Rev-3/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C.o. d.d. Z., radi povišenja rente, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 18. studenog 1997. godine broj Gž-3810/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. travnja 1996. godine broj Pn-9702/95, u sjednici održanoj dana 22. siječnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da plaća tužitelju rentu u mjesečnom iznosu od 390,00 kn počam od 23. prosinca 1995. godine pa nadalje, sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.974,13 kn. Sa preostalim dijelom zahtjeva za povišenje rente u iznosu od 192,00 kn mjesečno tužitelj se odbija.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda ukine.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tuženika nije osnovana.

Predmet spora je povišenje mjesečne rente s osnova tuđe pomoći radi promijenjenih okolnosti, koje je sud imao u vidu u predmetu broj Pn-3734/91, kada je presudom od 18. listopada 1994. godine dosudio tužitelju rentu u iznosu od 200,00 kn mjesečno. U smislu odredbe čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) sud može izmijeniti dosuđeni iznos rente ako utvrdi da su se znatnije promijenile okolnosti koje sud ima u vidu pri donošenju prijašnje odluke.

U postupku je utvrđeno da je cijena usluge pružanja tuđe pomoći porasla, pa dosuđeni iznos od 200,00 kn više ne odgovara potrebama tužitelja.

Uvidom u cjenik usluga za 1995. godinu Centra za njegu bolesnika Zagreb, utvrđeno je da se za 45 minuta pomoći u kući traži 25 kn, a u vrijeme donošenja prethodne presude ta se usluga u istom Centru plaćala 14,80 kn, pa proizlazi da je došlo do znatnijeg povećanja cijena usluge pomoći u kući, što opravdava izmjenu dosuđenog iznosa rente.

Neosnovano tuženik navodi u reviziji da je sud mjesečnu rentu od 350,00 kn dosudio na temelju satnice Centra za njegu bolesnika koji takovu pomoć tužitelju niti ne pruža, već mu to čine njegovi ukućani. Sud je ocjenom dokaza koje su stranke predložile, utvrdio da je cijena od 15,00 kn po jednom satu realna i da odgovara netto zaradi osobe koja je u Zagrebu spremna pružiti takovu uslugu tužitelju, što za 26 sati tuđe pomoći mjesečno iznosi 390,00 kn, a što ne odgovara cjeniku Centra, gdje se za takovu uslugu od 45 minuta plaća 25 kn odnosno za jedan sat 33,33 kn.

Tuženik se poziva u reviziji na mjesečnu plaću kućne pomoćnice u 1994. godini, međutim, plaća u 1994. godini ne može se uspoređivati sa cijenom usluge pružanja tuđe pomoći zatražene u 1995. godini, a ni sa cijenom koja se plaća za pomoć u kući osobi koja nije u radnom odnosu.

Kako je pobijana presuda zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava, a u postupku nižestupanjskih sudova nije počinjena ni bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92), na koju sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik u reviziji neke druge bitne povrede nije određeno naveo ni obrazložio, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. istog Zakona.

U Zagrebu, 22. siječnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.