Gzp-1431/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1431/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja J. Ž. iz Z., zastupanog po punomoćnici G. V., odvjetnici iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (Građansko-upravni odjel), radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja upućenom 23. listopada 2008, dana 23. rujna 2009,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju J. Ž. se određuje primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 6.500,00 kn (slovima: šesttisućaipetstotinakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske.

Obrazloženje

Predlagatelj je 23. listopada 2008. uputio ovom sudu, temeljem čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08; dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gž-2726/08.

Zahtjev je osnovan.

U skladu s čl. 27. st. 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene kopije spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu i naknadnih provjera, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku:

- dana 27. veljače 2002. predlagatelj je podnio tužbu protiv društva J. osiguranje d.d. Z., radi naknade štete pretrpljene u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika; predmet je zaveden na Općinskom sudu u Zagrebu pod brojem Pn-1406/02;

- predlagatelj je 17. srpnja 2002. požurio postupanje suda;

- na ročištu 13. studenog 2002. tuženik je prigovorio i osnovi i visini tužbenog zahtjeva, ali je sud odredio samo medicinsko vještačenje; prisutni tužitelj nije saslušan na okolnosti iz tužbe;

- vještvo je dostavljeno 07. veljače 2003;

- predlagatelj je 04. ožujka 2003. specificirao tužbeni zahtjev;

- predlagatelj je 09. studenog 2004. požurio postupanje suda;

- na ročištu 16. veljače 2005. sud je saslušao tužitelja; novo ročište nije zakazano;

- predlagatelj se očitovao sudu 20. travnja 2005. i predložio saslušanje vještaka;

- sud je saslušanje vještaka odredio tek na ročištu 21. rujna 2005;

- zbog izostanka vještaka saslušanje se nije moglo obaviti na ročištu 25. siječnja 2006;

- na ročištu 11. travnja 2006. su saslušani vještaci, a predlagatelj se obvezao pribaviti daljnju dokumentaciju;

- predlagatelj je to dostavio 19. lipnja 2007;

- predlagatelj 16. srpnja 2007. požuruje postupanje suda;

- na ročištu 13. studenog 2007. predlagatelj je predložio dopunsko medicinsko vještačenje;

- vještvo je dostavljeno 14. prosinca 2007;

- predlagatelj 07. siječnja 2008. specificira tužbeni zahtjev;

- predlagatelj 13. veljače 2008. ponovo specificira tužbeni zahtjev;

- na ročištu 10. travnja 2008. sud zaključuje glavnu raspravu;

- presuda se objavljuje 24. travnja 2008, a otprema u svibnju 2008;

- predlagatelj podnosi žalbu 27. svibnja 2008, a tuženik 02. lipnja 2008;

- spis je dostavljen žalbenom sudu 01. rujna 2008;

- Županijski sud u Zagrebu je presudom Gž-2726/08 od 13. siječnja 2009. meritorno i pravomoćno riješio spor.

Kao pravno relevantno razdoblje, odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu se smatra razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom upućenog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima i obvezama predlagatelja (tužitelja u parničnom postupku), u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (27. veljače 2002.) do pravomoćnog okončanja spora (13. siječnja 2009.), što ukupno iznosi 6 godina, 10 mjeseci i 17 dana.

Prema ocjeni ovog suda, Općinski građanski sud u Zagrebu nije ažurno i učinkovito vodio postupak. Izostanak bilo kakvih procesnih aktivnosti usmjerenih na okončanje postupka je zabilježen od primitka tužbe do prvog ročišta u trajanju od 8 i pol mjeseci, zatim od veljače 2003. do veljače 2005. (2 godine), a neažurnost se očitovala i u dugim razdobljima između dva ročišta glavne rasprave. Posebno je zamjetna neučinkovitost tog suda, koji nije u dovoljnoj mjeri koncentrirao glavnu raspravu i nastojao je dovršiti na što manje ročišta (čl. 311. st. 2. ZPP-a), bez odugovlačenja i sa što manje troškova (čl. 10. st. 1. ZPP-a), odnosno nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su ZPP-om ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zloupotrebi procesnih prava. Primjerice, sud je propustio saslušati prisutnog predlagatelja na ročištu 13. studenog 2002, pa je to provedeno tek 16. veljače 2005; nije uvijek zakazivano novo ročište prilikom okončanja prethodnog; provodio je ročišta radi donošenja odluka o saslušanju vještaka; iako je vještake odmah mogao pozvati na zakazano ročište na temelju postojećeg prijedloga stranke. Uslijed takvog postupanja suda utvrđena duljina trajanja postupka ne zadovoljava zahtjev suđenja u razumnom roku.

Postupak nije bio složen.

Predlagatelj je pridonio duljini trajanja postupka jer zatraženu dokumentaciju nije dostavio od 11. travnja 2006. do 19. lipnja 2007. (1 godinu, 2 mjeseca i 8 dana). U cjelini gledano, ukupan doprinos predlagatelja ne utječe na utvrđenje da postupak traje nerazumno dugo zbog postupanja suda, ali utječe na visinu primjerene naknade.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine trajanja sudskog postupka (6 godina, 10 mjeseci i 17 dana) i postupanja nadležnog suda, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj je sud odmjerio u iznosu od 6.500,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, doprinos predlagatelja, te činjenicu da mu je u međuvremenu pružena pravna zaštita pravomoćnom sudskom odlukom, uz istodobno uvažavanje teških gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Stoga je temeljem čl. 28. st. 1. i 2. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. rujna 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.