I Kž-1030/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1030/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 191. § 5. Ukrajinskog kaznenog zakona, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2011. br. Kv-1585/11 (Kir-4146/11), u sjednici održanoj 18. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika I. M..

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu rješenjem od 14. prosinca 2011. br. 12-II-Kv-1585/11 (Kir- 4146/11) utvrdio je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje iz čl. 33. i 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, I. M., zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 191. § 5. Ukrajinskog kaznenog zakona.

Protiv tog rješenja žali se izručenik po branitelju E. M., odvjetniku iz Z., i predlaže da se pobijano rješenje ukine.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pisanom podnesku od 29. prosinca 2011. godine br. KŽ-DO-1908/11, predložio je da se žalba izručenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U podnesenoj žalbi izručenik ne dovodi u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja da su ispunjeni uvjeti za izručenje državni moliteljici, Republici Ukrajini.

čl. 34.

Naime, u provedenom postupku utvrđene su sve pretpostavke predviđene u Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, za izručenje te ujedno da ne postoji niti jedan razlog za odbijanje izručenja, koji su propisani u čl. 35. istog Zakona.

I Kž 1030/11-4

Istina, izručenik u jednom dijelu žalbe navodi da se protiv njega u Republici Ukrajini ne vodi kazneni postupak, pa da je ovaj zahtjev za izručenje stoga izdan samo u svrhu političkog progona.

Uvidom u spis utvrđeno je da je odluka o obustavi kaznenog postupka donesena na temelju kopije osmrtnice … od ... godine, te potvrde smrti br. … izdane od strane Građanskog registarskog ureda L., Regionalnog odjela pravosuđa od 14. siječnja 2008. iz kojih dokumenata proizlazi da je izručenik umro … godine (list 183 spisa). Utvrđenjem da je navedeni podatak neistinit, kazneni postupak je nastavljen, pa prema tome, nema govora da bi obustava kaznenog postupka, a zatim njegovo nastavljanje ukazivalo da se radi o "političkom progonu", kako se tvrdi u žalbi izručenika.

U ostalom dijelu žalba izručenika se poziva na činjenicu da je izručenik zatražio azil u Republici Hrvatskoj, dana 13. listopada 2011. godine koji postupak je u tijeku, pa da iz tog razloga nisu ispunjene pretpostavke za izručenje.

U navedenom izručenik nije u pravu, budući Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, kao niti Europska konvencija o izručenju ne predviđa kao smetnju za izručenje traženje azila, a prema prihvaćenoj sudskoj praksi, postojanje azila za traženu osobu kao pravno relevantnu činjenicu ne utvrđuje sud nego ministar pravosuđa prilikom donošenja rješenja u smislu čl. 57. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.

Stoga je prvostupanjski sud osnovano utvrdio pretpostavke za izručenje pri čemu nije bio dužan zastati s postupkom do odluke nadležnog upravnog tijela o traženju azila izručenika.

Iz navedenih razloga, žalba izručenika nije osnovana i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2.

ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. siječnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Žarko Dundović, v.r.