Revr-882/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 882/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz K., zastupanog po punomoćnici G. P., dipl. pravnici P. S. K. ž., protiv tuženika C. p. d.d. K., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku iz K., radi utvrđenja nedopuštenim odluke o otkazu, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 14. rujna 2005. godine, br. Gž-1394/05., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 18. listopada 2004. godine, br. P-1746/02, u sjednici održanoj dana 25. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 11. listopada 2002. godine, kojim je tužitelju otkazan ugovor o radu te odluka od 28. listopada 2002. godine, kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, te isplatiti tužitelju naknadu plaće kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se tužbeni zahtjev odbije ili podredno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su razlozi nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama da postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Konstatacija suda da tuženik nije dokazao postojanje teže povrede koja se stavlja tužitelju na teret da je netočna i proturječi činjeničnim utvrđenjima koja se temelje na dokumentaciji i izjavama svjedoka. Materijalno pravo da je pogrešno primijenjeno jer iz svih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da bi tužitelj počinio tešku povredu koja mu se stavlja na teret.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, je li tužitelj učinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret i baš manipulirao s izrađenim brojem lamela predajući jedan broj lamela, a potom kada je utvrđivan broj lamela predao još sto lamela koje je imao u ormaru, te što broj predanih lamela ne odgovara broju "sredina" otpadnog lima utvrđenog nalazom komisije.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj radio na izradi lamela tako da je bio zadužen limom od kojeg su se izrađivale lamele,

- da je tužitelj predao 2404 lamele, a naknadno u tijeku utvrđivanja broja sredina po kojem se dolazi do broja izrađenih lamela još 100 lamela, odnosno ukupno 2504 lamele,

- da je vaganjem broja predanih lamela i otpadnog lima utvrđena težina od 100 kg koja odgovara težini trake lima od kojeg se izrađuju lamele,

- da je komisija tuženika brojenjem u otpadnom limu utvrdila 2452 sredine,

- da bi vaganjem bilo utvrđeno da broj sredina odnosno lamela treba biti 2680 komada.

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda, a tako i presuda suda prvog stupnja nemaju takvih nedostataka da se ne mogu ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP) koju ističe tuženik.

Naime, suprotno navodima revizije, razlozi pobijanih presuda nisu nejasni ni proturječni niti su suprotnim utvrđenim činjenicama na temelju provedenih dokaza.

Nižestupanjski sudovi su dali razloge zbog kojih ne prihvaćaju da je tužitelj trebao predati 2680 komada lamela i baš što je vaganjem utvrđeno da predate lamele i otpadni materijal daju težinu koja odgovara težini trake lima kojom je tuženik bio zadužen za izradu lamela, te što je komisija tuženika brojenjem našla 2452 sredine, a ne 2680 sredina.

Isto tako da nije razlog zbog kojeg se opravdava činjenica da je tužitelj tek za vrijeme kontrole brojenja lamela koje je trebao predati predao još 100 lamela i baš da su lamele bile zagubljene u ormaru za alat, a što se opravdava njihovim obujmom.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kako tvrdi tuženik kada je odbijen s tužbenim zahtjevom.

Naime, budući da tuženik nije dokazao da je tužitelj učinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa koje se tužitelju stavlja na teret pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, te za vraćanje na rad i isplatu plaće (čl. 107. st. 1. Zakona o radu - “Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01).

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. svibnja 2006.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v.r.