Rev-1668/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1668/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Bošnjaci, zastupane po predsjedniku Poglavarstva A. J., a ovaj po punomoćniku B. B., odvjetniku u V., protiv tuženika A. H., B., zastupanog po punomoćnicima M. B. i J. M.-B., odvjetnicima u V., radi predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-526/97 od 20. ožujka 1997. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji br. P-103/96 od 13. studenog 1996. godine, u sjednici održanoj 21. lipnja 2000.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-526/97 od 20. ožujka 1997. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Županji br. P-103/96 od 13. studenog 1996. godine kojom je tuženiku naloženo predati tužiteljici iznajmljenu površinu od 100 m5 kč. br. 1828 na T. … u B., te ukloniti montažni objekt s te površine kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak od 5.493,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju tuženik ukazuje u reviziji.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a kako ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Ne stoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

- da je ugovorom o zakupu nazvanim "ugovor o najmu" zaključenim među strankama 25. studenog 1994. godine sporni prostor dat tuženiku faktično u zakup na rok od jedne godine (od 1. prosinca 1994. do 1. prosinca 1995. godine),

- da protekom roka na koji je ugovor zaključen isti nije obnovljen među strankama time

- da je još za vrijeme trajanja "ugovora o najmu" pismenom od 9. studenog 1995. godine tužitelj obavijestio tuženika da ne namjerava obnoviti ugovor s tuženikom, koju namjeru

- da je tužitelj ponovio u otkazu ugovora od 28. studenog 1994. godine podsjećajući tuženika da ugovor ističe 1. prosinca 1995. godine te tuženikovu obvezu na predaju prostora oslobođenog od montažnog objekta, odnosno

- da tužitelj nije prihvatio tuženikovu ponudu iz njegova zahtjeva za produljenje ugovora od 16. studenog 1995. godine

pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je sporni ugovor o zakupu (nazvan "ugovor o najmu") prestao protekom vremena na koji je sklopljen - 1. prosinca 1995. godine (čl. 595. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), obzirom da među strankama taj ugovor nije prešutno obnovljen. Naime, kod utvrđene činjenice da je tužitelj prije proteka vremena na koji je ugovor sklopljen, obavijestio tuženika da ne pristaje na obnovu ugovora (kako pismenom od 9. studenog 1995. godine tako i otkazom ugovora od 28. studenog 1995. godine), pogrešno je pravno stajalište tuženika da bi ugovor o zakupu bio prešutno obnovljen (čl. 596. st. 1. ZOO).

Predmet spornog ugovora je bilo zemljište a ne poslovna zgrada i prostorija, zbog čega se na ovaj spor ne mogu primijeniti odredbe Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("Narodne novine", br. 52/71) a kako to tuženik pogrešno smatra, već naprotiv odredbe Zakona o obveznim odnosima (koje se tiču ugovora o zakupu).

Kako ostali revizijski navodi tuženika upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz kojih razloga međutim izjavljivanje revizije nije dopušteno, to i nije bilo potrebno osvrtati se na iste.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. lipnja 2000.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.