Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld conviction for abuse of trust in business operations and confirmed restitution orders.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a first-instance conviction for abuse of trust in business operations and confirmed the sentence of one year in prison with a three-year probation period. The appellant argued for a retrial based on alleged procedural errors and a violation of the criminal code regarding the continuity between older and newer statutes, but the court found no merit in these claims. The court ruled that the new law was more lenient than the previous one, the sentencing was properly valorized, and the restitution orders to bankruptcy estates were legally sound.
Legislator headnote
AI generatedČl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11; Čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08: The Supreme Court upheld a conviction under the newer, more lenient provision of the Criminal Law rather than the older, harsher one, rejecting the appellant's claim of legal violation and confirming the validity of the first-instance judgment and restitution orders.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 187/15-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene S. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. studenog 2014. broj K-45/13, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2015., u nazočnosti branitelja optuženice, odvjetnika J. M.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba optužene S. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu optužena S. B. proglašena je krivom da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinila produljeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa je temeljem istog zakonskog propisa u vezi čl. 52. st. 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženoj S. B. izrečena je uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženoj je naloženo da u roku od jedne godine naknadi štetu nastalu kaznenim djelom u ukupnom iznosu od 856.743,64 kn. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/1 4- dalje u tekstu: ZKP/08) optužena S. B. dužna je na ime postavljenih imovinskopravnih zahtjeva oštećenika i to oštećenoj Stečajnoj masi „D.-t. f.“ d.d., D. R. isplatiti iznos od 752.281,95 kn, oštećenoj Stečajnoj masi „D. N.“ d.d. S. isplatiti iznos od 44.461,69 kn, te oštećenoj Stečajnoj masi „J.“ d.d. S. isplatiti iznos od 60.000,00 kn.
Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, optuženica je dužna na ime troškova vještaka isplatiti iznos od 10.442,00 kn, na ime troškova paušala iznos
I Kž 187/15-6
od 1.000,00 kn, dok će se na temelju čl. 145. st. 4. ZKP/08 troškovi branitelja po službenoj dužnosti isplatiti iz sredstava tijela koje vodi postupak, a naplatiti od optuženice o čemu će se donijeti posebno rješenje.
Protiv te presude žalbu je podnijela optužena S. B. po branitelju J. M., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženica oslobodi od optužbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz prijedlog da se o sjednici vijeća obavijesti branitelja optuženice.
Na žalbu nije podnesen odgovor.
Prije održavanja sjednice vijeća spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Postupajući prema zahtjevu optuženice u žalbi u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, o sjednici vijeća obaviješteni su optužena S. B. i njezin branitelj J. M., odvjetnik iz S., te državni odvjetnik. Sjednici je nazočio branitelj optuženice, dok optuženica i državni odvjetnik nisu pristupili iako su uredno obaviješteni, pa je u odnosu na njih prema čl. 475. st. 5. ZKP/08 sjednica održana u njihovoj odsutnosti.
Žalba nije osnovana.
Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženica nalazi jer da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ali i razlozima presude. Međutim, istaknuta bitna povreda nije ostvarena, jer po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između navedenih razloga, niti između izreke i obrazloženja tako da se oni mogu valjano ispitati. Prvostupanjski je sud za sve odlučne činjenice koje neposredno utječu na primjenu zakona potpuno i određeno naveo iz kojih razloga ih uzima kao dokazane, dajući pritom dostatne razloge kojima se rukovodio pri rješavanju svih relevantnih pitanja, što je sve jasno i razumljivo obrazložio. Između činjeničnog i pravnog opisa nema proturječja, budući se sud osnovano rukovodio bitnim elementom presuđenog kaznenog djela i to prouzročenom štetom. Iz pojedinih alineja izreke jasno proizlazi kome je šteta nanesena, a što je podudarno sa zakonskim opisom u izreci. Osim toga, navedena trgovačka društva u izreci presude otvaranjem stečajnog postupka i ustanovljenjem stečajne mase, suprotno žalbenoj tvrdnji, nisu izgubila svojstvo pravne osobnosti budući to svojstvo gube tek brisanjem u sudskom registru, a stečajna masa pripada toj pravnoj osobi dok se iz iste ne namire stečajni vjerovnici koji su prijavili svoja potraživanja temeljem valjane pravne osnove.
Stoga, protivno navodima žalbe, u pobijanoj presudi nisu ostvarene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede, na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je žalba optuženice zbog bitnih povreda neosnovana.
Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženica smatra da je ono ostalo nepotpuno utvrđeno, jer nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi obrane, a čime je optuženici ujedno uskraćeno pravo na obranu. Nadalje, žalbom se ističe i da su pogrešno ocijenjeni iskazi svjedoka V. Š. i
I Kž 187/15-6
A. M., kao i nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka, te se tvrdi kako krivnja optuženice nije dokazana.
Ocjenjujući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao sud prvog stupnja, kao i prigovore izložene u žalbi optuženice, ovaj drugostupanjski sud nalazi da optuženica žalbom nije dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja iz pobijane presude. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud upravo na temelju pravilne ocjene obrane optuženice, iskaza ispitanih svjedoka, provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, kao i ostalih dokaza navedenih u obrazloženju pobijane presude sve odlučne i važne činjenice u odnosu na kazneno djelo za koje je optuženica oglašena krivom ispravno i potpuno utvrdio.
Naime, protivno žalbenim tvrdnjama optuženice, sud prvog stupnja ispravno je analizirao sve provedene dokaze, a posebno iskaze svjedoka V. Š. i A. M., te nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke. U tom smislu suprotno žalbi, prvostupanjski sud iskaze svjedoka Š. i M. s pravom ocjenjuje kao vjerodostojne, jer su ti svjedoci tijekom postupka veoma logično i dosljedno iskazivali, te su njihovi iskazi sukladni sa nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka, a što nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.
