Croatian Supreme Court dismisses appeal in low-value tenancy dispute due to monetary threshold limits.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by the tenants against the second-instance judgment regarding the eviction of a residential property. The tenants argued for a lease agreement, but the court determined that the appeal was inadmissible because the annual rent value did not exceed the statutory threshold of 100,000 Croatian kunas. Consequently, the appeal was rejected under the amended procedural law effective at the time of the second-instance decision.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP-a; čl. 4. ZID ZPP-a; čl. 392. ZPP-a: In disputes concerning tenancy or housing usage where the annual rent does not exceed 100,000 kn, an appeal is inadmissible as the monetary threshold for review has not been met.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 922/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice V. C.-Č. iz Z., koju zastupa J. B., odvjetnica iz O., protiv tuženika-protutužitelja M. B.-V. i M. B., oboje iz O., koje zastupa G. P., odvjetnica iz O., radi iseljenja i predaje te po protutužbi radi sklapanja ugovora o najmu stana, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 26. lipnja 2003. godine, broj: Gž-114/03 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. studenoga 2002. godine, broj: P-1356/02, u sjednici održanoj dana 19. studenoga 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika-protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice na iseljenje i predaju stana u O., površine 35,33 m² uz naknadu parničnog troška u iznosu od 5.601,00 kn.
Naprotiv, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika za sklapanje ugovora o najmu tog stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom kao korisnika stana koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava.
Protiv te drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici-protutužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, a prihvati protutužbeni zahtjev, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
Revizija je nedopuštena.
Budući da se radi o sporu iz odnosa korištenja stana dopuštenost revizije treba cijeniti prema vrijednosnom kriteriju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku u svezi čl. 48. ZPP-a.
Odredbom čl. 38. ZPP-a određeno je da kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa ili iz odnosa korištenja stana odnosno poslovnih prostorija vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini odnosno zakupnini osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme.
U postupku je utvrđeno da je godišnja najamnina za stan u O., iznosila 3.600,00 kn u vrijeme podnošenja tužbe (siječanj 1999. godine), tj. mjesečno 300,00 kn (list 71), odnosno prema zaključenom ugovoru o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom između stranaka 17. listopada 2000. godine 400,00 kn mjesečno (list spisa 73).
Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 112/99 – dalje: ZID ZPP), koji je stupio na snagu 06. studenoga 1999. godine izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.
Kako u konkretnom slučaju jednogodišnja najamnina ne prelazi 100.000,00 kn, to je revizija u odnosu na tužbeni kao i protutužbeni zahtjev nedopuštena.
To stoga, što u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZID ZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda koja je donesena nakon stupanja na snagu tog Zakona rješava se po izmijenjenom zakonu.
U ovom slučaju drugostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž- 114/03 donesena je 26. lipnja 2003. godine, pa s obzirom da vrijednost predmeta spora ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn, to je reviziju tuženika-protutužitelja valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 19. studenoga 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.