudskim resursima od 1. svibnja 2014., a u cilju optimizacije poslovnih procesa i povećanja efikasnosti tuženika ukinuto radno mjesto tužiteljice, a time i prestala potreba za radom tužiteljice,

- da je u cilju zbrinjavanja viška radnika, uključujući i tužiteljicu, tuženik izradio Program zbrinjavanja viška radnika 7. listopada 2014., pritom vodeći računa o kriterijima propisanim Zakonom o radu (trajanje radnog odnosa radnika, starost radnika, o njegovim obvezama uzdržavanja koje ga terete), te ga dostavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područna služba u Zagrebu i radničkom vijeću tuženika, te kako

- da tuženik po izvršenoj reorganizaciji svog poslovanja nije uspio zaposliti tužiteljicu na nekom drugom postojećem radnom mjestu,

ocijenili da je tuženik pravilno tužiteljicu utvrdio tehnološkim viškom, slijedom čega da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici donesena sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) i kao takva dopuštena.

Prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Kod činjenice da je tuženik prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici ne samo vodio računa o kriterijima propisanim odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a, a što jasno proizlazi iz sadržaja tuženikovog Programa zbrinjavanja viška radnika, već vodio računa i o mogućnosti zapošljavanja radnika iskazanih kao tehnološki višak na drugim poslovima na razini tuženika, kao i kod drugog poslodavca, onda je nužno ocijeniti da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici donesena u zakonito provedenom postupku te je ista dopuštena. Utoliko je neosnovan revizijski prigovor tužiteljice da je tuženik prije otkazivanja joj ugovora o radu propustio utvrditi je li postojala mogućnost njezinog raspoređivanja na poslove nekog drugog, po organizaciji poslovanja preostalog radnog mjesta na razini čitavog tuženika (I. d.d.).

Konačno, sama tužiteljica je u svom stranačkom iskazu (list 183 spisa) iskazala da prema natječajima interne burze tuženika, a koju je ona pratila, nije bilo radnog mjesta na kojem bi se ona mogla javiti obzirom na svoje znanje i poslove koje je do tada radila. Dakle, na razini tuženika nije bilo radnih mjesta na koje bi tuženik mogao rasporediti tužiteljicu, a po izvršenoj reorganizaciji njegovog poslovanja, zbog čega je poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu tužiteljici bio neminovan.

Revizijski navodi tužiteljice kojima, pokušavajući prigovoriti pravilnosti primijenjenog materijalnog prava vrši preocjenu izvedenih dokaza analizira iskaze saslušanih svjedoka sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni te neodlučni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 4. prosinca 2018.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.