Gzp-757/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 757/10-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja D. O. iz V. G., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 26. studenoga 2009., 5. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju D. O., u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 26. studenoga 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07. i 113/08. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Zadru podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Pagu pod posl. br. P-143/96.

Županijski sud u Zadru se, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet radi donošenja odluke povodom žalbe vodi kod toga suda pod posl. br. Gž-606/10, rješenjem posl. br. Gzp- 409/09 od 5. ožujka 2009. oglasio nenadležnim, ustupivši predmet ovom sudu 8. travnja 2010., kao stvarno nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Pagu posl. br. P-143/96 (novi posl. br. P-436/07), očitovanja Općinskog suda u Pagu od 24. studenog 2008., te službene provjere kod Općinskog suda u Pagu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 14. lipnja 1996. pred Općinskim sudom u Pagu podnošenjem tužbe tužiteljice M. O. iz P., protiv I-tuženog A. F. iz P., II-tužene M. F. iz P. (oboje preminuli, sada po nasljednicima A. F., M. F. i M. Š.) III-tuženog A. F. iz K., IV- tuženog M. F. iz Z., V-tužene M. Š. iz R., VI-tužene A. F. iz P., VII-tužene M. B. iz P., VIII- tužene E. Š. iz P., IX-tuženog J. F. iz P., X-tuženog I. F. iz K. i XI-tuženog Š. F. iz Z., radi utvrđenja i priznavanja prava vlasništva. Spis se vodio pod pos. br. P-143/96;

- do 5. studenoga 1997. i stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), sud prvog stupnja održao je jedno ročište (23. siječnja 1997.) i uviđaj (6. veljače 1997.);

- tuženici su podnescima od 13. listopada 1998., 13. lipnja 2000. i 6. listopada 2003. zamolili za žurno postupanje, a 23. listopada 2003. uputili i predstavku predsjedniku Županijskog suda u Zadru;

- dopisom od 24. listopada 2003. predsjednik Županijskog suda u Zadru zatražio je izjašnjenje o tijeku postupka i poduzimanje odgovarajućih mjera;

- predmet je dodijeljen u rad drugom sucu 29. listopada 2003.;

- podneskom od 19. prosinca 2003. unuk tužiteljice je zamolio za odgodu idućeg ročišta kako bi mogao prikupiti relevantnu dokumentaciju za podnošenje uredne punomoći za zastupanje tužiteljice te je sud ročište određeno za 19. prosinca 2003. odgodio;

- tuženici su podneskom od 27. siječnja 2004. predložili izvođenje dokaza saslušanjem daljnjih svjedoka;

- ročište određeno za 28. siječnja 2004. odgođeno je zbog nepristupanja uredno pozvane tužiteljice;

- unuk tužiteljice je dopisom od 14. ožujka 2004. obavijestio sud kako je tužiteljica izgubila i pravnu i poslovnu sposobnost no da ga prethodno nije opunomoćila za zastupanje u ovom predmetu pa je zamolio za odgodu ročišta do trenutka u kojem će se steći uvjeti da kao jedan od suvlasnika sudjeluje u parnici;

- sud je na ročištu održanom 18. ožujka 2004. donio raspravno rješenje kojim je određena provjera relevantnih podataka o gubitku pravne i poslovne sposobnosti tužiteljice, kao i o skrbniku tužiteljice, sukladno navodima iz potonjeg podneska, te je trima dopisima od 19. svibnja 2004. zatražio navedene podatke od nadležnih institucija;

- dopisom od 26. svibnja 2004. Centar za socijalnu skrb Velika Gorica obavijestio je sud kako tužiteljici nije bio postavljen skrbnik niti je prema njoj pokrenut postupak radi lišenja poslovne sposobnosti;

- dopisom od 4. lipnja 2004. Dom za starije i nemoćne osobe „T.“ u Z., obavijestio je sud da je tužiteljica smještena kod njih no da nemaju saznanja o postojanju skrbnika tužiteljice. Dopisom od istog dana Općinski sud u Velikoj Gorici obavijestio je sud da predmet glede lišenja poslovne sposobnosti tužiteljice kod njih nije pronađen;

- podneskom od 20. prosinca 2004. punomoćnik tuženika ispričao je svoj izostanak sa sljedećeg ročišta, koje je određeno za 21. prosinca 2004.;

- sud je 21. prosinca 2004. rješenjem utvrdio da je u ovom postupku nastupilo mirovanje;

- sud je 22. kolovoza 2005. donio rješenje kojim se smatra da je tužba u ovom predmetu povučena, obzirom da niti jedna stranka nije podnijela prijedlog za nastavak postupka u roku od 4 mjeseca od nastupanja mirovanja postupka;

- rješenjem od 8. studenog 2005. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tužiteljica preminula;

