I Kž-22/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 22/10-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marijana Svedrovića, Ante Potrebice i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi sa čl. 41. ZID KZ-a i dr. ( dalje u tekstu KZ ), odlučujući o žalbama i povodom žalbi državnog odvjetnika te opt. M. B., N. C. i V. V., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 22. rujna 2009. godine broj K- 19/09, u sjednici održanoj dana 24. veljače 2010., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. C., branitelja opt. M. B. – K. Š., odvjetnika u Z., branitelja opt. N. C. – I. M., odvjetnika u Š., te branitelja opt. V. V. – H. A., odvjetnika u S.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaćaju se žalbe opt. M. B., opt. N. C. i opt. V. V., a povodom tih žalbi i žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti primjenom čl. 383. ZKP u odnosu na opt. D. P., ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-19/09 od 28. rujna 2009. godine optuženici M. B., N. C., D. P. i V. V. oglašeni su krivima zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga i to:

- opt. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a za koje se osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine;

- opt. N. C. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine te za kazneno djelo iz čl. 173. st. 4. KZ-a za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, da bi primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 2. toč. c. KZ-a isti bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 2 mjeseca;

I Kž 22/10-6

- opt. D. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a za koje je uz primjenu čl. 173. st. 8. te čl. 58. st. 3. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca;

- opt. V. V. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. u svezi st. 5. KZ-a za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ- a za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, te je primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 2. toč. c. KZ-a isti osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a u izrečene kazne optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. M. B. i N. C. od 16. siječnja 2009. do 22. rujna 2009. godine, a opt. V. V. od 16. siječnja 2009. do 27. ožujka 2009. godine.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a od opt. N. C. oduzeto je 56 sjemenki indijske konoplje, od opt. D. P. 7,9 grama kokaina, a od opt. V. V. 0,9 grama kokaina.

Od opt. M. B., temeljem čl. 82. st. 1. 3. i 4. KZ-a oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom i iznosu od 135.500,00 kuna, a „odmah mu se oduzima 11.400,00 kuna“, također s naslova imovinske koristi, pa je opt. M. B. obvezan u korist državnog proračuna, uplatiti iznos od 135.500,00 kuna u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.

Temeljem odredbe čl. 80. KZ-a prema opt. M. B. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to osobnog vozila marke … …, koji se vodi na ime optuženikovog oca V. B., motocikl … … …, dok se kamion marke … … i skuter „…“ ima vratiti ocu optuženika

V. B. po pravomoćnosti presude.

Temeljem čl. 122. st. 1. u svezi sa čl. 119. st. 2. toč. 6. KZ-a optuženici M. B. i N. C., V. V. obvezani su naknaditi troškove kaznenog postupka paušalno u iznosu od 5000,00 kuna, a opt. D. P. u iznosu od 5000,00 kuna.

Istom presudom, prema opt. M. Š. odbijena je optužba za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ-a.

Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik te opt. M. B., opt. N. C. i opt. V. V.,.

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni u odnosu na opt. M. B. i opt. N. C., predlažući za obojicu strože kažnjavanje.

Opt. M. B. žalbu je podnio po branitelju K. Š., odvjetniku u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači te donese oslobađajuća presuda, a podredno da mu se zatvorska kazna smanji u okviru zakonskih ovlasti.

I Kž 22/10-6

Opt. M. B. po istom branitelju, u žalbi je odgovorio na žalbene navode državnog odvjetnika predlažući žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

Opt. N. C. žalbu je podnio po branitelju I. M., odvjetniku u Š., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Opt. V. V. podnio je tri žalbe i to po branitelju Đ. M., odvjetniku u Š., N. M., odvjetnici u Š., te H. A., odvjetniku u S., zbog bitnih povreda odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, za djela pod 5 i 6, a u odnosu na kazneno djelo pod 7. preinači i izrekne se uvjetna osuda, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Izjašnjavajući se o žalbama Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjeniku D. P., podneskom broj KŽ-DO-105/10 od 26. siječnja 2010. godine predlaže žalbe optuženika odbiti kao neosnovane, dok žalbu državnog odvjetnika predlaže prihvatiti.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. C., branitelja opt. M. B. – K. Š., odvjetnika u Z., branitelja opt. N. C.

