Rev-x-613/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 613/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Nenada Perina, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. S. iz Z., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 2952/09-3 od 8. prosinca 2009., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6868/05-48 od 3. rujna 2009., u sjednici održanoj 16. studenoga 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se.

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je dopunsko rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos parničnog troška od 7.479,32 kune za vrijeme od 10. rujna 2001. do 4. studenoga 2008.

Protiv tog rješenja suda drugog stupnja reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) izjavljuje tužitelj smatrajući da o odluka u ovom predmetu ovisi o odgovoru na materijalnopravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana:

Teku li kamate na iznos dosuđenog parničnog troška od dana donošenja presude suda prvog stupnja kojom presudom je odlučeno o glavnom zahtjevu kada se o troškovima postupka nije odlučilo tom presudom već samostalnim rješenjem o troškovima ili kamate na dosuđeni trošak kamate u smislu čl. 27. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ) teku od dana donošenja rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka.

Tužitelj ističe da se radi o važnom procesnopravnom pitanja jer o tome sudovi drugog stupnja donose različite odluke i to dokumentira s više odluka različitih županijskih sudova.

Ispunjeni su uvjeti za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Revizija nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a. st. 2. ZPP-a kada se izjavljuje revizija u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a pobijana odluka ispituje se samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

Iz stanja spisa slijedi:

- da je sud prvog stupnja 10. rujna 2001. donio presudu povodom odštetnog zahtjeva tužitelja i odlučio je o obvezi naknade troškova postupka,

- da je sud drugog stupnja svojim rješenjem od 19. srpnja 2005. ukinuo rješenje o troškovima postupka sadržanom u citiranoj presudi suda prvog stupnja,

- da je sud prvog stupnja rješenjem od 5. studenog 2008. odlučio:

„I Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.479,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.11.2008. godine do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.861,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.11.2008. godine do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

- da je dopunskim rješenjem o troškovima postupka odbio tužitelja s zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za vrijeme od 10. rujna 2001. (dan donošenja presude suda prvog stupnja) do 4. studenog 2008. (do donošenja rješenja o troškovima postupka),

- da je sud drugog stupnja potvrdio rješenje suda prvog stupnja.

Člankom 27. Ovršnog zakona propisano je:

(1) Ako se nakon donošenja odluke, sklapanja nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave izmijeni stopa zatezne kamate, sud će, na prijedlog bilo koje stranke, rješenjem odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi. Prijedlog za donošenje takvog rješenja može se podnijeti do dovršetka ovršnog postupka.

(2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate. (3) Na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

Odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje leži u stavku 2. članka 27. OZ-a koji propisuje da će se zatezne kamate na troškove postupka odrediti od dana donošenja odluke.

Stoga ključno je odgovoriti što se smatra odlukom u smislu čl. 27. st. 2. OZ-a i je li to odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva ili je to odluka o troškovima postupka.

Odluka o troškovima postupka makar je sastavni dio izreke presude o osnovanosti tužbenog zahtjeva smatra se rješenjem u procesnom smislu.

Osim toga dužnost naknade parničnih troškova samostalna je imovinskopravna obveza regulirana procesnim zakonom i postoji neovisno od materijalnopravnog odnosa o kojem se vodi parnica.

Stoga suprotno navodima revidenta, obveza naknade troška nije sporedno potraživanje u smislu čl. 160. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO/05) prema kojoj odredbi kada se gasi glavna obveza gase se jamstva, zalog i druga sporedna potraživanja jer kako je već rečeno obveza naknade parničnog troška je samostalna imovinskopravna obveza.

Iz svega navedenog slijedi da kada je odluka o troškovima postupka kojom se jednoj od stranaka u postupku nalaže drugoj strani u postupku naknaditi parnični trošak u određenom iznosu donesena kao samostalno rješenje jer nije inkorporirano u presudu kojom se odlučuje o glavnoj stvari, zatezne kamate na parnični trošak teku od dana donošenja rješenja, a ne od dana donošenja presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 27. OZ-a.

Zbog svega ogore navedenog revizija tužitelja nije osnovana jer je sud drugog stupnja pravilno potvrdio rješenje suda drugog stupnja.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci u smislu čl. 399. u svezi s čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 16. studenoga 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.