- sud je 28. studenog 2005. donio rješenje po kojem je postupak pravomoćno dovršen;

- nasljednici tužiteljice, D. O. (ovdje predlagatelj) i D. D. (dalje: tužitelji), dostavili su 9. listopada 2007. sudu pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. O-2243/05, kojim su proglašeni nasljednicima pok. tužiteljice, te predložili nastavak postupka. Postupak se vodio pod novim posl. br. P-436/07;

- tuženik je zamolio za žurno postupanje podneskom od 23. travnja 2008.;

- na ročištu održanom 12. kolovoza 2008. sud je upozorio nasljednike da je rješenje o presumiranom povlačenju tužbe postalo pravomoćno još za života tužiteljice te im je dodijelio rok od 30 dana za očitovanje s tim u svezi;

- tužitelj je zatražio presliku spisa podneskom od 29. kolovoza 2008.

- podneskom od 15. rujna 2008. tužitelj je naveo kako rješenje kojim se tužba smatra povučenom nije postalo pravomoćno, predlažući nastavak postupka;

- tuženici su podneskom od 20. listopada 2008. zamolili za žurno postupanje;

- tužitelji su protiv rješenja suda od 28. studenoga 2005. podnijeli žalbu 10. studenoga 2008., te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zadru na nadležno postupanje, gdje je zaprimljen 22. prosinca 2008. Spis se vodio pod posl. br. Gž-2442/08;

- Županijski sud u Zadru je u sjednici održanoj 23. ožujka 2009. donio rješenje pod posl. br. Gž-2442/08, kojim se rješenje suda prvog stupnja posl. br. P-143/96 od 28. studenoga 2005. ukida i predmet vraća na daljnji postupak. Spis se vodio pod istim posl. br. P-436/07;

- ročišta su ovom predmetu održana 5. listopada 2009. i 16. studenog 2009., kada je glavna rasprava zaključena;

- na ročištu za objavu presude sud je 30. studenog 2009. donio i objavio presudu posl. br. P-436/07 kojom je odbijen tužbeni zahtjev;

- protiv rečene presude tužitelji su žalbu podnijeli 18. siječnja 2010. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zadru na nadležno postupanje, gdje je zaprimljen 9. veljače 2010. Spis se vodio pod posl. br. Gž-606/10;

- Županijski sud u Zadru je u sjednici održanoj 26. travnja 2010. donio rješenje posl. br. Gž-606/10, kojim se presuda suda prvog stupnja posl. br. P-436/07 potvrđuje u cijelosti;

- drugostupanjska odluka dostavljena je predlagatelju 19. svibnja 2010.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je 14. lipnja 1996. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02) do 19. svibnja 2010. kada je predlagatelj primio odluku suda drugog stupnja, kojom je postupak pravomoćno okončan, a što iznosi 12 godina, šest mjeseci i 13 dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 12 godina u svakom slučaju je neprihvatljiva i nipošto ne udovoljava zahtjevu za suđenje u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno sedam ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, kao i donoseći brojna procesna rješenja u svrhu rukovođenja postupkom. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno; naime, razdoblje potpune neaktivnosti suda zamijećeno je od početka pravno relevantnog razdoblja (6. studeni 1997.) pa sve do 24. listopada 2003., kada je predsjednik Županijskog suda u Zadru zatražio izjašnjenje o tijeku postupka i poduzimanje odgovarajućih mjera, što predstavlja period od gotovo šest godina, iako su stranke u međuvremenu četirima podnescima zatražile žurno postupanje.

S druge strane, valja istaknuti kako predlagatelj (nasljednik iza pok. tužiteljice M. O.) svojim držanjem u parnici nije pridonio trajanju ovog postupka.

Prema ocijeni ovog suda riječ je o predmetu značajne složenosti, ne samo obzirom na predmet spora (utvrđenje i priznanje prava vlasništva) i činjenicu da je na strani tuženika sudjelovao veći broj osoba, već i stoga što je tijekom postupka bio određen prekid postupka te je doneseno više procesnih rješenja, dok je sud morao brojnim dopisima utvrđivati i okolnosti glede poslovne sposobnosti tužiteljice i ovlaštenja njezinih nasljednika za stupanje u predmetni postupak.

Slijedom navedenog, a imajući u vidu duljinu sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica nedovoljno učinkovitog i ažurnog postupanja prvostupanjskog suda, unatoč složenosti postupka koji je pravomoćno okončan, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01.-pročišćeni tekst, i 55/01.).

Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od 2.000,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući u vidu sve obrazložene okolnosti, a posebice okolnost da je predlagatelj stupio u postupak tek 9. listopada 2007. kao nasljednik iza pokojne tužiteljice M. O., kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, ali i činjenicu da je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan te je dakle pravomoćno odlučeno o pravima predlagatelja.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 5. listopada 2010.

Sudac

Željko Glušić, v.r.