– I. M., odvjetnika u Š., te branitelja opt. V. V. – H. A., odvjetnika u S., dočim vijeće nije našlo shodnim u smislu čl. 374. st. 2. ZKP-a da se na sjednicu dovedu opt. M. B. i opt. N. C., koji su u pritvoru, a imaju branitelje.

Žalbe opt. N. C. i opt. V. V. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka su osnovane.

U pravu su opt. N. C. i opt. V. V. kada tvrde da je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a time što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ista ne može ispitati, a ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka odnosi se i na opt. D. P.

Prvostupanjski sud presudu u osuđujućem dijelu temelji na transkriptima koji su sadržani u spisu i koji su brojni, a da istovremeno nigdje u obrazloženju presude ne navodi konkretne sadržaje razgovora koje su o kupovini i konzumaciji inkriminirane opojne droge vodili optuženici međusobno, ili sa drugim osobama kupcima i konzumentima droge navedenim u izreci presude.

Opt. M. B. pod toč. 1. alineja 1-15 tereti se da je prodavao opojnu drogu kokain u točno određenim vremenskim razdobljima, u točno određenim količinama, 15-orici različitih osoba, a da prvostupanjski sud svoju presudu u odnosu na ovog optuženika temelji gotovo isključivo na transkriptima snimljenih telefonskih razgovora u čiji sadržaj ne ulazi niti ga analizira. Na taj način u odnosu na optuženika M. B. prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama prvenstveno glede količine inkriminirane droge koju je prema izreci pobijane presude prodao, glede osoba kojima ju je prodavao te vremena i mjesta prodaje.

I Kž 22/10-6

Prvostupanjski sud bio je dužan u odnosu na svaku od inkriminiranih alineja za opt. M. B. dati razloge o svim odlučnim činjenicama jer je u suštini riječ o 15 samostalnih kaznenih djela, koja se u kaznenopravnoj teoriji i sudskoj praksi tretiraju kao jedno produljeno djelovanje. Zbog pravne konstrukcije o produljenom djelu prvostupanjski sud nije lišen obveze da pravilno i potpuno utvrdi svaku odlučnu činjenicu, za svaku od alineja, i da o tome dade valjane i prihvatljive razloge, temeljem analize svih provedenih dokaza koje je dužan cijeniti savjesno i brižljivo, na način da svaki dokaz cijeni ponaosob i u njihovoj međusobnoj svezi.

Isto vrijedi i u odnosu na opt. N. C., jer bez analize sadržaja transkripata telefonskih razgovora prvostupanjski sud nije ni mogao dati valjanih razloga o odlučnim činjenicama koje konstituiraju biće kaznenog djela za koje je ovaj optuženik proglašen krivim, pri čemu prvostupanjski sud samo površno spominje i nedostatno analizira sadržaje razgovora iz transkripata.

U odnosu na opt. D. P., koji se nije žalio, ali je po načelu benificium cohaesionis ovaj drugostupanjski sud pošao od presumpcije da je takva žalba podnesena, treba istaći da je ovaj optuženik oglašen krivim da je od opt. M. B. nabavio 24 grama kokaina radi daljnje prodaje, a da se istovremeno nigdje ne obrazlaže iz čega to proizlazi da bi bilo ukupno 24 grama kokaina i to kupljeno u 7 navrata, te iz čega proizlazi da bi tu drogu opt. D. P. prodavao osobama po imenu T., M. G. i drugim nepoznatim osobama. Optužba se i u tom dijelu temeljila na transkriptima čiji sadržaj prvostupanjski sud samo površno i nedostatno analizira, propuštajući dati razloge o svim odlučnim činjenicama kao što su mjesto i vrijeme počinjenja djela, količina opojne droge koja je u pitanju, te broj ugovorenih prodaja.

