Rev-2303/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2303/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz O., koju zastupa J. Č.-D., odvjetnica u O., protiv tuženika "Hrvatska elektroprivreda" d.d. Prijenosno poduzeće Osijek, koje zastupa V. Š., dipl. pravnik, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 19. ožujka 1998. godine br. Gž-483/98-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku 2. veljače 1998. godine br. Pr-757/97-6, u sjednici održanoj dana 10. studenoga 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila isplatu jubilarne nagrade i troškove parnice.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače i prihvati zahtjev tužbe na isplatu jubilarne nagrade u iznosu od 2.522,90 kn sa zateznom zakonskom kamatom uz naknadu cjelokupnih troškova spora.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica djelatnica tuženika i da je 1. ožujka 1994. godine navršila 15 godina neprekidnog radnog staža kod tuženika.

Tužiteljica svoj zahtjev opravdava tvrdnjama da je jubilarna nagrada novo pravo djelatnika utvrđeno kolektivnim ugovorom koji je na snazi od 1. travnja 1996. godine, dakle nakon stupanja na snagu Zakona o radu. Odredbom čl. 75. Kolektivnog ugovora to se pravo stiče nakon navršenih, deset, petnaest, dvadeset .... godina vjernosti poslodavca i do tada takovo odredba nije postojala. Stoga revidentica nalazi neodlučnim za pravilno i zakonito rješenje spora da li je to njeno pravo nastalo prije ili poslije stupanja na snagu kolektivnog ugovora.

Tužiteljica nije u pravu. Kolektivni ugovor je sklopljen 11. travnja 1996. godine i u primjeni je od 1. travnja 1996. godine koji u odredbi čl. 75. predviđa postojanje toga prava nakon navršenih deset, petnaest, dvadeset, dvadesetpet .... godina neprekidnog radnog staža. Kako je tužiteljica taj radni staž od petnaest godina ostvarila kod tuženika na dan 1. ožujka 1994. godine, što među strankama i nije sporno, dakle prije stupanja na snagu citiranog kolektivnog ugovora proizlazi, da se odredbe toga ugovora i ne mogu primijeniti na konkretni slučaj, zbog čega su nižestupanjski sudovi i po mišljenju ovog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano zahtjev tužbe odbili, i takovu ocjenu sudova drugačije revizijsko viđenje ne dovodi u pitanje.

S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP), revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. studenoga 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.