Osnovano također sud prihvaća nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka iz kojeg nesporno proizlazi da je oštećena Stečajna masa društva „D.-t. f.“ u iznosu od 752.281,95 kn, Stečajna masa društva „D. N.“ u iznosu od 44.461,69 kn i Stečajna masa društva „J.“ za 60.000,00 kn. Osim toga, iz provedenog vještačenja proizlazi i da je optuženica na šalteru FINE podigla iznos od 17.000,00 kn koji nije pravdala dokumentacijom, jer za podignutu gotovinu nije priložen blagajnički dnevnik iz kojeg bi bilo vidljivo da je na blagajni „D.
N.“ u stečaju položen taj iznos, niti pak postoji dokumentacija za pravdanje te isplate. Stoga je iz navedenih dokaza i u njihovoj međusobnoj povezanosti i podudarnosti sud nedvojbeno utvrdio da je optužena preinačavala naloge za plaćanje i transferiranje novca u korist svog trgovačkog društva i fizičkih osoba koje su s njom povezane, konkretno njezine majke i sina. Konačno i iz iskaza svjedoka V. Š. proizlazi da mu je optuženica kazala da je to napravila, jer je bila u teškoj financijskoj situaciji, a nisu plaćane naknade za izvršene usluge u stečajnom postupku.
Slijedom toga, opravdano prvostupanjski sud ocjenjuje obranu optuženice kao nelogičnu i neprihvatljivu, jer nije potkrepljenja niti jednim dokazom, pri čemu ni ugovorom o cesiji na koji se poziva u odnosu na trgovačko društvo C., već je iz sredstava stečajne mase društva „D.-t. f.“ podmirila svoj privatni dug prema A. P. članu uprave trgovačkog društva C. s kojim društvo „D.-t. f.“ nije imala nikakav poslovan odnos.
Dakle, sveobuhvatnom i pravilnom ocjenom iskaza navedenih svjedoka i financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, sagledavajući ih u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud prvog stupnja izveo je ispravne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane optuženice na način kako je to opisano izreci presude. U obrazloženju presude, posebno na strani 12 do 14, prvostupanjski je sud dao relevantne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, što žalbom nije dovedeno u sumnju. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud je ispravno primijenio i kazneni zakon kada je djelatnost optuženice pravno označio kao jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 za koje ju je proglasio krivom.
Budući je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice u odnosu na kazneno djelo za koje je optuženica proglašena krivom s potpunom sigurnošću utvrdio već izvedenim dokazima, to nije bilo potrebe dokazni postupak dopunjavati izvođenjem daljnjih dokaza ponovljenih u žalbi optuženice, pa ih je prvostupanjski sud osnovano odbio. Kako optuženica žalbenim navodima nije dovela u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica za kazneno
I Kž 187/15-6
djelo za koje je proglašena krivom, to njezina žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
Pobijajući presudu zbog povrede kaznenog zakona, žaliteljica dovodi u pitanje postojanje tzv. pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ/97 i čl. 246. st. 2. KZ/11. Međutim, ovdje valja naglasiti da je sud prvog stupnja ispravno u konkretnom predmetu primijenio odredbu iz čl. 246. st. 2. KZ/11, budući da je taj zakon u odnosu na čl. 337. st. 4. KZ/97 blaži. Ovo s obzirom na pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca, a sada s obzirom na čl. 87. st. 29. Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 22. svibnja 2015. - „Narodne novine“, broj 56/15, prema kojem zakonsko obilježje znatna imovinska korist, odnosno znatna šteta postoji kada vrijednost imovinske koristi odnosno štete prelazi 60.000,00 kn, pa upravo ta činjenica to djelo čini blažim u odnosu na čl. 337. st. 4. KZ/97. Stoga istaknuta povreda zakona nije ostvarena, niti je ovaj sud drugog stupnja ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 utvrdio da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.
Iako optuženica uvodno ističe da se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji, ona tu žalbenu osnovu sadržajno posebno ne obrazlaže. Ispitujući odluku o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud prije svega pravilno utvrdio, a potom i u dostatnoj mjeri valorizirao sve okolnosti važne za odmjeravanje kazne, kao i za njezinu individualizaciju u konkretnom slučaju. Stoga, uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina izrečene kaznene sankcije, težinu kaznenog djela i stupanj krivnje i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano je optuženici izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te joj po čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine. Naime, ovaj sud drugog stupnja nalazi, imajući u vidu dosadašnju neosuđivanost optuženice, da će se izrečenom uvjetnom osudom bez njenog izvršenja, kao i dodatnom obvezom da popravi štetu prouzročenu kaznenim djelom, utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini ovakva ili slična kaznena djela, te da će se tom parapenalnom sankcijom u cijelosti postići svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11.
Kako je izvršenjem kaznenog djela prouzročena šteta Stečajnoj masi društva „D.-t. f.“ u iznosu od 752.281,95 kn, oštećenoj Stečajnoj masi društva „D. N.“ d.d. u iznosu od 44.461,00 kn, te oštećenoj Stečajnoj masi društva „J.“ u iznosu od 60.000,00 kn, to je sud osnovano obvezao optuženu da na ime imovinskopravnog zahtjeva tim oštećenim trgovačkim društvima u stečaju isplati navedene iznose, pa žalbeni navodi u odnosu na imovinskopravni zahtjev nisu osnovani.
Slijedom izloženog, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. srpnja 2015.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.