Isto vrijedi i za opt. V. V. koji se pod toč. 5. izreke pobijane presude tereti da je od srpnja do kolovoza 2008. godine, na traženje G. B., u dva navrata od M. B. kupio po 1 gram opojne droge kokain, a da prvostupanjski sud samo spominje da je to razvidno iz transkripata, ne navodeći iz kojih dijelova i kojih sadržaja transkripta bi to bilo vidljivo. Isto vrijedi i za točku 6 izreke pobijane presude gdje se opt. V. V. tereti da je častio M. B. i S. D. kokainom, a što ove dvije poriču. Prvostupanjski sud poziva se na transkripte, a da ne kaže u čemu se ogledaju sadržaji koji terete ovog optuženika.

Kod takvog stanja stvari sasvim je razvidno da presuda u osuđujućem dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su dati da su nedostatni, jer su nedovoljno precizni i jasni, pa se prvostupanjska presuda ne može niti pravilno ispitati.

Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovno izvesti sve raspoložive dokaze, koje smislu čl. 351. st. 2. ZKP-a dužan ocijeniti savjesno, svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa drugim dokazima, te na temelju takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana, a potom u skladu sa odredbom čl. 359. st. 6. i 7. ZKP-a iznijeti razloge za svaku točku (i alineju) optužbe, pri čemu će izložiti nesporne činjenice, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane i nedokazane, dajući pri tom osobito ocjenu vjerodostojnosti dokaza.

Također će prvostupanjski sud voditi računa o žalbenim prigovorima svih trojice žalitelja da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, koju nezakonitost dokaza ovaj drugostupanjski sud nije mogao ispitati, obzirom da u spisu nisu sadržani svi nalozi suda o

I Kž 22/10-6

posebnim izvidima i tajnim mjerama koje su se provodile nad optuženikom M. B., a iz kojeg su proizišli transkripti, tonski zapisi i fotodokumentacija.

U tu svrhu prvostupanjski sud je dužan od Županijskog suda u Zagrebu pribaviti sve naloge koje je taj sud dao s time u svezi, a sve kako bi utvrdio da li je nalog izdalo nadležno tijelo, u propisanoj formi, te da li je prekoračen rok trajanja tih mjera kao što to tvrde žalitelji u žalbama, ali su tvrdili i tijekom glavne rasprave, kada su predlagali izdvajanje tih dokaza.

Nadalje će prvostupanjski sud voditi računa i o navodu opt. V. V. da je on pod toč. 7. pobijane presude osuđen da je kod sebe imao 0.9 grama opojne droge kokaina, a da je istovremeno iz nalaza Centra za kriminalistička ispitivanja i vještačenja proizlazi da bi se radilo od 0.73 grama (list spisa 1210.).

Ukoliko uvidom u naloge o određivanju posebnih izvidnih mjera prvostupanjski sud utvrdi da ih je izdalo nadležno sudbeno tijelo (istražni sudac), u propisanoj formi, te da nije prekoračeno vrijeme trajanje tih mjera, dužan je, odbijajući zahtjev stranaka da se izdvoje iz spisa transkripti i ostali tzv. plodovi otrovne voćke, o tome dati precizne i jasne razloge.

Iz izloženih razloga valjalo je prihvatiti žalbe opt. N. C. i V. V. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a povodom njihovih žalbi te povodom žalbi opt. M. B. i državnog odvjetnika, i po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a, u odnosu na opt. M. B., a u odnosu na opt. D. P. primjenom načela benificium conhaesionis iz čl. 383. ZKP-a, ukinuti pobijanu presudu u osuđujućem dijelu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, zbog čega su žalbe opt. M. B. i državnog odvjetnika postale bespredmetne.

Slijedom izloženog, a temeljem odredbe čl. 388. st.1. ZKP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Senka Klarić Baranović, v.r.