Uzz-5/2012-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Uzz 5/12-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz D., protiv rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-350-05/05-02/2024, ur. br. 531-04-1-06-2 od 17. ožujka 2006., u postupku radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-26/12 od 27. ožujka 2012., protiv rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-11122/2011 od 15. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske protiv rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-11122/2011 od 15. veljače 2012. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-5203/2006-4 od 16. lipnja 2010. uvažena je tužba te je poništeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Ministarstvo), Klasa: UP/II-350-05/05-02/2024, ur. br. 531-04-1-06-2 od 17. ožujka 2006.

Gore navedenim poništenim rješenjem Ministarstva odbijena je žalba tužitelja I. M. protiv rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, klasa UP-I-350-05/03- 01/289, ur. br: 2170-83-01-05-8 od 7. studenog 2005. kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za gradnju stambene građevine na čest. zem. 849/1 k.o. S. u naselju Č..

Nakon što je Upravni sud RH poništio drugostupanjsko rješenje, Ministarstvo nije u ponovljenom postupku donijelo odluku po žalbi tužitelja I. M. protiv prvostupanjskog rješenja.

Postupajući po zahtjevu tužitelja I. M. kojim traži izvršenje presude Upravnog suda RH broj Us-5203/2006-4 od 16. lipnja 2010., Visoki upravni sud RH rješenjem poslovni broj Us-11122/2011 od 15. veljače 2012. riješio je:

„Zahtjev se uvažava:

Nalaže se Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske da u roku od 30 dana donese rješenje o žalbi tužitelja I. M. iz D., otok K..“

Protiv tog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je 27. ožujka 2012. zahtjev za zaštitu zakonitosti s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati zahtjev te ukine pobijano rješenje i predmet vrati Upravnom sudu RH na ponovni postupak. Tužitelj je odgovorio na zahtjev te je predložio da Vrhovni sud RH odbaci zahtjev kao nedopušten, a podredno odbije kao neosnovan.

Nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitosti, a prije nego što je Vrhovni sud RH odlučio o tom zahtjevu, donesene su u predmetnom postupku za izdavanje lokacijske dozvole slijedeće odluke:

- presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj UZZ-46/10-7 od 9. svibnja 2012. kojom je uvažen zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te je preinačena presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-5203/2006-4 od 16. lipnja 2010. i odbijena tužba I. M. protiv rješenja Ministarstva, Klasa: UP/II-350-05/05-02/2024, ur. br. 531-04-1-06-2 od 17. ožujka 2006.,

- rješenje Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usi-1/13-2 od 17. siječnja 2013. kojim je obustavljen postupak izvršenja presude Upravnog suda RH broj Us-5203/2006-4 od 16. lipnja 2010.

Imajući na umu da je ukidanjem navedene presude Upravnog suda RH osnaženo drugostupanjsko rješenje, kao i da je obustavljen postupak izvršenja presude, te cijeneći novonastalu procesnu situaciju konkretnog slučaja, vijeće Vrhovnog suda RH je prije odluke o osnovanosti podnesenog zahtjeva za zaštitu zakonitosti, prvenstveno ispitalo njegovu dopuštenost.

Prema odredbi čl. 21. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92 i 77/92 - dalje: ZUS) zahtjev za zaštitu zakonitosti nadležni državni odvjetnik može podnijeti protiv odluke suda ako je tom odlukom povrijeđen zakon, drugi propis ili opći akt (st. I.), dok je st. II. propisano da o zahtjevu iz stavka 1. ovog članka odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od pet sudaca.

S obzirom na to da je navedenom presudom Vrhovnog suda RH ukinuta presuda Upravnog suda čije se izvršenje traži, a sam postupak izvršenja presude je obustavljen, u vrijeme donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, a u skladu s odredbom čl. 21. st. 2. ZUS-a, ne postoje razlozi zbog kojih je doneseno pobijano rješenje i zbog kojih je podnesen zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zbog iznijetih razloga je podneseni zahtjev za zaštitu zakonitosti nedopušten uslijed nedostatka pravnog interesa podnositelja zahtjeva.

Slijedom izloženog valjalo je zahtjev za zaštitu zakonitosti odbaciti.

Zagreb, 14. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.